Sjećanje na sarajevskog Romea i Juliju

Srbin Boško Brkić i Bošnjakinja Admira Ismić, sarajevski Romeo i Julija, ubijeni su zajedno 18. maja 1993. godine na sarajevskom Vrbanja mostu, tadašnjoj ničijoj zemlji.

Oni koji su ih poznavali kažu da su živjeli jedno za drugo.

Boško je početkom rata  odlučio ostati u Sarajevu  zbog Admire, kako kažu Admirini roditelji Zijo i Nejra Ismić.

„Njegova majka je sjela u auto kod mene u dvorištu i otišla za Beograd,“ kazuje Zijo Ismić.“I za Boška je bilo mjesta. On je ost'o zbog Admire tu, jer niko nije račun'o da će to toliko dugo trajat'“.

Kako je izvijestila reporterka Al Jazeere Arduana Kurić, život u Sarajevu za Boška je svakodnevno postajao mnogo veći izazov nego što je ikada mogao zamisliti.

Zagrljeni i u smrti

„Pa vjerovatno je doživljavao ovdje i neprijatnosti. Srbin ostao u Sarajevu. Ljudima su ti Srbi ubijali djecu. Rat je to. To se objašnjava samo s dvije riječi: Rat i gotovo”,  kazuje Ismić.

Admira je odlučila krenuti s Boškom na stranu ratnog neprijatelja, a mladi par ,čija se ljubav rodila u srednjoj školi, namjeravao je napustiti BiH.

„Pokušavala sam danima da je odgovorim. Stalno sam plakala, ubjeđivala je. Stalno je govorila ‘Zar misliš da je pošteno sada da on ide sam, a da ja ostanem?”, priča Nejra Ismić.

Kako je izvijestila Kurić, Admira je iza sebe ostavila pismo naslovljeno majci, a ona i Boško nikada se nisu oprostili od njenog oca, koji se nije slagao s njihovim odlaskom.

Kada su 18. maja 1993. stigli do Vrbanja mosta  na putu prema dijelu Sarajeva koji je tada kontrolirala Vojska Republike Srpske, prvo je ubijen Boško.
Nekoliko sekundi kasnije, ranjena je Admira.

“Ona je dopuzala do njega i zagrlila ga. Tako su ostali“, kroz suze priča Nejra Ismić. „Uvijek sam poslije razmišljala, Bože, je li bila svjesna ili je bilo strah? Je li znala da umire? To da pođe bila je njena odluka. Mislila je da ljubav jača i od smrti.“

Zakon rata

Zahvaljujući najprije čuvenom ratnom reporteru Kurtu Schorku, priča o sarajevskom Romeu i Juliji obišla je svijet.

Schork je 2004. godine ubijen na novinarskom zadatku u Siera Leoneu, ali je, po njegovoj ranijoj želji,  sahranjen odmah pored Admire i Boška.

Kako je izvijestila Kurić, zaraćene strane osam dana su se optuživale za ubistvo mladog para. U osmoj noći Vojska RS-a naredila je bošnjačkim zatvorenicima da sa ničije zemlje prenesu mrtva tijela mladog para.

Boško i Admira prvobitno su pokopani na Vojnom groblju u Lukavici, a 1996. godine Admirini roditelju su, uz saglasnost Boškove majke, njihove posmrtne ostatke premjestili na sarajevsko groblje Lav.

Zijo Ismić tvrdi da su Admira i Boško ubijeni iz srpskog mitraljeskog gnijezda  i da zna imena dvojice vojnika koji su im oduzeli živote, ali da nijedan nije preživio rat.

„Naravno da je moglo biti drugačije“, zaključuje Ismić.  „Umješ'o se rat u ljubav. To je taj problem. Onda prestaju svi zakoni ljubavi i svega, postoji samo zakon rata.”

Izvor: Al Jazeera