U BiH još uvijek 53 izbjeglička centra

Ratna razaranja devedesetih godina prošloga stoljeća rezultirala su velikim migracijama stanovništva na ovom području.

Prema podacima UNHCR-a iznesenim u junu, u četiri zemlje regije Zapadnog Balkana više od 73.000 izbjeglica živi ispod granice siromaštva.

Procjene govore kako je za njihovo zbrinjavanje potrebno između 500 i 600 miliona eura.

Vlada Srbije identificirala je oko 45.000 izbjeglica u stanju nužne potrebe.

Procjene govore kako je za zbrinjavanje izbjeglica potrebno između 500 i 600 miliona eura.

U Bosni i Hercegovini ima ih oko 14.000 hiljada, u Hrvatskoj oko 8.500.

Najmanje ih je u Crnoj Gori, oko 6.000.

Reporterka Al Jazeere Arduana Kurić provjerila je kako žive izbjeglice u Sarajevu 16 godina nakon završetka rata.

Ona je posjetila  izbjeglički centar u Hrasnici, u kojem trenutno živi 26 porodica.

U 12 kvadrata

U 12 kvadratnih metara životnog prostora živi porodica Cernica, Zlatka i njena majka.

To je njihov dom već osam godina, a izbjegle su iz Kalinovika.

U Centru su oslobođene plaćanja struje i grijanja, a s ostalim izbjeglicama dijele kupatilo, toalet i vešeraj.

To je sve zaraslo u šumu, tamo nema nigdje ništa, ni struje, ni vode, ni cesta.

“Kupati se možeš kad hoćeš, ali ima dole mašina i ja imam pravo dva put sedmično da perem veš”, kaže Zlatka.

Ona ne zna do kada će dijeliti sudbinu s ostalim izbjeglicama u ovom centru, drugog doma nema, a o povratku ne razmišlja.

“To je sve zaraslo u šumu, tamo nema nigdje ništa, ni struje, ni vode, ni cesta, nema nigdje ništa u nas”, govori Zlatka o mjestu gdje je njen nekadašnji dom.

Zlatka je u ratu bila i u logoru u Kalinoviku.

To je razlog više zbog kojeg se tamo ne želi vratiti.

Mjesečno 47 eura

Od Saveza logoraša danas prima 47 eura mjesečno, to su jedina primanja ove porodice.

Život u Centru posebno teško pada Zlatkinoj majci.

“Daj Bože mi smrt da umrem čas prije, da se ne patim”, govori Hasnija Cernica.

Slične uvjete život imaju i izbjeglice u drugom bosanskohercegovačkom enititetu.

U Ulici Draže Mihajlovića u Istočnom Sarajevu nalazi se jedan od 19 kolektivnih izbjegličkih centara, od ukupno 53 koliko ih ima u Bosni i Hercegovini.

Marica Stanković je 1992. godine iz Sarajeva izbjegla u Rudo.

Tamo se pridružila Vojsci Republike Srpske (VRS).

“Radila pri vojsci, shvatite. Znate šta se radilo, što i ostali vojnici”, kaže Marica.

Jedno kupatilo i pet porodica

U Sarajevu je Marica prije rata radila u hotelu Bristol.

Živjela je kao podstanar.

Dugoročno rješenje svog stambenog pitanja očekuje od vlasti u RS-a.

“Pa rekli su da se zgrada pravi, da će ovo što je ostalo tamo smjestiti, za drugo ne znam”, kaže Marica.

Neke izbjeglice nikada se neće vratiti na svoja prijeratna ognjišta.

Do tada će Marica živjeti u prostoriji od 10 kvadrata.

Kupatilo će dijeliti s još pet porodica, a veš će moći prati jednom sedmično.

“Neke izbjeglice nikada se neće vratiti na svoja prijeratna ognjišta, ali se svi oni nadaju trajnom i boljem rješenju”, kaže Kurić.

Izvor: Al Jazeera


Više iz rubrike Balkan
POPULARNO