Evropski sudovi istražuju ratne zločince

Vlasti u skandinavskim zemljama pokušavaju naći rješenje za problem izbjeglica i azilanata koji borave na njihovoj teritoriji a povezani su s djelima ratnih zločina počinjenih na području bivše Jugoslavije tokom ratova koji su se vodili 90-ih godina prošlog stoljeća.

Zbog dolaska velikog broja emigranata sa Balkana u ove zemlje, osnovani su posebni istražni organi za ratne zločine te promijenjeni državni zakoni.

Njemačka i Austrija, pak, djelujući po nalogu međunarodnih potjernica, izručivale su osumnjičenike za ratne zločine Hrvatskoj.

Prema podacima udruženja dijaspore, u Skandinaviji se trenutno nalazi oko 110.000 građana samo iz Bosne i i Hercegovine.

Po dolasku u Norvešku, Švedsku ili Dansku, izbjeglice i doseljenici podnose zahtjev za azil kod imigracionih ureda u tim zemljama, koji su odgovorni za podnošenje prijava protiv osoba osumnjičenih za ratne zločine.

Doseljenici pri predaji zahtjeva za azil navode eventualnu pripadnost nekoj od vojnih, paravojnih ili sigurnosnih snaga tokom oružanog konflikta, nakon čega, ako je navedena grupa bila poznata po kršenjima ljudskih prava tokom ratnog perioda, imigracioni ured obavještava policijske organe te se azilant stavlja u grupu osumnjičenih za ratne zločine.

Specijalni odjel

U Danskoj je 2002. godine osnovan Specijalni odjel za međunarodna krivična djela (SICO), koji je uspio istražiti više od 150 prijavljenih ratnih zločina, od kojih je 26 navodno počinjeno na području bivše Jugoslavije.

Norveška je 2005. godine osnovala specijalnu sekciju za međunarodne zločine te je dobila i prvu presudu, u predmetu protiv Mirsada Repka, bivšeg pripadnika Hrvatskih oružanih snaga (HOS), kojeg je Okružni sud u Oslu nepravosnažno osudio na pet godina zatvora zbog “prisilnih zatvaranja” srpskih civila u logor Dretelj u Čapljini.

Prema dostupnim podacima, švedski  Specijalni policijski odjel za međunarodne zločine se suočava s najvećim brojem osumnjičenih za ratne zločine, preko 1.500 slučajeva.

Od 2008. godine postoji državna agencija koja se bavi ovim pitanjem.

Švedska je jedna od zemalja u svijetu koje su se aktivno zalagale za ratificiranje Rimskog statuta, kojim se definiraju nadležnosti sudova, a također podstiču zemlje potpisnice da uvedu zakone koji će im omogućiti da u domaćim pravosuđima krivično gone osumnjičene za krivična djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina.

S obzirom na veliku udaljenost, ove istrage se često suočavaju s mnogobrojnim problemima te se policijski organi iz zemalja Skandinavije oslanjaju na Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) i svoje ambasade u Bosni i Hercegovini kako bi se osigurao prostor za istrage i pronalaženje svjedoka.

Istrage, optužnice i kazne

Početkom 2008. godine danski ured SICO-a vršio je ispitivanja u Bosni i Hercegovini u vezi s dvjema osobama koje su  boravile u Danskoj a bile osumnjičene se za ratne zločine počinjene tokom 1992. godine na području Bosne i Hercegovine.

Prva istraga se ticala 71-godišnje osobe koja se sumnjičila za učešće u ubistvima 40 srpskih civila u tri sela na području Bosne i Hercegovine tokom 1992. godine, dok se druga istraga bavila 49-godišnjim čovjekom osumnjičenim da je “ubio tročlanu porodicu u njihovom domu u Sarajevu 1992. godine, nakon čega je pokušao sakriti zločin paljenjem kuće”.

Za oba osumnjičena nije bilo dovoljno dokaza da budu osuđeni. Nakon istrage, istražitelji danskog ureda SICO-a su sve materijale o zaključenim istragama predali Tužilaštvu Bosne i Hercegovine.

