Vranje se nada povratku u zlatne 1980-te
Deset dana do izbora u Srbiji ekonomski problemi su jedna od najvažnijih tema u kampanji.
Na jugu Srbije je Vranje, nekada vodeći privredni centar, koji sada vodi bitku s nezaposlenošću i malim platama.
Građane ne zanimaju predstojeći izbori, niti pričaju o politici.
Od glavnog grada očekuju investicije, kako bi pokrenuli fabrike koje nisu uspjele preživjeti tranziciju.
Milena Zdravković je 29 godina radila u jednoj od najpoznatijih fabrika obuće u Srbiji – Koštane Vranje.
“Žalosno mi je da više nema Koštane, to je strašno, sa mužem sam ovde radila, decu smo rađali i sada mi je za plakanje i da prođem ovom ulicom.”
Brankica Manasijević je imala sreću što je njena firma, fabrika konfekcije Jumko, preživjela tranziciju.
Preživljavanje sa 150 eura
Ipak, 150 eura plate joj ne garantira lagodan život.
“Teško je u Vranju. Dok iškolujete decu, skupoće su velike, ali imam ovo radno mesto i šta ću sada?”
U Jumku se šiju uniforme za finsku vojsku, njemačke privatne partnere, srbijansku vojsku i policiju, državna preduzeća.
Sada im dobro ide, ali su sa oko 12.000 radnika, koliko je ovaj gigant imao, svedeni na oko 1.900.
U Vranju, ipak, ima i pozitivnih primjera.
Jedan od njih je Dragan Aleksić, čovjek koji je ostao bez posla kao tehnološki višak.
Nakon što mu je društvena firma zatvorila vrata, Aleksić je znanje iskoristio za sopstveni biznis.
Sada ima fabriku stočne hrane.
Upola manje zaposlenih
“Čudna su dešavanja u ovoj zemlji Srbiji. Oni koji imaju napredne ideje samo su u tranziciji sklanjani i onda smo svi mi otišli i osnovali odlične firme. A te firme više nema”, kaže Aleksić, vlasnik firme Nutriko.
Draganov primjer, međutim, jedan je od rijetkih.
“Što južnije, to tužnije – ipak je rečenica koju ćete, kao odgovor na pitanje kako žive, čuti na jugu Srbije. Preko im je potreban novac kako bi pokrenuli industriju i barem se približili standardu kojeg su uživali zlatnih osamdesetih”, izvještava novinarka Al Jazeere Ivana Momčilović-Odobašić.
Grad poznatog srpskog pisca Bore Stankovića u vrijeme bivše Jugoslavije bio je jedan od najvećih industrijskih centara Srbije.
Od tada oko 35.000 zaposlenih, sada posao ima upola manje ljudi.
Mnogi od njih rade za manje od minimalne plate u Srbiji.
Izvor: Al Jazeera