Sud ukinuo dvije škole pod jednim krovom
Općinski sud u Mostaru izrekao je prvostepenu presudu po kojoj je postojanje „Dvije škole pod jednim krovom” kršenje Zakona o zabrani diskriminicije.
Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta Hercegovačko-neretvanskog kantona dobilo je rok da do 1. septembra ukine praksu dvije škole pod jednim krovom, i ustanovi integrisane multi-kulturne obrazovne ustanove – škole s jedinstvenim nastavno-naučnim planom i programom, uz puno poštivanje prava djece da se obrazuju na maternjem jeziku.
Sud je ustanovio da su Ministarstvo, Osnovna škola Stolac i Osnovna škola Čapljina, organizovanjem škola na etničkom principu, te usvajanjem i provođenjem školskih planova i programa na etničkom principu, odvajali učenike na osnovu njihove etničke pripadnosti, čime su počinili diskriminaciju.
Ovo je prva presuda u Bosni i Hercegovini u vezi sa etničkom segregacijom djece u školama.
Stolac – podijeljeni grad
Sedamnaest godina nakon rata, podjele se u Bosni i Hercegovini najviše osjete u onim gradovima u kojima nije zaživjela ekonomija. Takav je i Stolac.
Nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, jedan njegov dio, sada Općina Berkovići, pripao je Republici Srpskoj.
Stolac je ostao u Federaciji. Iako, formalno-pravno nema granica, podjele su, osim u institucijama, vidljive i na ulici.
„Bista Maka Dizdara, podjednako pripada svima u Stocu. Muhamed je tu i kada piše pjesme, i kada traga za ostacima lijepe prošlosti“, izvještava Nadina Maličbegović iz Stoca.
Vratio se u Stolac prije 14 godina. U grad koji je podijeljen.
Muhamed Elezović, pjesnik, kaže:
“To nije do naroda. I jedan i drugi narod bi htjeli to. Čini mi se da je do stranki.”
Zna se ko je ko
Stranka demokratske akcije i HDZ godinama su ovdje na vlasti. Blizu 75 posto stanovnika je nezaposleno. Oni koji imaju posao, uglavnom rade u općinskoj administraciji.
“Formalno-pravno, Stolac je jedinstven grad. Ali oni koji žive ovdje reći će da se na lijevoj strani nalaze hrvatske radnje i objekti, na desnoj – bošnjačke”, javlja Maličbegović.
Zastava bivše tvorevine Herceg-Bosne i zastava države, strancu su objašnjenje gdje se nalazi. Stanovnici to dobro znaju.
“Vrlo malo ljudi bošnjačke nacionalnosti izlazi u hrvatske kafiće. Isto tako, vrlo malo ljudi hrvatske nacionalnosti izlazi u bošnjačke. Pošto je mala sredina, zna se ko je ko”, izvještava naša novinarka.
U gradu su i dva doma zdravlja. Jedan za Hrvate, drugi za Bošnjake. Kao i prvih poratnih godina kada je među njima vladalo nepovjerenje. Tek rijetki, prelaze granice.
Djeca – bošnjačka i hrvatska – u različitim su vrtićima. Nakon vrtića i u različitim školskim razredima. Pod jednim krovom.
Adem Haračić, direktor Prve osnovne škole:
“Pa znate, 99 posto su djeca bošnjačke nacionalnosti. A jedan posto? Jedan posto su djeca srpske nacionalnosti. Većinom iz miješanih brakova.”
Direktor škole koju pohađaju Bošnjaci, član je Stranke demokratske akcije. Razdvajanje bošnjačke i hrvatske djece ne smatra segregacijom.
“Mi jesmo dvije škole pod jednim krovom, ali izuzetno dobra saradnja. Sve zajednički koristimo, sale, školske terene. Jedan mjesec čistimo mi, drugi oni”, kaže Haračić.
Nakon osnovnog, učenici obrazovanje nastavljaju u Srednjoškolskom centru. Opet, u odvojenim učionicama, pod jednim krovom. Na ulazu neustavna zastava Herceg-Bosne.
Orhideja protiv podjela
U Udruženju Orhideja su protiv podjela. Ovdje su pripadnice svih nacionalnosti zajedno. Prave nakit i suvenire. Vrijeme je, kažu, za promjene.
Kata Kralj, članica ovog udruženja, kaže:
“Znate kako. Isto kad poderete patiku ili jaknu, pa ne možete je više obući, tako i ovo treba mijenjati. Ne može se više.”
Doći do posla, gotovo je nemoguće, priča Kata.
“Ali ja mislim da samo oni na vrhu najbolje žive.”
U gradu u kojem je prije rata bilo više zaposlenih nego stanovnika, jer su i iz okolnih općina u Stolac dolazili na posao, sada nema ekonomskih ulaganja. Pa je život većine sveden na puko preživljavanje i nacionalne podjele.
Izvor: Al Jazeera