Preslagivanja na Mediteranu: Turska upozorava Grčku da je Izrael vodi u pogrešnom smjeru

U decembru prošle godine grčki ministar odbrane Nikos Dendias opisao je Tursku kao „prvu i glavnu prijetnju“ svojoj zemlji, tokom parlamentarne rasprave o državnom budžetu za 2026. godinu.

Takva izjava nije bila rijetkost. Kada govore o Turskoj, grčki dužnosnici se često prisjećaju „bolne prošlosti“, tako da se ponekad čini kako da osjećaju želju za osvetom, a ponekad strah od još jednog poraza.

Dendias je pred parlamentom rekao da turska potrošnja na odbranu iznosi gotovo 34 milijarde dolara, u poređenju sa sedam milijardi dolara Grčke.

Prema njegovim riječima, turska prijetnja njegovoj zemlji „nije teorijska niti apstraktna, već realna. Prati je prijetnja ratom, svakodnevno osporavanje grčkog suvereniteta, revizionistička tendencija prema postojećem stanju u Egejskom moru i neprijateljska politika prema grčkom Kipru“.

Integrirana odbrambena mreža

Zaokupljenost Grčke ranama iz prošlosti nedavno se poklopila s izraelskim strahom od budućnosti, iz čega su proizašli „Ahilov štit“, vojni sporazumi i vježbe, sve kao priprema za mogući sukob s potomcima sultana Mehmeda Osvajača.

Grčka je u augustu potpisala ugovor o uvozu odbrambenih sistema iz Izraela vrijednih gotovo 3,6 milijardi dolara. Riječ je o najvećem iznosu koji je Izrael ostvario kroz neki ugovor o prodaji naoružanja.

Sporazum ima za cilj uspostavu integrirane višeslojne odbrambene mreže nazvane „Ahilov štit“, namijenjene suprotstavljanju avionima, projektilima i bespilotnim letjelicama, povezivanju kapaciteta za osmatranje, upozoravanje i presretanje u jedinstven sistem.

Tokom predstavljanja projekta, Dendias je izjavio da se „odbrambena“ struktura sastoji od sedam integriranih slojeva te da će pružati sigurnost protiv balističkih projektila, zračnih prijetnji, dronova, ratnih brodova i podmornica.

Većina vrijednosti ugovora pripast će kompaniji Rafael Advanced Defense Systems, koja će Grčku opskrbiti sistemima Davidova praćka (David’s Sling), projektiranim za presretanje teških i balističkih projektila, kao i mobilnim sistemima SPYDER, namijenjenim borbi protiv bespilotnih letjelica.

Izraelska avioindustrija (IAI) osigurat će također sistem Barak MX, namijenjen odbrani od aviona i projektila.

Prema objavljenim detaljima, naglasak će biti na raspoređivanju baterija sistema SPYDER na grčkim otocima blizu Turske, kako bi se ograničila presudna turska prednost u oblasti dronova.

Ovaj ugovor dio je šireg programa modernizacije grčkih oružanih snaga, čija bi vrijednost do 2036. godine trebala iznositi 32 milijarde dolara.

Egzistencijalna prijetnja

Objava ugovora uslijedila je nakon izjava koje potvrđuju da su Izrael i Grčka saglasni u ocjeni da je Turska egzistencijalna prijetnja za obje zemlje, zbog rasta njene sadašnje moći i historijskog iskustva u okupaciji država.

Dan nakon što je Izrael bombardirao vojnu aviobazu na sjeverozapadu Sirije, izraelski premijer Benjamin Netanyahu rekao je da Tel Aviv neće tolerirati tursko vojno gomilanje koje se „širi prema jugu, jer nam prijeti“.

Netanyahu je za CNN rekao da Turska ima „agresivne ambicije“, da „nije sila mira i sigurnosti“ te da bi njeno posjedovanje aviona F-35 „narušilo ravnotežu snaga“ u regiji.

Prema Netanyahuovom mišljenju, „Turska je velika država, ali okupira polovinu Kipra i stalno prijeti Grčkoj. Njome upravlja čovjek koji javno poziva na uništenje Izraela“.

