Slična sudbina dvije varoši na Dunavu

Dvije varoši na istoj rijeci, u različitim državama, a sa sličnim sudbinama.

Riječ je o Donjem Milanovcu u Srbiji i Svinjicima u Rumuniji.

Višegodišnja zapuštenost infrastrukture, neulaganja u prirodne potencijale i zatvaranje rudnika uglja i bakra, govori novinar Al Jazeere Vladimir Bobetić, povećali su problem nezaposlenosti i odlaska mladih u velike gradove.

Jedina razlika je u tome što građani Svinjica više ne bježe u Srbiju kao u doba vladavine Nicolae Ceausescua, već u druge države Evropske unije (EU).

Čitavu deceniju prošlog vijeka Donji Milanovac bio je u procvatu.

Do kraja osamdesetih godina, s oko 60.000 sadnica, bio je varoš ruža, mjesto u koje su turisti dolazili hidrogliserima i brodovima, u kome su se snimani filmovi, održavane “Igre bez granica”.

Dragan Radenković (52) konobar je u hotelu “Lepenski vir”.

Za vreću krompira

Sjeća se vremena kada je Donji Milanovac bio tračak nade za bolji život građanima Rumunije.

U tadašnju Jugoslaviju bježali su najviše radnici iz solane na rumunskoj strani.

“Oni su pokušavali da preplivaju preko Dunava. Oni koji nisu uspeli, njih su ubili. Onda oni plutaju, pa doplutaju do Milanovca, a mi ih sahranimo na teret opštine ili mesne zajednice”, govori Radneković.

Devedesetih se situacija mijenja.

U Srbiji, devastiranoj sankcijama, hiperinflacijom i posljedicama ratova, plata je iznosila dvije njemačke marke.

Stanovnici Donjeg Milanovca tada su za vreću krompira i suhomesnate proizvode putovali u Rumuniju.

Danas je nešto bolje, no ovaj dio Srbije skoro pa da je zaboravljen od Beograda.

Radenkovićeva plata je 150 eura, a s još dva člana porodice mjesečno skupi oko 500 eura.

Do mjesta Svinjci vodi uglavnom makadamski put.

Zaboravljeni istok i zapad

Stiče se utisak da, baš kako Beograd zaboravlja istok Srbije, tako i evropski Bukurešt zaboravlja zapad Rumunije.

U Svinjcima žive Srbi, imaju lokalnu samoupravu i osnovnu školu, koju djeca pohađaju na srpskom jeziku.

Nikica Formosu vozač je u penziji i cijeli je život proveo u Svinjcima i mnogo toga pamti, ali jedno i dalje ne zna.

“Mi smo Srbi, ali ja ne znam kako smo mi Srbi, jerbo mi nismo iz Jugoslavije, jer mi smo Srbi ovde kao što ima kod vas Rumuni. Ne znam ja kako smo postali Srbi ovde u Rumunjsko”, pita se on.

S penzijom od 250 eura, i Formosu živi teško.

Iako penzioner, slobodno vrijeme provodi gajeći stoku i kokoške.

Zapuštenost regija s obje strane Dunava danas je zajednička za dvije države, navodi Bobetić.

Stanovnici još pamte neka druga, bolja vremena, no sada su im ciljevi daleko od, kako kažu “zemlje u kojoj i drvna industrija propada u sred šume”.

Izvor: Al Jazeera