Incident na otkrivanju spomenika u Beogradu

U subotu se navršava 13 godina od početka zračnih napada NATO-a na tadašnju Saveznu Republiku Jugoslaviju (SRJ).

U Beogradu je, dok traje obilježavanje godišnjice, otkriveno i spomen obilježje zvanično posvećeno svim žrtvama rata i braniocima otadžbine na prostoru bivše Jugoslavije od 1990. do 1999. godine.

Vijenci su položeni pored spomenika, jer predstavnicima Grada Beograda, Vojske Srbije i policije, grupa građana, nezadovoljnih što na spomeniku nisu navedena imena žrtava, nije dozvolila prilaz spomen obilježju.

Skuplja je ova klupa nego što su oni taj lim napravili. Mogla sam i ja nekog limara dovesti ovde na to napravi. Šta označava taj spomenik? Označava bezobrazluk ovih koji su to organizovali, bezobrazluk, jer naša djeca, moj sin ne zaslužuje to“, kazuje Ljiljana Đukić:

Porodice palih boraca protivile su se postavljanju vijenaca na sam spomenik, jer kako su naveli, to za njih nije obilježje, već ruglo, javio je reporter Al Jazeere Đorđe Kostić.

Odgovor gradonačelnika

„Skuplja je ova klupa nego što su oni taj lim napravili. Mogla sam i ja nekog limara dovesti ovde na to napravi. Šta označava taj spomenik? Označava bezobrazluk ovih koji su to organizovali, bezobrazluk, jer naša djeca, moj sin ne zaslužuje to“, kazuje Ljiljana Đukić:

Gradonačelnik Beograda Dragan Đilas je, vezano za odrednicu ‘kojih žrtava u odbranu koje otadžbine’, je odgovorio:

“Sve je jasno, ovo je spomenik svim civilnim žrtvama ratova i svima onima koji su poginuli braneći svoju otadžbinu Srbiju.”

Predstavnici nevladine organizacije Žene u crnom protestovali su dan ranijei spred Skupštine grada Beograda zbog postavljanja ovog spomen obilježja. Na transparetima su napisale:

„Ne izjednačavanju žrtava i dželata”, „Otadžbina se ne brani kilometrima daleko”, kako bi gradskim vlastima poručili da se najavljenim spomenikom falsifikuje istorija, poriče zločin, i uvodi kategorija krivih i nevinih žrtava.

Taj rat je bio zločin protiv naše zemlje i našeg naroda, i tome nemam šta da dodam“, naglasio je Tadić, citirajući stih poeme pročitane u okviru komemorativnog programa, da se rat vodio „od Milice do Grdelice“.

Organizacije dijela civilnog društva ukazuju i na činjenicu da se spomenik otkriva u jeku izborne kampanje u Srbiji. 

Predsjednik Srbije Boris Tadić poručio je u subotu da je napad NATO na SR Jugoslaviju bio zločin protiv jedne zemlje i naroda, i da je, čuvajući sjećanje na nevino postradale, potrebno učiniti sve kako Srbija u budućnosti ne bi ponovo bila uvučena u neki rat.

„Naša je zemlja previše bila uronjena u ratove u čitavom 20. veku i sve što činimo u budućnosti treba da bude sazdano na taj način da više nikada ne budemo uključeni u bilo kakav rat, čuvajući iznad svega ljudske živote i našu zemlju“, rekao je Tadić novinarima poslije polaganja vijenaca na spomenik poginulima u napadu NATO-a na Aleksinac.

Polaganje vijenaca

Srbija će, kako je istakao, godišnjicu početka udara NATO-a uvijek obilježavati sjećajući se stradalih, ali i iskazujući vjeru da se država Srbija može postaviti na noge. 

„Na žalost, ne možemo da vratimo poginule, ali sećanjem možemo da produžimo na neki način njihovo postojanje među nama“, rekao je Tadić, i podsjetio da je u Srbiji mnogo mjesta poput Aleksinca, u kojima su civili ginuli pod NATO bombama. 

„Taj rat je bio zločin protiv naše zemlje i našeg naroda, i tome nemam šta da dodam“, naglasio je Tadić, citirajući stih poeme pročitane u okviru komemorativnog programa, da se rat vodio „od Milice do Grdelice“.

Tadić je u Aleksincu, povodom Dana sjećanja na stradale u NATO bombardovanju, položio vijenac na Spomen obilježje.

Pored Tadića, vijence su u Aleksincu položili ministar odbrane Dragan Šutanovac i načelnik Generalštaba Vojske Srbije general-potpukovnik Ljubiša Diković. 

Komemoraciji je prisustvovao veliki broj građana Aleksinca, kao i Vojske Srbije, garde i kadeta Vojne akademije.

