BiH: Vlast dužna nadoknaditi troškove

Razgovarao: Edin Krehić

Faik Zulčić,  povratnik u Bijeljinu, ponovno je ostao bez kuće jer nema novca platiti tzv. ratna ulaganja Krsti Furtuli, koji je ušao u njegov dom kada je Zulčić protjeran. Sud u Bijeljini je kuću dodijelio upravo Furtuli, o čemu je Al Jazeera donijela priču. Šta preostaje ljudima poput Zuličića, koji su ključni problemi prognanika i gdje je tu uloga države za Al Jazeeru odgovara ombudsmanka BiH Nives Jukić.

• Kakav je stav i kakva je reakcija ombudsmana na konkretni slučaj Faika Zulčića?

– Institucija Ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine zaprimila je žalbu Faika Zulčića, vezano za naknadu štete privremenog korisnika u imovini stvarnog vlasnika. Nažalost, slučaj Zulčić nije usamljen jer je Institucija zaprimila i druge slične žalbe, npr. i sa područja Maglaja, kada je u pitanju povrat stana i poslovnog prostora.

Ombudsmani ne mogu, prema odredbama članka 4 Zakona o Ombudsmanu za ljudska prava BiH, da utječu na odlučivanje sudova, ali je obavljena posjeta ovim sudovima u Bijeljini i Maglaju, izvršen uvid u predmete i inicirano ubrzanje sudskih procesa, sukladno ovlastima, a prvenstveno vezanim za članak 6 EKLJP-a, koji se odnosi na pravično suđenje i suđenje u razumnim rokovima, budući da se više godina vode ovi sudski sporovi.

Stav je da se Zakonom o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine i sudskim odlukama, donesenim temeljem ovog Zakona, ne obezbjeđuje, u ovom i drugim istim ili sličnim slučajevima, potpuna implementacija Aneksa VII  Dejtonskog sporazuma i prava iz Europske konvencije o ljudskim pravima, koji podrazumijevaju pravo izbjeglim i raseljenim licima na slobodan povratak u svoje domove.

• U saopćenju OHR-a navodi se da relevantni zakonski propisi, također, predviđaju da povratnik, ukoliko sud  dosudi obeštećenje privremenom korisniku, ima pravo na povrat tog iznosa od nadležnih vlasti ili davaoca imovine na korištenje prema Zakonu o obligacijama. Dakle, da li Faik Zulčić i ostali trebaju tražiti povrat tog novca od nadležnih vlasti, odnosno, davaoca imovine na korištenje?

– Članak 35 stav 2 Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine u RS-u glasi: “U slučaju kada je sud odredio naknadu sredstava licu iz stava 1, vlasnik ili nosilac stanarskog prava može u skladu sa odredbama Zakona o obligacionim odnosima, koji regulišu zastarne rokove, namirenje tih sredstava, zahtijevati od Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica.”

U konkretnom slučaju odgovor je DA, “Faik Zulčić ima pravo tražiti namirenje sredstava pod uvjetom da nije nastupila zastara podnošenja zahtjeva sukladno Zakonu o obligacionim odnosima”.

• Sud u Bijeljini je naložio Zulčiću da isplati tzv. ratna ulaganja, a potom mu je uzeo kuću i prodao je Krsti Furtuli. Branko Todorović iz Helsinškog odbora to naziva nastavkom etničkog čišćenja. Kako spriječiti ovakve slučajeve ubuduće?

– Potrebno je sačiniti analizu primjene zakona koji uređuju ovu oblast i, ukoliko je potrebno, izvršiti izmjene i dopune zakona kako bi se izbjegli ovakvi slučajevi.

• Šta se podrazumijeva pod ratnim ulaganjima? Prema jednoj definiciji to su neophodni radovi: zatvoriti prozore i vrata, staviti pod… No, navodno, ima slučajeva da su nadziđivani spratovi koje sud priznaje kao ratna ulaganja. Kakva su vaša saznanja o tome?

– Ured visokog predstavnika je odlukama iz 2003. godine nametnuo Izmjene i dopune Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine u RS-u, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privremeno napuštenim nekretninama u svojini građana u Federaciji BiH  i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o napuštenim stanovima u Federaciji BiH koji uređuju ovu oblast. U svezi s tim Ured visokog predstavnika je i dao mišljenje u slučaju predmeta Zuličić. 

• Pretpostavljam da g. Zulčić ima pravo žalbe na višoj instanci. No, često povratnici nisu u stanju finansirati skupe sudske procese koji vode i do Strasbourga. Koliko instanci ljudi, koji se suoče sa ovakvim probelima, moraju proći do Strazbura i koje su to instance?

