Istraga o huškačkom ratnom izvještavanju

Glavni i odgovorni urednici pojedinih medija u Srbiji mogli bi uskoro da se nađu na sudu zbog izvještavanja tokom devedesetih godina prošlog stoljeća.

Tužilaštvo za ratne zločine u Beogradu privodi kraju predistražne radnje. Trenutno se uzimaju izjave od 19 osoba.

Ukoliko bude podignuta optužnica, biće optuženi za podstrekavanje na ratni zločin i genocid, izvještava Vladimir Bobetić iz Beograda. Kako tvrdi izvor Al Jazeere, jedna osoba spremna je da prizna krivicu u zamjenu za nagodbu sa tužilaštvom.

U središtu predistražnih radnji tužilaštva za ratne zločine su dva slučaja. Prvi koji bi trebalo da bude procesuiran jeste slučaj navodno pobijene srpske djece u Vukovaru.

Slučaj Gorana Mikića

Navodni svjedok masakra nad djecom bio je fotoreporter Goran Mikić. Ne samo da se ispostavilo da Mikić nikada nije vidio niti jedno ubijeno dijete, već nije bio ni fotoreporter. Nakon gostovanja na televiziji Beograd nikada više nije viđen. Laž je bila tolika da je i Televizija Beograd morala da reaguje.

“Jugoslovenski fotoreproter koji je prijavio da je 41 dete bilo masakrirano blizu Vukovara navodno od strane hrvatskih snaga opovrgao je ključne elemete svoje priče, priznajući da nije video niti izbrojao tela”, javila je televizija tada.

Ovo je samo jedan od primjera kako se izvještavalo i podsticalo na zločine. Tužilaštvo za ratni zločin prikupilo je na hiljade sati tv-materijala i na hiljade stranica novina. Bruno Vekarić, zamjenik tužioca za ratne zločine, kaže da se ne radi o progonu novinara i da je poruka jasna. Ne radi se o normalnom novinarstvu, već o nečemu što ima elemente krivičnog djela. 

Bruno Vekarić, zamjenik tužioca za ratne zločine, kaže:

“Mislim da je cilj svake demokratske države da vidi šta je u njenim redovima bilo loše u nekom periodu iz prošlosti. To je poruka i podsticaj našim kolegama iz regiona da urade isto.”

Nezavisno udruženje novinara Srbije 2009. godine podnijelo je krivičnu prijavu protiv NN lica zbog djela ratne propagande i podsticanja na genocid i ratne zločine. Ono što NUNS vidi kao najveći problem jeste dovođenje televizijskih priloga i novinskih članaka u direktnu vezu za konkretnim zločinima. Osim toga, to udruženje optuženo je da proganja kolege novinare.

Vukašin Obradović, predsjednik Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS), kaže:

“Nama je jako važno da se sazna puna istina o srpskom novinarstvu u ratnom periodu. Smatramo da ne toliko  zbog eventualne odgovornosti konkretnih osoba već zbog toga što smatramo da bez toga srpsko novinarstvo ali i srpsko društvo prosto ne može da krene napred.”

Izvinjenje RTS-a

Predsjednica Udruženja novinara Srbije, Ljiljana Smailović, smatra da nije Tužilaštvo za ratne zločine ili bilo koje drugo pogodno da utvrđuje šta je bilo dobro ili loše novinarstvo, ali da se ne bi bunila ukoliko se pojedini novinari dovedu u vezu sa konkretnim zločinom.

“Međutim, ne mogu da ne primetim da je tužilac Vukčević čovek koji je i u vreme kada su ti ratni zločini počinjeni on bio zamenik okružnog tužioca. U njegovoj nadelžnosti bili su ratni zločini prema tadašnjem zakonu. Nejasno mi je da dvadeset godina kasnije tužilac organizuje da desetine ljudi ponovo pregledaju novine i gledaju televizijske emisije koje je on kao tužilac gledao pre dvadeset godina i nije posumnjao da je neko počinio ratni zločin.”

Svjestan svojih pogrešaka tokom ratnih devedesetih upravni odbor RTS-a uputio je izvinjenje svim građanima Srbije i susjednih država zbog kleveta, uvreda i govora mržnje kome su bili izloženi. RTS jedini je medijski javni servis u regionu koji je to učinio.

Izvor: Al Jazeera