Jovan Divjak o odbrani Sarajeva

Penzionisani general Armije Bosne i Hercegovine, Jovan Divjak, jedan je od heroja odbrane Sarajeva.

Srbin koji je ostao uz grad i ljude koje voli. Pet mjeseci zadržan je u Austriji po potjernici Republike Srbije, zemlje u kojoj je rođen. Za to vrijeme, Sarajlije su protestirale na ulici i nosile transparente “Jovo Srbine, čaršija je uz tebe”.

Gradu i djeci Sarajeva nastavio je pomagati putem fonda “Obrazovanje gradi BiH”. O svom prinudnom boravku u Austriji napisao je knjigu “Očekujući pravdu i istinu”.

Sa penzionisanim generalom Armije Bosne i Hercegovine, razgovarao je novinar Al Jazeere Vladimir Bobetić. 

‘Početi od početka’

Divjak na početku razgovora podsjeća da je rođen prije 75 godina, a da je prije dvadeset imao 55 godina: „Početkom agresije na Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu samo sam produžio u Teritorijalnu odbranu“.

Prvog marta 1997. godine otišao je u penziju, a za sebe danas kaže da je sretan čovjek – slobodan, nezavisan i zaljubljen.

„Uvek treba početi priču od početka, kako se JNA transformisala u vojsku RS-a i Vojsku Republike Srpske Krajne. Zbog čega? Šta će oni početkom devedesetih oko grada; imali su položaje, artiljeriju“, podsjeća Divjak.

Penzionisani general prisjeća se u razgovoru da BiH na početku nije imala dobro uvježbanu vojsku, ali ni podršku: „Jednostavno se nismo mogli deblokirati“, zaključuje Divjak.

On napominje da je u Armiji BiH, kada se govori o štabu Teritorijalne odbrane, prvih godinu dana bilo 12 posto Srba, 18 posto Hrvata.

“Bilo ih je u jedinicama, u brigadama, jednostavno priča da Srba nije bilo je deplasirana”, smatra nekadašnji borac.

“Moj doprinos je bio da vojnicima i građanima ulivam snagu, da obilazim bolnice, ono malo preduzeća što je bilo. Jednostavno sam bio moralna snaga građanima”, kaže za Al Jazeeru Divjak.

On priznaje kako je prva dva mjeseca mislio da će se sve brzo završiti, a da je tek kasnije shvatio da će to trajati tri-četiri godine, imajući u vidu toliku snagu.

„U krajnjem, otpor vojske koja je uspešno branila grad, a sa druge strane duhovni otpor građana. Ako je mit da su guske spasile Rim, ja verujem da su žene Sarajeva, Bihaća ili Tuzle spasile te gradove“, kaže Divjak.

‘Živimo u torovima’

O Dobrovoljačkoj penzionisani general Armije Bosne i Hercegovine, koji je u Austriji bio zadržan zbog tog slučaja pet mjeseci, kaže:

“U tom trenutku vladao je haos, kada sam čuo da se puca na 400-500 metara odavde vikao sam: Ne pucaj! Sretna je okolnost da je to snimila televizija, da je prošla kroz svet. To mi je najsnažniji trenutak, kada sam u tom svom haosu uspeo da komandujem.”

“Očito da je vlada Austrije napravila grešku i na kraju oni su odlučili da me pošalju u Sarajevo, jer i naši su poslali zahtev za ekstradiciju i to je ono što mi nije dalo mogućnost da se ja kao Ganić pred sudom dokažem da nije bilo genocida. A zločin je bio i za njega neka odgovaraju koji su odgovorni i koje sud proglasi odgovornim”, kazao je Divjak.

Današnju situaciju u Bosni i Hercegovini i aktuelne društveno-političke prilike Divjak opisuje ovako:

„Mi živimo u torovima. U našem toru smrdi ali je toplo. Očito je da su sve tri strane, namerno ili nenamerno prihvatile to etničko čišćenje. Danas je u Banjaluci 95 odsto Srba, a ista je situacija u Sarajevu. Dakle priča je deplasirana ako govorimo da su Sarajevo i drugi gradovi multinacionalni.“

Izvor: Al Jazeera
 


Više iz rubrike Balkan
POPULARNO