NATO nije učinio dovoljno za Makedoniju

Kako ocjenjujete nedavni NATO summit u Chicagu?

– Mislim da možemo reći da je učinjeno najbolje pod lošim okolnostima. Američka javnost je umorna od Afganistana, tako da govorimo o povlačenju vojnika. Realnost je da nismo pobijedili u Afganistanu, tako da se plašim da će povlačenje dovesti do većih problema u toj zemlji. Povlačimo se zato što je javnost umorna od svega toga. To je ono što brine.

Kada govorimo o obrambenim kapacitetima, svi udaraju po njima. Najbolje što možemo učiniti je govoriti o takozvanoj pametnoj obrani. Ali, realnost je da se ne može nadoknaditi ono što se gubi jer svi režu troškove za vojsku.

Što je za vas najveće razočarenje ovog summita?

– To što nije bilo naglaska na cijeloj i slobodnoj Europi i budućnosti proširenja NATO-a. Nije bilo ni  stvarnih napora da se riješi makedonsko pitanje. Mnogo je vremena prošlo od summita NATO saveza u Bukureštu 2008. godine, kada smo rekli da će Makedonija biti primljena u NATO čim se riješi prijepor o imenu s Grčkom.

Otvorena vrata

Philip Gordon, pomoćnik američke državne tajnice Hillary Clinton za Europu i Euroaziju, kazao je da je Clinton odobrila “povijesnu američku potporu za politiku otvorenih vrata u NATO savezu”.

“Mi već dugo vjerujemo da je NATO snažniji  kada su njegova vrata otvorena za demokratske zemlje koje mogu doprinijeti sigurnosti”, rekao je on.

“Smatramo kako mogućnost da neka zemlja postane članica NATO saveza vodi tu zemlju ka provođenju reformi koje su u njenom, ali i u kolektivnom interesu. Ulaskom novih članica NATO postaje snažniji.”

On je rekao da Europa neće biti kompletirana dok zemlje s jugoistoka ne postanu dio euroatlanskih institucija, te da Sjedinjene Države čine sve što mogu da ta nastojanja promoviraju.
 

U međuvremenu, Međunarodni sud pravde donio je odluku da se Makedonija može nazivati Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija (BJRM) prema internom sporazumu iz 1995. godine.

Smatram da bi NATO trebao uložiti više truda kako bi se ta situacija pomakla s mrtve točke. Konačno, to je u interesu svih na Balkanu, da dođe do normalizacije. Sada je sve to u zastoju.

Činjenica je da američka Vlada svo to vrijeme daje snažnu potporu Makedoncima. Što Washington može još učiniti?

– Moramo aktivno raditi s našim europskim saveznicima. Vjerojatno znate da se odluke unutar NATO saveza donose isključivo konsenzusom, jednoglasjem, tako da se svi moraju složiti, uključujući i Grčku. No, Grčka trenutačno vodi razgovore u vezi sa ekonomijom s Njemačkom, Francuskom i ostalim zemljama Europske unije.

Bilo bi lijepo kada bi se barem jedno pitanje moglo ukloniti s dnevnog reda i dozvoliti Makedoniji da se priduži NATO-u i zaboraviti spor vezan uz ime. Ne mora doći do dogovora, ali ne treba spriječavati i Makedoniju i cijelu balkansku regiju da nastave proces integracije s Europom.

Koliko je to sada pitanje stabilnosti cijele regije s obzirom na to da su protekle četiri godine i da se mnogo toga promijenilo na Balkanu?

– Brinem za stabilnost, a u isto vrijeme za one koji shvaćaju da stagnirajuća situacija na Balkanu stimulira nacionalizam, pa traže alternative. Imam poruku kako je najbolja alternativa da Balkan postane dio europske matice. Sve drugo će donijeti nove nevolje za regiju.

Slažete li se s ocjenom da je Crna Gora skoro spremna da dobije poziv za članstvo, a da Bosna i Hercegovina nije?

– U pravu ste. Crna Gora je mnogo napredovala. Makedonija treba i dalje napredovati, a u isto vrijeme potrebna su joj ohrabrenja kako bi se mogla pomaknuti s mjesta. Bosna i Kosovo će imati najviše problema.

Izbori u Srbiji izazivaju zabrinutost da bi opet mogao ojačati nacionalizam u toj zemlji. To je potpuno pogrešan pravac za regiju koja zaista ovisi o Europi, NATO-u i Sjedinjenim Državama. Zato treba vrata NATO-a držati otvorenima i kazati – Balkan ima pozitivnu budućnost, svaka zemlja treba biti članica euroatlanskih institucija, svaka zemlja je demokratska, u svakoj se toj zemlji trebaju poštivati prava i prava manjina… Kada stignemo do te točke Balkan će biti mnogo bolje područje za život.

Na summitu NATO-a u Chicagu bilo je vidljivo da zapadna Europa nije sretna izborom Tomislava Nikolića za srbijanskog predsjednika.

– Tako je. Ali, ne bih želio interpretirati kakav će biti učinak. Trebamo sačekati i vidjeti. Kada se analiziraju izbori u Srbiji vidljivo je da su glasači bili najnezadovoljniji ekonomijom i ukupnom situacijom na Balkanu. Isto tako i nedostatkom donošenja odluka, jer se mnogo toga godinama odugovlačilo.

Kada bi se odlučnije okončala priča o prošlosti i kada bi se pomaknuli naprijed to bi bilo bolno, ali bilo bi neophodno to učiniti. Upravo to što se tako mnogo stvari nije pomaknulo s mjesta, dovodi do frustracija i javnog nezadovoljstva. Zato i dolazi do biranja onih koji obećavaju snažan nacionalni identitet.

I na kraju, kako tumačiti riječi američke državne tajnice Hillary Clinton izgovorene na NATO summitu u Chicagu kada je rekla “(…) ovo je bio posljednji summit bez proširenja NATO-a!”

– Ne mislim da je korisno govoriti o tome koji će summit biti summit proširenja, a koji neće. Ono što nam je potrebno to je vrlo jasno opredjeljenje, da je naš cilj, da je naše vjerovanje da cijela Europa, od Atlantika do Urala, koja hoće biti dio sigurnosne zajednice, ukoliko je takva zemlja demokratska, tržišno orijentirana, rješava otvorena pitanja sa susjedima kroz razgovore, te daje doprinos zajedničkoj sigurnosti – može biti članica NATO-a, a europske zemlje mogu biti i članice Europske unije.

Kada govorimo o summitu u Chicagu ja bih se složio s onima koji kažu da nijedna zemlja nije bila spremna dobiti poziv za učlanjenje ove godine. Ali naglasak je bio – nećemo ući, umjesto da bude – mi ćemo to postići. Ono što treba mijenjati  je pristup takvoj mogućnosti.

Izvor: Al Jazeera