Duga procedura usvajanja djeteta u BiH

Prema nepotpunim podacima, u Fedraciji Bosne i Hercegovine registrirano je preko 3.000 djece bez roditeljskog staranja, a samo njih nekoliko ispunit će zakonske uslove da budu usvojeni.

U Kantonalnom centru za socijalni rad Sarajevo 142 para čeka na usvajanje djeteta, procesa čija zakonska procedura, iako nije komplicirana, često dugo traje.

Pred Novu Godinu u Domu za djecu bez roditeljskog staranja Bjelave bilo je veselo, jer su se osoblje i stariji štićenici potrudili da mlađoj djeci uljepšaju praznike.

Kolika god ljubav i posvećenost zaposlenih bila, svjesni su da je porodica nezamjenjiva.

U domu je trenutno 97 djece, a samo dvoje je u procesu usvojenja, i to na adaptaciji u budućim porodicama.

U posljednjih 10 godina 150 štićenika doma dobilo je novu porodicu.

Umanjene šanse

Direktor Amir Zelić kaže da su zakoni koji reguliraju usvajanje djece u Bosni i Hercegovini dobri i usaglašeni s Konvencijom o pravima djeteta, ali da budući roditelji svojim zahtjevima često značajno umanjuju sebi šansu da usvoje dijete.

On je naveo slučajeve u kojima su ljudi tražili da djeca liče na njih, da insistiraju na određenom polu, boji očiju ili kose.

“Zakonska regulativa je dobra, a u kojoj se mjeri provodi, da li su ljudi koji su zainteresirani  za usvojenje zadovoljni – to je druga medalja priče. To je dosta pipljiva i osjetljiva priča i svaki pogrešan korak može voditi u neželjenom smjeru, pa da pričamo da li se s djetetom vrši traficking ili je nepravedno dodijeljeno nekome. Tako da sa načinom usvojenja koje se obavlja u posljednjih 10 godina možemo biti zadovoljni”, govori Zelić.

Tendencija u Federaciji je da se djeca bez roditeljskog staranja samo u izuzetnim situacijama smještaju u domove.

Uglavnom se preferira smještaj djece u srodničke ili starateljske porodice i na kraju potpuno usvajanje djece.

Novinar Al Jazeere Vladimir Bobetić kaže kako je prva stanica, kada parovi odluče usvojiti dijete, centar za socijalni rad.

Procedura od šest mjeseci

“Procedura počinje podnošenjem zahteva i u teoriji traje šest meseci. Problem parova koji žele da usvoje decu je što ih ima znatno više nego što ima dece za usvojenje, pa čekanje može da potraje i par godina”, dodaje Bobetić.

Potrebno je da par i dijete ispune pravne uslove za usvojenje.

Budući roditelji zatim prolaze kroz niz testova, prije svega psiholoških, da bi se dijete poslije toga poslalo u porodicu na adaptacioni period.

Socijalni radnik u tom periodu, koji traje šest mjeseci, obilazi dijete i porodicu.

Tek nakon procjene socijalnog radnika donosi se konačno rješenje o usvojenju.

Samohrani roditelj ima znatno manje šanse da usvoji dijete, a ako se to i desi, usvojenje može biti samo nepotpuno.

Prema zakonu, prednost pri usvajanju djece imaju državljani Bosne i Hercegovine koji žive u ovoj državi, potom državljani koji žive u inostranstvu, pa tek onda stranci.

I dok mnogi potencijalni usvojitelji negoduju zbog administrativne sporosti, mnogo je važnije rješavati probleme, zbog kojih biološki roditelji djecu napuštaju, a tu odgovornost trebaju preuzeti svi oni koji u ovoj državi trebaju stvoriti uslove za rad i dostojanstven život kome se neće preživljavati od prvog do prvog.

Izvor: Al Jazeera