Potvrđen doživotni zatvor Milanu Lukiću

Žalbeno vijeće Haškog tribunala potvrdilo je prvostepenu presudu Milanu Lukiću za zločine počinjene nad muslimanima u Višegradu od 7. juna 1992. godine do 10. oktobra 1994. godine.

U julu 2009. godine prvostepenom presudom Tribunala Milan Lukić osuđen je na doživotni zatvor.

Njegovom rođaku,  Sredoju Lukiću, prvostepena presuda od 30 godina zatvora za zločine u Višegradu smanjena je na 27 godina.

Žalbeno vijeće poništilo je sve osude Sredoja Lukića vezano za progon u logoru Uzamnica.

Predsjedavajući sudija Mehmet Guney kazao je da Žalbeno vijeće odbilo svih šest žalbenih osnova koje su uložili advokati Milana Lukića, te zaključio da je Lukić kriv za zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja.

Nehumana djela

Žalbeno vijeće potvrdilo je da je Milan Lukić kriv za “žive lomače”, istrebljenje, premlaćivanje zatvorenika, te druga nehumana djela i progone.

Vijeće je zaključilo zaključilo je da je u živoj lomači u Pionirskoj ulici stradalo 59, a ne 53 civila, kako je to navelo Pretresno vijeće, no da broj žrtava ne mijenja zaključak o odgovornosti Milana Lukića.

Kako je iz Višegrada izvijestio reporter Al Jazeere Boris Gagić, mali broj Srba rekao je za Al Jazeeru da će gledati televizijski prijenos presude.

“Tek na naše insistiranje u jednom od obližnjih lokala upaljen je prijenos. Prije presude, ljudi su rekli ‘ako su krivi, neka ih osude, ako su nevini neka ih puste’. Prilično ravnodušno. Više su bili zainteresovani za renovaciju mosta Mehmed-paše Sokolovića”, kazao je on.

Kako je izvijestio Gagić, za razliku od Srba, kojih je oko 7.000, Bošnjaci povratnici, kojih je u Višegradu nešto više od 1.000, bili su vrlo zainteresirani za presudu Lukićima, za koje su kazali da su bili “gospodari rata i mira i svih dešavanja u Višegradu”.

“Sad je definitivno potvrđeno da je preko stotinu ljudi izgorjelo u živim lomačama”, kazao je Gagić.

Dodao je kako su Bošnjaci izrazito emotivno gledali na drugu presudu Lukićima, te da se sjećaju svjedočenja Zehre Turjačanin, jedine osobe koja je preživjela žive lomače.

Turjačanin, koja živi u Francuskoj, u Hagu je svjedočila na francuskom jeziku, jer zbog ogromnog pretprljenog stresa više ne govori maternji bosanski jezik, kazao je Gagić.

Kako je iz Haga izvijestio reporter Al Jazeere Vladimir Bobetić, sedmero predstavnika žrtava doputovalo je u Hag u nedjelju.

“Celu noć su bdeli… i strahovali šta će se desiti danas u Haškom tribunalu”, rekao je on.

Hedija Kasapović iz udruženja Višegrad 92. rekla je kako je Milan Lukić “ubio mog brata i još 17 momaka pištoljem kojim se ubija stoka”.

“Svi mi koji se nalazimo ovdje smo izgubili lično. Ja se jako loše osjećam.”

Huso Kurspahić istakao je kako je Sredoje Lukić bio profesionalni policajac, koji je znao kodeks ponašanja, “šta se smije, a šta ne smije raditi”.

“Da nije ovog Suda, milion stvari se ne bi znalo, šta se sve radilo u BiH.”

Advija Žiga kazala je da su članovi udruženja presretni što je potvrđena presuda Milanu Lukiću, ali i nezadovoljni što će Sredoje Lukić izdržavati kraću kaznu.

“Pravda nije 100 posto zadovoljena”, rekla je ona.

Prvostepene presude

Sredoje Lukić je 2009. osuđen na 30 godina zatvora.

Pretresno vijeće, kojim je predsjedavao sudija Patrick Robinson, zaključilo je u prvostepenom postupku da je Milan Lukić “lično ubio najmanje 132 muslimana” i da je imao vodeću ulogu u “živim lomačama”, spaljivanju najmanje 119 živih civila u dvjema kućama u Višegradu.

