Atentat na Đinđića bio dio široke zavjere

Bivši ministri pravde Srbije Zoran Stojković i policije Dušan Mihajlović mogli bi odgovarati za umiješanost u atentat na bivšeg premijera Zorana Đinđića, kazao je za Al Jazeeru Srđa Popović, advokat porodice Đinđić, nakon što su majka i sestra ubijenog lidera podnijele krivične prijave protiv dvojice srbijanskih političara Velimira Ilića i Nebojše Čovića.

Mila Đinđić i Gordana Đinđić Filipović podnijele su prijave protiv Velimira Ilića, predsjednika  stranke Nova Srbija, te Nebojše Čovića, bivšeg potpredsjednika Vlade Srbije, jer, kako su navele, vlastima nisu prijavili prijetnje Milorada Ulemeka Legije da priprema napad na Đinđića.

Đinđićeva majka i sestra kao jedan od temelja za prijavu uzimaju svjedočenje pripadnika zemunskog kriminalnog klana o pismu koje je Ulemek uputio Iliću.

Ulemek je osuđen na 40 godina zatvora zbog ubistva Đinđića.

U intervjuu za Al Jazeeru, Popović je kazao da „je ova zavera bila prilično široka“.

„Tu će biti još prijava“, kazao je on.

Čović: Pokušaj da se zatre istina

Nebojša Čović izjavio je za Al Jazeeru da će se odazvati na krivičnu prijavu, ali da u njoj nema ništa novo u odnosu na činjenice koje su bile poznate 2003. godine kada je Zoran Đinđić ubijen.

„Zašto se ne bih odazvao? Zbog čega bih se ja sklanjao?“ kazao je Čović, dodavši kako je iznenađen da do sada zvanični organi Srbije nisu tražili njegov iskaz.

Krivičnu prijavu Čović je opisao je kao „pokušaj da se zatre put ka pravoj istini“.

Kazao je da je već u martu 2003. godine u Vladi Srbije tražio da se razjasne sve činjenice koje su prethodile ubistvu premijera.

„Nikakav uticaj nisam imao ni na kakav državni organ ni tokom u bistva, kao ni na pravosudne organe“, kazao je on.

Kazavši da ne bi pominjao imena, nego događaje, Popović je dodao kako su „bivši ministar unutrašnjih poslova [Dušan Mihajlović] i ministar pravde [Zoran] Stojković tokom samog suđenja opstruirali postupak i postoje indicije da su čak pokušali da predstave lažne svedoke“.

„To su činili dosta javno. O tome je čak govorila sudija Maja Kovačević specijalnog suda“, kazao je Popović.

„DSS (Demokratska stranka Srbije) i Vojislav Koštunica pokušavali su da opstruiraju pravdu“.

Popović je rekao kako nikada nije otkriveno šta se dogodilo tokom trosatnog sastanka koji su sa odbjeglim Ulemekom održali tadašnji ministar unutrašnjih poslova i načelnik Bezbednosno informativne agencije (BIA).

„To nije bilo objašnjeno, baca sumnju da su oni imali posebnog interesa da s njim [Ulemekom] dogovore kako će se on braniti.“

Ilićeva reakcija

Ilić je početkom februara 2003. godine,  kada je  primio je pismo od Ulemeka, penzionisanog pukovnika Službe bezbjednosti, bio gradonačelnik Čačka i predsjednik stranke Nova Srbija

Ilić je kazao kako ga je pismom Ulemek pozvao da bude dio općenarodnog bunta, kako bi na vlast doveli nove ljude. U pismu je, kako navodi dalje, saznao da Ulemek priprema takav napad i da vrbuje sudionike i to je, tvrdi, prijavio Nebojši Čoviću,  koji je tada bio potpredsjednik Vlade Srbije.
Prema krivičnoj prijavi podnesenoj protiv Ilića i Čovića, nijedan od njih to nije prijavio mjerodavnim tijelima Srbije.

Za neprijavljivanje pripreme napada na ustavni poredak, zakon Srbije propisuje minimalno pet godina zatvora.

Ilić je u četvrtak rekao novinarima u Skupštini Srbije  da je Ulemekovo pismo dao na uvid svim nadležnim državnim službama neposredno pred atentat na Đinđića.

„Niko ga nije shvatio ozbiljno. Ja nisam odgovoran što niko ništa nije poduzeo“, kazao je Ilić.

Rekao je da je obavijestio Čovića, tadašnjeg ministra policije Dušana Mihajlovića, kao i Đinđića.

„ Ja sam o pismu obavestio Đinđića. On me je pozvao na razgovor i tada mi je ponudio mesto ministra policije, što sam odbio“ kazao je Ilić, te dodao da ni Đinđić nije pismo shvatio ozbiljno.

Ilić je kazao da je Mihajlović tražio od njega izjavu o pismu, kao i da je policija od njega tražila da svjedoči o odnosu Čovića sa Ulemekom, što Ilić nije želio komentirati.

Ilić je dodao kako bi želi o da se ispitaju svi koji su bili umiješani u atentat, te da je on jedini objavio Ulemekovo pismo, iako su ga osim njega primili mnogi ljudi „koji su učestvovali u 5. oktobru“.

Slučaj Čovića

Popović je kazao kao je Čović smatrao da će nakon ubistva Đinđića postati sljedeći premijer Srbije, te da su zato atentatori smatrali  da neće biti otkriveni. Njega Đinđićeva majka i sestra terete za podstrekavanje atentata.

„Dva svedoka saradnika … su svedočili da je Čović znao da se sprema atentat, da im je dao podršku i da je čak išao toliko daleko da im je nudio lokacije u Užičkoj ulici u kojoj je stanovao i Zoran Đinđić, sa koje je moglo da se puca direktno u rezidenciju“, rekao je Popović.

„Atentatori su čak izlazili na lice mesta koje je on nudio – to je bilo sedište nekada postojećega Koordinacionog centra za Kosovo na čijem čelu je bio Nebojša Čović.”

Popović je kazao da iako srbijanske pravosudne institucije „nisu uvek bile na visini zadatka“, on mora imati povjerenja u njih.

„Toliko godina nakon atentata samoinicijativno nisu preduzeli ništa da se rasvetli ko je sve od političara znao i ko je davao podršku atentatorima“, kazao je on.

Međutim, dodao je Popović, kada se ovakvi postupci otvore, „dolazi se do novih dokaza jer oni koji su poznati upućuju na nove“.

Izvor: Al Jazeera i agencije
 


Povezane

Više iz rubrike Balkan
POPULARNO