U izjavama koje je prenijela izraelska štampa, Netanyahu je naveo: „Erdoganov ministar vanjskih poslova rekao je da za jevrejsku državu nema mjesta među ljudima i da je, u suštini, treba izbrisati s lica zemlje… Njegov ministar unutrašnjih poslova rekao je da bi bio sretan kada bi postao upravitelj Jerusalema.“

Kao i Grčka, Izrael također gleda u prošlost, budući da je osnovan 1948. godine na zemlji Palestini, koja je do 1917. bila pod osmanskom državom.

U članku za Jerusalem Post, analitičar Herb Keinon naveo je da je Netanyahu godinama radio na razvoju saveza u istočnom Mediteranu s Grčkom i Kiprom, kao sredstva za uspostavljanje ravnoteže prema Turskoj.

No, „žalba nije akcijski plan“, kako je rekao bivši izraelski savjetnik za nacionalnu sigurnost Giora Eiland, koji smatra da Turska djeluje sve zainteresiranije za stvaranje sunitskog vatrenog prstena oko Izraela.

Katastrofa i košmari prošlosti

Turski vojni stručnjak Murat Aslan smatra da je Grčka zarobljenik iluzije da se priprema za zamišljene „katastrofalne“ scenarije.

U analizi objavljenoj na web-stranici turskog Centra za strateška istraživanja SETA, Aslan je ocijenio da grčki premijer i ministar odbrane „postepeno vode svoj narod prema katastrofi, jer su grčku teritoriju otvorili vojnim bazama drugih država i Grčku svrstali uz Izrael u pitanjima Gaze i Irana“.

Aslan smatra da „opsesija ministra odbrane Dendiasa Turskom“ stvara novu sigurnosnu dilemu i gura Grčku prema sukobu, umjesto prema poboljšanju odnosa s Turskom i usmjeravanju na prosperitet. „Projekt Ahilov štit jedna je od najizraženijih manifestacija te opsesije.“

Ovaj sigurnosni stručnjak ide i dalje te vjeruje da Izrael može realizirati scenarije u kojima bi Grčka bila korištena kao posrednička snaga za ostvarenje dugoročnih ciljeva.

Američki list Algemeiner, koji prati izraelska pitanja, govori o široj sigurnosnoj mreži koja obuhvata Grčku, Kipar, Izrael i SAD, s ciljem jačanja njihovih strateških pozicija u istočnom Mediteranu.

List navodi da se Turska, s obzirom na rastući trend bliže vojne saradnje Izraela i Grčke, priprema za scenarije koji sežu od eskalacije napetosti do mogućeg izbijanja rata.

Ako su pristupi Grka i Izraelaca prema Turskoj određeni opsesijom iz prošlosti, prikladno je onda govoriti i o trenutnoj snazi tri države.

Izraelska vojska: snaga uz vanjski pogon

Izraelska vojska odlikuje se kvalitativnom nadmoći u tehnologiji i obavještajnim poslovima, a ima 170.000 vojnika u aktivnoj službi i 435.000 rezervista.

Prema stranici Global Firepower, izraelska vojska zauzima 15. mjesto u svijetu. Posjeduje eskadrile naprednih američkih borbenih aviona, ogroman broj tenkova i oklopnih vozila te sofisticirane odbrambene sisteme poput Željezne kupole i Davidove praćke.

Međutim, izraelska vojska djeluje uz vanjski pogon. U zračnim snagama se u potpunosti oslanja na američke borbene avione, a od Washingtona dobija i napredno oružje, municiju i bombe za probijanje utvrđenih objekata.

Washington presreće projektile koje prema Izraelu šalje Iran i Izraelu dostavlja municiju i oružje koje koristi za napade na okupirane palestinske gradove.

Prema mišljenju stručnjaka, teško je zamisliti da bi Izrael mogao opstati u borbi bez potpune podrške SAD-a, koji mu također pruža političko pokriće na međunarodnim forumima i nastoji ga osloboditi posljedica genocida u Gazi.