– Postupci povrata imovine uglavnom traju dugo, u slučajevima koji se vode u sudskim postupcima. Pravo na obraćanje Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu se stječe kada se iskoriste sve mogućnosti u sudskim postupcima kod domaćih sudova, pri čemu je značajno i isticanje, u tijeku postupaka, i prigovora na nepoštivanje Europske konvencije za ljudska prava. Rok za obraćanje je 6 mjeseci od dana donošenja konačne odluke na domaćim sudovima.

Troškovi vođenja sudskih sporova mogu se vidjeti iz konkretnih predmeta koji se vode pred sudovima, a odnose se na troškove zastupanja pred sudovima, troškove vještačenja, žalbe i spadaju u sudske sporove u kojima su dosta visoki troškovi, a posebno za izbjeglice i raseljena lica, koji s obzirom na njihovo imovinsko stanje nisu često u mogućnosti obezbijediti odgovarajuću pravnu pomoć za ostvarivanje i zaštitu svojih prava.

• Imate li podatak koliko bi koštalo doći do Strasbourga?

– Nesporno je da se radi o velikim novčanim iznosima, uzevši u obzir odredbe Zakone o odvjetničkim tarifama na teritoriju Bosne i Hercegovine. Pravna pomoć raseljenim i izbjeglim osobama u Bosni i Hercegovini ostvaruje se putem besplatne pravne pomoći (Faik Zulčić je korisnik usluga Centra za pružanje besplatne pravne pomoći „Vaša prava“). 

S obzirom na stepen kršenja ljudskih prava ove populacije, složene i nerijetko dugotrajne sudske postupke, broj korisnika, kadrovsku popunjenost, zavisnost od količine donatorskih sredstava Centara za pružanje besplatne pravne pomoći, često ovakva pomoć nije dovoljna.

Žalbe zaprimljene u Instituciji ombudsmana nerijetko su ukazivale na kršenja ljudskih prava i osnovnih sloboda i putem neadekvatne pravne zaštite građana u sudskim i upravnim postupcima uzrokovanih slabim imovinskim stanjem građana. Nedovoljno stručno znanje u zaštiti i ostvarivanju prava pred sudovima i organima uprave, nemogućnost angažmana profesionalne stručne pomoći odvjetnika, prouzrokovana slabim imovinskim stanjem u najvećem broju slučajeva ranjivih kategorija stanovništva (socijalno ugrožene kategorije, ranjive i diskriminirane, umirovljenici, nezaposleni, osobe sa posebnim potrebama, starije i bolesne osobe, povratnici, radnici sa neriješenim radno-pravnim statusom i bez primanja, obitelji sa djecom bez sredstava za život) iste dovodi u nepovoljan položaj.

Rješenje

• Mićo Mičić, načelnik općine Bijeljina negira navode Helsinškog odbora o nastavku etničkog čišćenja i nudi jednogodišnje plaćanje stanarine Faiku Zulčiću?

– Institucija Ombudsmana BiH smatra pozitivnim namjeru načelnika da Opština Bijeljina pomogne g. Zulčiću, privremenim rješenjem stambenog pitanja u vidu jednogodišnjeg plaćanja stanarine, ali to nije rješenje za slučaj g. Zulčića koji potražuje svoju imovinu.

Šta je rješenje?

– Potpuna implementacija Aneksa VII, održiv povratak u svoje domove svih građana koji su bili prisiljeni napustiti svoju imovinu. 

Pružanje besplatne pravne pomoći u Bosni i Hercegovini je relativno nova i nedovoljno razvijena praksa. Na teritoriju Bosne i Hercegovine posebni zakoni o besplatnoj pravnoj pomoći doneseni su u Republici Srpskoj, Brčko Distriktu, Tuzlanskom kantonu, Zeničko-dobojskom kantonu, Zapadno-hercegovačkom, Unsko-sanskom kantonu i Kantonu Sarajevo. Na nivou Bosne i Heregovine, kao i na području ostalih kantona, Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći još nije donesen.

• Postoje li ovakvi slučajevi, poput Zulčićevog, i u Federaciji BiH, odnosno koliko ovakvih i sličnih slučajeva ima u BiH, te koliko su ombudsmani dobili žalbi?

