Medijska propaganda bila uvod u rat u SFRJ

Studija je rađena u proteklih godinu i po, na osnovu analize arhive lista Politika i Radio-televizije Srbije (Tanjug)
Studija je rađena u proteklih godinu i po, na osnovu analize arhive lista Politika i Radio-televizije Srbije (Tanjug)

Tužilaštvo za ratne zločine Srbije predstavilo je studiju  “Reči i nedela – pozivanje ili podsticanje na ratni zločin u medijima u Srbiji 1991-1992. godine”.

Studija je rađena u proteklih godinu i po, na osnovu analize arhive lista Politika i Radio-televizije Srbije.

Tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević izjavio je da je važno da se u potpunosti istraži pitanje podsticanja i pozivanja na izvršenje ratnih zločina putem medija.

On je rekao da je medijska propaganda bila uvod u rat u SFRJ, ali da nijedan urednik, direktor medija i novinar nije krivično odgovarao za doprinos tragediji i ratu.

Pomoćnik zamjenika tužioca za ratne zločine za informiranje i analitiku Ðorđe Odavić, predstavljajući ovu studiju, rekao je da je cenzura u to vrijeme bila jaka.

‘Vrh ledenog brijega’

“Svi izveštaji sa terena bili su proveravani na uredničkim kolegijumima i nisu bili često prenošeni u izvornom obliku”, kazao je on, ukazujući da se ta propaganda poslije usmjerila isključivo na kontrolu javnosti i glasače tadašnjeg režima.

Studija je, prema njegovim riječima, samo jedan vrh ledenog brijega, jer su analizirane samo prve dvije ratne godine.

“Jugoslovensko novinarstvo doživelo je svoj debakl izveštavanjem o onome što se dešavalo u njenim granicama”, naglasio je Odavić te podsjetio da ratna propaganda, prema pravilima novinarske profesije, nije dozvoljena, ali da je Slobodan Milošević u tom trenutku kontrolirao sve medije.

Kako kaže Odavić, postojala su i dva incidenta koja su izazvala oštru mobilizaciju u javnosti, a to su slučaj “Špegelj” i “Pakrac”.

Slučaj “Pakrac” je, kako je dodao, dokaz da je vijest bila laž i da nije bila jasno demantirana.

Zamjenik tužioca za ratne zločine Bruno Vekarić objasnio je da je ovom studijom pokušana istraga „historijskog razdora izveštavanja“.

Formalna centralizirana kontrola danas, kako je rekao, više ne postoji i ona je poprimila jedan drugi oblik.

„Nekada su Hrvati i muslimani bili krivci, danas su to gej aktivisti, Dino Merlin, i razlika između onog vremena i danas, kada je demokratija uzela maha, jeste u tome da su oni ljudi koji su danas krivi, ipak, živi, a oni iz devedesetih godina više nisu“, objasnio je Vekarić.

Studija se bavi utjecajima ratne propagande 1991. i 1992. godine u Srbiji, njenim društvenim uzrocima na početku i tijekom sukoba u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i njenim društvenim i pravnim posljedicama, a zajednička je ocjena pravnih i medijskih stručnjaka, sudionika skupa, kako je važno insistirati na tome da se shvati etička i profesionalna odgovornost onih koji su to radili, javila je Hina.

Stručnjak za međunarodno pravo i ravnatelj Beogradskog centra za ljudska prava Vojin Dimitrijević naveo je kako postoji više primjera da urednici nisu samo naručili takav tekst ili televizijski prilog već i osobno ‘dorađivali’ ono što je učinjeno, javila je Fena.

Novinarka i članica Vijeća srbijanske Republičke radiodifuzne agencije (RRA) Gordana Suša kazala je kako su u publikaciji dokumentirani svi kotačići mehanizma, posebice medijski, koji su pridonijeli da narodi budu uvučeni u rat te dodala kako bi studija trebala biti uvedena u srednje škole kao obavezna literatura.

Omer Karabeg, novinar Radija Slobodna Evropa i nekadašnji novinar Radio televizije Beograd (RTB), kojeg je Miloševićev režim označio kao jednog od „novinara izdajnika“, izrazio je nevjericu da će takozvani „patriotski novinari“ završiti na sudu jer je tome, smatra on,  trebalo pristupiti odmah nakon Miloševićeva pada krajem 2000. godine.

Karabeg je istaknuo kako je za one koji su se svjesno stavili u službu ratne propagande to bio njihov osobni izbor te da za to trebaju snositi posljedice.

Nezavisno udruženje novinara Srbije (NUNS) u julu 2009. podnijelo je kaznenu prijavu protiv nekoliko srbijanskih medija jer su, kako je saopćeno iz NUNS-a, svojim utjecajem i značenjem u medijskom prostoru i kao državna medijska poduzeća provodili ratnohuškačku promidžbu.

Izvinjenje državne televizije

Prijavljene su odgovorne osobe i novinari u Radio-televiziji Beograd, Radio-televiziji Novi Sad, dnevnim listovima Politika i Večernje novosti i drugim medijima.

Upravni odbor srbijanske državne televizije RTS krajem maja ove godine izvinio se građanima Srbije i susjednih država koji su bili predmet uvreda, kleveta i sadržaja koji bi odgovarali današnjem određenju govora mržnje, a koji su emitirani u programima RTB-a i RTS-a tokom devedesetih godina.

U saopćenju je navedeno da su RTB i RTS tokom devedesetih “više puta svojim prilozima povrijedili osjećaje, moralni integritet i dostojanstvo građana Srbije, humanistički opredijeljenih intelektualaca, pripadnika političke oporbe, kritički usmjerenih novinara, pojedinih manjina u Srbiji, manjinskih vjerskih zajednica u Srbiji, kao i pojedinih susjednih naroda i država”.

Izvor: Al Jazeera i agencije


Više iz rubrike Balkan
POPULARNO