U Norveškoj je 2008. godine podignuta prva optužnica, protiv Mirsada Repka, koji se teretio da je kao pripadnik HOS-a učestvovao u protupravnom lišavanju slobode 18 civila i silovanju jedne osobe u logoru Dretelj u Čapljini.

Suđenje Repku zahtijevalo je mijenjanje norveškog zakona, koji do tada nije sadržavao ratne zločine, ali nakon izmjena, u decembru 2008. godine, Okružni sud u Oslu proglasio je optuženog krivim po 11 tačaka optužnice za protupravno lišavanje slobode i osudio ga na pet godina zatvora.

Pal K. Lonseth, tužilac na suđenju Repku, tada je rekao da na listi osumnjičenih za ratne zločine norveške policije postoji oko 50 imena sa područja bivše Jugoslavije te da se uskoro mogu očekivati i drugi procesi.

Trenutno se u norveškom pritvoru nalazi i Sakib Dautović, nekadašnji pripadnik Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadne Bosne, osumnjičen za zločine počinjene u Velikoj Kladuši, kojeg je Regionalni sud u Oslu odbio isporučiti zbog “nezadovoljavajućih uslova u zatvorima u Bosni i Hercegovini”.

Njemačka i Austrija izručuju 

S obzirom na to da su norveški sudovi do sada odbijali ekstradiciju osoba sa teritorija te zemlje, presedan je slučaj Damira Sirete, osumnjičenoga za ratni zločin počinjen na Ovčari kod Vukovara 1991. godine, koji je izručen Srbiji.

On je uhapšen 2006. godine u Norveškoj, na osnovu međunarodne potjernice, a njegovo izručenje je, osim Srbije, tražila i Hrvatska.

U Švedskoj se sudilo Jackieju Arklövu, švedskom državljaninu koji se teretio da je, kao plaćenik HOS-a, počinio zločine u Bosni i Hercegovini.

Okružni sud u Štckholmu je 2006. proglasio Arklöva krivim za mučenje 11 ratnih zarobljenika i osudio ga na osam godina zatvora.

Nedavno su njemačke vlasti izručile Hrvatskoj Renata Petrova, koji je u odsustvu osuđen za ratni zločin počinjen protiv civilnog stanovništva.

On je s porodicom živio u SAD-u, a uhapšen je na aerodromu u Njemačkoj  na osnovu potjernice zagrebačkog biroa Interpola.

Petrov je osuđen na 20 godina zatvora u procesu protiv 18 pripadnika bivše Jugoslovenske narodne armije (JNA) i srpske vojske u Krajini, Hrvatska, zbog zločina počinjenog novembra 1991. godine u selu Škabrnja, kada su ubijena, kako se navodi, 43 civila i hrvatska branitelja.

Austrijska policija uhapsila je 2005. godine Borivoja Savića, hrvatskog državljanina za kojim je raspisana međunarodna potjernica zbog sumnje da je počinio ratni zločin, nakon čega je izručen u Hrvatsku.

Međunardone potjernice

Srbija je izdala međunarodne potjernice koje se odnose na ratne zločine, u okviru kojih se traga za oko 50 osoba.

Hrvatska preko Interpolovih potjernica traga za  oko 1.000 osoba, ali nema podataka koliko od ovih osoba se traži zbog ratnih zločina ili drugih krivičnih djela počinjenih u ratu.

Crna Gora traga za 14 osoba osumnjičenih za ratne zločine.

Prema nezvaničnim podacima, Bosna i Hercegovina traga za nešto manje od 100 osoba, dok su, na prijedlog Tužilaštva Bosne i Hercegovine, raspisane potjernice za 53 osobe osumnjičene ili optužene za ratne zločine.

Sve zemlje Evropske unije (EU), prema važećem Evropskom nalogu za hapšenje, imaju obavezu predati optuženog zemlji na kojoj je djelo počinjeno.

Osuđenik, prema evropskim pravilima, može tražiti da kaznu izdržava u zatvoru svoje zemlje.

Najveći pomak se dogodio u skraćenju vremena od podnošenja zahtjeva za ekstradiciju do same ekstradicije.

Prihvatanje Evropskih naloga za hapšenje obavezno je za sve nove članice EU i ovo je pitanje dio pregovora o priključenju EU.

Izvor: Al Jazeera