– Ovakvi slučajevi su počeli da se pojavljuju u 2010. i 2011. i 2012. godini, kada su se i završavali predmeti pred sudovima i kada je počeo postupak izvršenja sudskih presuda. Procjena je da će se ubuduće  pokazati kao sljedeći slučajevi u ukupnom procesu povrata imovine izbjeglicama i raseljenim licima. Povodom ovog i drugih slučajeva održani su kontakti i razgovori sa predstavnicima organa i tijela koji se bave pitanjima povratka i povrata imovine s ciljem prikupljanja podataka o broju slučajeva po kojima se vode sudski postupci, kako bi se napravila sveobuhvatna analiza. U Instituciji ombudsmana trenutno ima određen broj žalbi koje su podnesene poslije okončanja svih sudskih postupaka, pa i sprovedenih izvršenja sudskih odluka sa područja cijele Bosne i  Hercegovine, kao npr. Sarajevo, Maglaj, Kupres, Konjic, Banja Luka.

U konkretnim slučajevima, radi se o sudskim postupcima koji iniciraju pitanje dosljedne primjene propisa kojima se uređuje pitanje napuštene imovine, a kojima se uređuje i pitanje naknade “za nužne troškove”. Iz žalbi građana upućenih Instituciji ombudsmana vidljivo je da, nakon dugotrajnog postupka povrata imovine pred organima uprave, sudovi povratnicima dostavljaju presude kojima se utvrđuju enormno visoki iznosi novca po osnovu naknade investicionih troškova privremenim korisnicima, iako je relevatnim zakonodavstvom propisano da se nadoknađuju isključivo “nužni troškovi”. Na osnovu donesenih presuda povratnici su dužni da isplate privremenim korisnicima naknade za uložena lična sredstva, bez obzira na to što se ne radi o nužnim troškovima. Kako su te naknade često mnogo veće nego što je vrijednost same imovine procjenjene od strane suda i pošto povratnici nemaju novac da utvrđenu naknadu plate, sud odlučuje da se imovina proda, isplati naknada privremenom korisniku, dok vlasnik ostaje bez imovine, čime postaje i upitnim i njegovo pravo na dom.

• Koji su najčešći problemi sa kojima se suočavaju povratnici i prognanici i sa kakvim žalbama vam se najčešće obraćaju?

– Ombudsmani Bosne i Hercegovine su zaprimili određeni broj žalbi građana radi nepostupanja Komisije za imovinske zahtjeve izbjeglih i raseljenih osoba Bosne i Hercegovine u svezi sa postupkom preispitivanja odluka Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih osoba i izbjeglica BiH.

Na terenu su još prisutni kolektivni centri, a Institucija ombudsmana zaprimala je i registrirala žalbe prema kojima se otvaraju novi kolektivni centri u kojim se trebaju zbrinjavati raseljene osobe kojima je priznato pravo na alternativni smještaj.

Sloboda kretanja u BiH se posmatra, između ostalog, i u kontekstu realizacije Aneksa VII Dejtonskog sporazuma. Neuspostavljanjem normativno-pravnog okvira u sferi osiguranja uživanja prava na zdravstvenu i socijalnu zaštitu, na način da su ta prava prenosiva iz jednog entiteta u drugi, za posljedicu ima umanjivanje postignutih rezultata održivog povratka. Radi toga povratnici su prinuđeni, osobito zbog teške ekonomsko-socijalne situacije, a da bi zadržali ostvarena prava, odustati od povratka. Ovakva pojava naročito je zastupljena kod povratničke populacije u ruralnim (seoskim) područjima. Ombudsmani Bosne i Hercegovine su u svom godišnjem izvješću za 2010. godinu ukazali na ovu negativnu pojavu. Međutim, stanje povratničke populacije u segmentu ostvarivanja prava na zdravstvenu i socijalnu zaštitu u mjestu povratka nije se značajnije poboljšalo.

•  Da li je održivi povratak uopće moguć u BiH, kako ga takvim učiniti i kakva bi tu, prema mišljenju ombudsmana, trebala biti uloga države?

– Dugi niz godina provođenje imovinskih zakona praćeno je opstrukcijama i kršenjem prava građana, prije svega, raseljenih lica i izbjeglica na svim razinama vlasti.

U svom dosadašnjem radu, kao i svim ranijim izvješćima, Institucija ombudsmana veliku pažnju posvetila je ostvarivanju prava na povratak i održivi povratak. Neosporna je činjenica da Institucija ombudsmana i dalje zaprima žalbe koje su u svezi sa Aneksom VII.

Obveza države Bosne i Hercegovine, entiteta, kantona, općina/opština je da na svojim teritorijama u punom kapacitetu “obezbijede političke, gospodarske i socijalne uvjete koji će pridonijeti dobrovoljnom povratku i skladnoj reintegraciji izbjeglica i raseljenih osoba” na koji način bi se održivi povratak istinski učinio mogućim.

Izvor: Al Jazeera