Za SAD je Balkan na periferiji, ali je bitan

Od Amerike se – nekad više, nekad manje – očekuje pomoć ili diplomatska intervencija i u zemljama nastalim raspadom bivše Jugoslavije.

Washington je donio Dejtonski sporazum, odredio je ključna politička kretanja u regiji – odredio budućnost, izvještava reporter Al Jazeere Ivan Pavković.

Sada se, smatraju analitičari, lagano povlači. Interes Washingtona ipak postoji, a on vidi čitav region uključen u euroatlantske integracije.

Smirivanje stanja na području bivše Jugoslavije Amerikanci mogu smatrati velikim vanjskopolitičkim uspjehom. No, dugo je trebalo da se Washington aktivno uključi.

Godine pucnjave, granata, ubijanja. Američku politiku vodili su republikanci u vrijeme početka sukoba, sjeća se ratni član Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Ejup Ganić.

Prisjeća se i rečenice tadašnjeg državnog sekretara Jamesa Bakera: “Čini mi se kao – We don't have a dog in that fight. I tako nešto.”

Administraciji George Busha starijeg bio je bitniji Kuvajt i raspad Sovjetskog saveza. I administracija Billa Clintona naslijedila je politiku i držala se suzdržano.

Presudio je pritisak javnosti, smatra Ganić, nakon čega je Washington, osim Dejtonskog sporazuma, učinio niz intervencija.

Nedovršen posao

“Oni su ovdje pomogli u završnici da se rat brzo završi, pomogli su da se nađe rješenje za Kosovo, pomogli su da Crna Gora bude nezavisna država, pomogli su da svi prihvatimo da su granice nepromjenjive. Ali su nekako Bosnu ostavili da živi s Dejtonskim sporazumom, koji nije u stanju da obezbijedi funkcionalnu državu”, smatra Ganić.

Demokrate imaju nedovršen posao u regiji i morali bi osjećati obavezu sređivanja stanja, uvjeren je on.

Više bi, smatra, poduzeli demokratski kadrovi u Bijeloj kući i State Departmentu od republikanskih.

Analitičari, pak, smatraju kako američku vanjsku politiku određuje jedna inercija i teško ju je mijenjati.

U slučaju Bosne i Hercegovine odgovornost se već dugo želi prebaciti Briselu.

“Amerika želi imati manju ulogu. Ne želi nametati rješenja. Želi da Evropska unija (EU), zajedno s lokalnim političarima, izgradi sporazum koji bi otvorio mogućnost za znajačnije promjene koje bi unaprijedile put prema EU-u”, kaže politički analitičar Obrad Kesić.

Tu je i Priština – Amerika je bila motor međunarodne politike o Kosovu. Grad doslovno okićen američkim zastavama pred nedavnu posjetu državne sekretarke Hillary Clinton.

Prihvatanje realnosti

Pitanje odnosa Kosova i Srbije pokušava se riješiti kroz euroatlantske integracije. Washingtonska administarcija tu je još vrlo aktivna.

“Amerika ima neki osjećaj odgovornosti da mora doći do konsolidacije i nezavisnosti Kosova, a da bi se to postiglo, mora Srbija, kako administracija to naziva, prihvatiti realnost da je Kosovo nezavisno”, kazao je Kesić.

Euroatlantska budućnost svih zemalja regije cilj je politike bez obzira ko sjedi u Bijeloj kući. No, demokrati i republikanci mogli bi imati različit pristup prema Moskvi, a to bi, opet, moglo imati odraza i na regiju.

“Odnosno na određene poteze Moskve u potpori gospodarskih i energetskih smjerova u regiji, gdje bi moglo doći do promjena ukoliko bi republikanci došli na vlast. Međutim, smjer američke politike prema Jugoistočnoj Europi u suštini se neće mijenjati”, kaže Davor Stier.

SAD definitivno želi, bez obzira kreiraju li politiku republikanci ili demokrate, veći angažman EU-a. Mnogi upravo tako opisuju posljednju posjetu Hillary Clinton regiji.

Amerika ima interese na Bliskom i Dalekom istoku, Rusiji… Balkan je na periferiji, no ipak ne toliko nebitan, smatraju analitičari.

Izvor: Al Jazeera