Neizvjesnost za 10.000 radnika hrvatskih brodogradilišta

Četiri hrvatska brodogradilišta, 3. maj, Kraljevica, Brodotrogir i Brodosplit u postupku su privatizacije, što je bio jedan od uslova Evropske komisije za završetak pregovora s Hrvatskom.

Iako postoje dva zainteresovana kupca, kupoprodajni ugovori još nisu potpisani. Novu vlast, nakon predstojećih izbora u Hrvatskoj, čeka i ovaj nezavršen značajan posao. 

Zadržati posao

U međuvremenu, produžava se neizvjesnost za radnike koji ne znaju hoće li zadržati svoja radna mjesta.

Novinarka Al Jazeere Ivana Brkić, koja je posjetila brodogradilište 3. maj u Rijeci, pričala je sa 32-godišnjim zavarivačem Damirom Puškarićem.  

„Ja sam taj posao savim slučajno počeo raditi. Zaposlio sam se ovdje, išao sam u tu školu, nisam znao šta ću, gdje ću, čuo sam za taj tečaj, otišao sam i zavolio sam taj posao“, ispričao je Damir.

On kaže da u brodogradilištu sada za neke ljude ima posla, ali za one koji su na čekanju – nema. 

Damir zna da minuse brodogradilišta treba pokriti, jer jednom godišnje pomaže u inventuri te ne želi završiti na Zavodu za zapošljavanje.

 „Da li se bojim? Pa jasno da se bojim. Svi se mi bojimo da će doći do tako nečeg, jer puno je obitelji u igri. I normalno je da se bojim za svoje mjesto, za svoj položaj. Ali iskreno se nadam da neće doći do takvih stvari, da će netko spasiti ovo i sva brodogradilišta u Hrvatskoj”, rekao je ovaj radnik u brodogradilištu.

‘Obiteljsko srebro’

U riječkom 3. maju zaposleno je 2.000 radnika. Prema procjenama sindikata, od četiri brodogradilišta u procesu privatizacije, živi otprilike 10.000 kooperanata i radnika.

Guste Santini, urednik web stranice www.rifin.com za Al Jazeeru je rekao da je privatizacija brodogradilišta dosta složen problem.

„Ja moram reći da nakon Plive i Ine, ako mi izgubimo ova brodogradilišta, Hrvatska neće imati marku. Poznato je da sve male i otvorene zemlje zapravo svoju snagu vuku, crpe iz nekakve svoje Nokije, da tako kažem uvjetno“, rekao je Santini.

On je također podsjetio da je nekadašnja jugoslovenska brodograđevinska industrija bila treća na svijetu, odmah iza Japana i Južne Koreje.

„Nažalost, otišli su kadrovi, destruiran je znanstveni sustav…ono što se djelovalo, djelovalo se više u funkciji nekakvog vatrogasca, ne u koncepciji strategije i razvoja, tako da se zapravo kupavao socijalni mir u brodogradilištima, jer mi u Hrvatskoj živimo od izbora do izbora“, naveo je Santini te dodao da treba shvatiti da je ta industrija stvar jadranske orijentacije a time i Zapadnog Balkana.

On smatra da se radi o „rasporadji obiteljskog srebra“ što predstvalja destrukciju hrvatske ekonomije, budući da više od 10.000 ljudi žive od brodogradnje.

Izvor: Al Jazeera