Aleksinac, gradić sa 17.000 stanovnika u dolini Južne Morave, 5. aprila 1999. u 21.35 avijacija NATO gađala je sa šest projektila velike razorne moći, koji su pogodili centar mjesta, i u tom napadu poginulo je 11, a ranjeno 50 građana.

Naša je zemlja previše bila uronjena u ratove u čitavom 20. veku i sve što činimo u budućnosti treba da bude sazdano na taj način da više nikada ne budemo uključeni u bilo kakav rat, čuvajući iznad svega ljudske živote i našu zemlju“, rekao je Tadić

Predstavnici NATO-a u Briselu su se svjetskoj javnosti pravdali “tehničkom greškom”, tvrdeći da je meta bila kasarna nadomak grada.

Na mjestu pada projektila podignute su dvije stambene zgrade sa 140 stanova, a u gradu i toj opštini, uprkos brojnim finasijskim problemima, obnovljeno je oko 600 objekata.

Takođe, pokret socijalista održao je u Beogradu sa kojeg je poručeno da Srbija nikada ne treba da postane član NATO pakta.

Predsjednik Pokreta socijalista Aleksandar Vulin rekao je okupljenim pristalicama te stranke da “srpski mladići ne treba da ratuju u Afganistanu ili Iraku i čine drugima ono što je NATO učionio Srbiji i srpskom narodu”.

“Nije svako ko se zalaže za Evropsku uniju antisrpski orijentisan, ali je svako zalaganje za NATO antisrpsko i anticivilizacijsko”, dodao je Vulin.

Narodi koji imaju kratko istorijsko pamćenje osuđeni su na zaborav, a našem narodu nije data privilegija da sam piše istoriju, iako je to jedna od najvećih vrednosti slobodarske tradicije”, poručeno je na skupu.

Neuspješni pregovori

Napadi su trajali 11 sedmica i u njima je, prema procjenama različitih izvora, poginulo između 1.200 i 2.500 ljudi.

Napadi su počeli 24. marta 1999. godine nešto prije 20 sati, na osnovu naređenja tadašnjeg generalnog sekretara NATO-a Javiera Solane, a jugoslavenska vlada iste noći proglasila je ratno stanje.

Na Kosovo je upućeno 37.200 vojnika KFOR-a iz 36 zemalja, sa zadatkom da čuvaju mir, sigurnost i povratak više stotina hiljada albanskih izbjeglica.

Akcija Alijanse uslijedila je poslije neuspješnih pregovora o rješenju krize na Kosovu u Rambujeu i Parizu, februara i marta 1999. godine.

Devetnaest zemalja alijanse, počele su bombardiranje sa brodova u Jadranu, iz četiri zrakoplovne baze u Italiji, podržane strateškim operaterima koji su poletjeli iz baza u zapadnoj Evropi, a kasnije i iz SAD.

Najprije su gađane kasarne i protuzračne odbrane Vojske SRJ, u Batajnici, Mladenovcu, Prištini i drugim mjestima.

Bombardiranje SRJ okončano je 10. juna, usvajanjem Rezolucije 1244 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija.

Napadi su počeli 24. marta 1999. godine nešto prije 20 sati, na osnovu naređenja tadašnjeg generalnog sekretara NATO-a Javiera Solane, a jugoslavenska vlada iste noći proglasila je ratno stanje.

Tom rezolucijom je uspostavljeno međunarodno prisustvo na Kosovu – UNMIK kao civilna misija i KFOR kao vojna misija.

Povlačenje s Kosova

Dan ranije, predstavnici Vojske Jugoslavije (VJ) i NATO-a potpisali su u Kumanovu Vojno-tehnički sporazum, kojim je precizirano povlačenje snaga VJ sa Kosova i ulazak međunarodnih vojnih trupa.

Na Kosovo je upućeno 37.200 vojnika KFOR-a iz 36 zemalja, sa zadatkom da čuvaju mir, sigurnost i povratak više stotina hiljada albanskih izbjeglica.

Narodi koji imaju kratko istorijsko pamćenje osuđeni su na zaborav, a našem narodu nije data privilegija da sam piše istoriju, iako je to jedna od najvećih vrednosti slobodarske tradicije”, poručeno je na skupu.

Ukupna materijalna šteta na strani SRJ procijenjena je tada na 100 milijardi dolara.

Ratni gubici NATO u ljudstvu i tehnici nikada nisu objelodanjeni.

Kosovo je 17. februara 2008. godine proglasilo nezavisnost, koju je u međuvremenu prihvatilo 86 zemalja, od ukupno 193 države članice UN.

Izvor: Al Jazeera i agencije