Sredoje Lukić nije lično učestvovao u spaljivanju, ali je bio prisutan, pomagao u provođenju ljudi u kuće i unaprijed znao šta će se dogoditi.

Prema optužnici, grupa od oko 70 žena, djece i starih ljudi zatvorena je 14. juna 1992. godine u kuću u Pionirskoj ulici, koja je potom zapaljena, a pucano je na one koji su pokušali pobjeći kroz prozore.

Sudija Robinson je izjavio da je utvrđeno da je tom prilikom živo izgorjelo najmanje 59 ljudi.

Prema njegovim riječima, dokazano je da je Milan Lukić lično zatvorio vrata kada je ušla posljednja žrtva, ubacio zapaljivu napravu u kuću i pucao na one koji su pokušali pobjeći kroz prozore.

Mada nema dokaza da je Sredoje Lukić zapalio kuću ili pucao na ljude, Pretresno vijeće je, uz protivno mišljenje sudije Robinsona, zaključilo da je on, svojim prisustvom, doprinio ubistvu 59 ljudi.

Prema optužnici, druga grupa muslimana, također od oko 70 žena, djece i starih ljudi, zatvorena je 27. juna 1992. godine u kuću u višegradskom naselju Bikavac, a potom je u kuću ubačeno nekoliko bombi.

Robinson je rekao da je utvrđeno da je u požaru koji je izbio ubijeno najmanje 60 civila i da dokazi pokazuju da je Milan Lukić gurao ljude kundakom u kuću, pucao na kuću, ubacio u nju ručne bombe i potom je polio benzinom i zapalio.

I u ovom slučaju Sudsko vijeće se nije uvjerilo da je Sredoje Lukić učestvovao u paljenju kuće.

Odbacili optužbe

Optužnica je teretila dvojicu rođaka i za premlaćivanje muslimana zatočenih u logoru u kasarni u Uzamnici, u Višegradu.

Sudije su zaključile da je Milan Lukić (45) kriv i za strijeljanje pet Bošnjaka na obali Drine 7. juna 1992. godine, ubistvo sedam radnika fabrike Varda, ubistvo Hajre Korić, kao i za brutalno zlostavljanje zatočenika logora Uzamnica kod Višegrada.

On je bio vođa Belih orlova ili Osvetnika, lokalne paravojne grupe bosanskih Srba u Višegradu, koja je sarađivala s lokalnom policijom i vojskom, zavodeći vladavinu terora nad lokalnim muslimanskim stanovništvom.

Njegov rođak Sredoje (51), koji je prije rata bio policajac u Višegradu, pridružio se 1992. godine toj paravojnoj grupi.

Milan Lukić je, poslije sedam godina u bekstvu, uhapšen u augustu 2005. u Argentini, a u februaru 2006. prebačen je u Hag.

Sredoje Lukić  se predao vlastima bh. entiteta Republika Srpska u septembru 2005. i istog mjeseca je izručen Tribunalu.

Obojica su se, prilikom prvog pojavljivanja pred sudom, izjasnila da nisu krivi ni po jednoj tački optužnice.

Lukići su prvobitno bili optuženi zajedno s Mitrom Vasiljevićem. Vasiljević je uhapšen u januaru 2000, a suđeno mu je odvojeno pošto su dvojica saoptuženih još bili u bjekstvu. Žalbeno vijeće ga je 25. februara 2004. osudilo na 15 godina zatvora.

Milan Lukić je u Srbiji osuđen na 20 godina zatvora zbog ratnog zločina nad civilima u Sjeverinu. Vrhovni sud Srbije je u maju 2006. godine potvrdio presudu Okružnog suda u Beogradu iz jula 2005., kojom su Lukić, Oliver Krsmanović, koji je u bjekstvu i Dragutin Dragićević osuđeni na 20 godina zatvora, a Ðorđe Šević na 15 godina.

Četvorica ljudi bili su pripadnici grupe Osvetnici. Oni su, s još petoricom neidenticiranih ljudi, 22. oktobra 1992. godine oteli 16 mještana Sjeverina iz autobusa na liniji Pljevlja-Priboj. Petnaest muškaraca i jedna žena oteti su u mjestu Mioče i odvedeni u motel Vilina vlas kod Višegrada, gdje su fizički i psihički zlostavljani i ubijeni.

Izvori: Al Jazeera i agencije