Grčke snage: filozofija pripravnosti i zabrinutosti

Grčka vojska zauzima 30. mjesto u svijetu i ima otprilike 140.000 vojnika u aktivnoj službi te 200.000 rezervista. Posjeduje američke avione F-16 i francuske Rafale.

Ova vojska, koja se smatra važnim članom NATO-a, godinama je u stanju stalne pripravnosti zbog napetosti u istočnom Mediteranu. Ima snažnu mornaricu, zapadne i ruske sisteme protuzračne odbrane te vojna partnerstva sa SAD-om i Francuskom.

Turska vojska: vlastiti pogon i 700 godina ratovanja

Turska je potpuno drugačija u odnosu na Izrael i Grčku. „Muhamedova vojska“ djeluje uz vlastiti pogon, oslanjajući se na razvijenu domaću industriju koja pokriva različite vojne djelatnosti.

Turska vojska zauzima deveto mjesto u svijetu, prvo na Bliskom Istoku i drugo u NATO-u. Ima gotovo 480.000 pripadnika aktivnog sastava i približno 380.000 rezervista.

Turska posjeduje eskadrile moderniziranih američkih F-16, a najavila je proizvodnju aviona KAAN — dvomotornog višenamjenskog borbenog aviona pete generacije, sposobnog za djelovanje u svim vremenskim uvjetima i projektiranog tako da postane okosnica taktičke avijacije turskih zračnih snaga.

Tursko ratno zrakoplovstvo ukupno ima 1.000 vojnih aviona i brojne odbrambene sisteme, uz veliki arsenal naprednih dronova tipa Bayraktar, Akinci i Anka.

Na kopnu turska vojska posjeduje hiljade tenkova, oklopnih vozila, artiljerijskih i raketnih sistema, kao i velike snage boraca raspoređene širom zemlje.

Turska mornarica ima 180 aktivnih plovila, među njima budući nacionalni nosač aviona MUGEM, nosač bespilotnih letjelica TCG Anadolu, 15 fregata, desetke napadnih čamaca, 11 minolovaca, 12 podmornica i 35 brodova za opskrbljivanje gorivom.

Domaće proizvedena oprema i oružje danas čine više od 80 posto ukupnog naoružanja turske vojske.

Ta velika zračna, kopnena i pomorska snaga oslanja se na 700 godina neprekidnog ratnog iskustva, što, prema tekstu, znači da grčki i izraelski strahovi nisu nastali bez razloga.

Pripreme za sve scenarije

Grčki ministar vanjskih poslova Georgios Gerapetritis nedavno je upozorio Tursku da je završena faza onoga što je nazvao grčkim „negativnim diplomatskim zastojem“, naglasivši da je njegova zemlja „u potpunosti spremna za svaki scenarij“.

„Svaki pokušaj zadiranja u naša suverena prava bit će suočen svim sredstvima koja su nam na raspolaganju. Učinit ćemo sve što je potrebno i odgovarat ćemo na provokacije s pozicije snage”, kazao je.

S druge strane, turski ministar odbrane Yasar Guler, u procurjelom pismu jednom zastupniku, naveo je da se pripreme za suočavanje s „mogućim krizama, napetostima i ratovima“ u turskom okruženju nastavljaju u uskoj koordinaciji svih nadležnih državnih institucija.

U značajnom zaokretu turskog strateškog planiranja, Guler je pripreme za mogući rat povezao s rastućom zabrinutošću zbog širenja vojne saradnje Grčke i Izraela, koju Ankara vidi kao izazov svojim sigurnosnim interesima u Egejskom i istočnom Mediteranu.

Prema Guleru, Turska neprekidno prati grčke aktivnosti u Egejskom moru i istočnom Mediteranu, za koje smatra da narušavaju „prava, interese i zabrinutosti Turske“ i krše međunarodno pravo. Ankara će, dodao je, poduzeti korake koje bude smatrala odgovarajućim kao odgovor na to.

Guler je također naveo da promjene koje se dešavaju u turskom susjedstvu mogu stvoriti nove prilike za unapređenje nacionalnih interesa Turske, ne objašnjavajući o kakvim je prilikama riječ.

Regionalno svrstavanje

Erdogan je također rekao da Turska mora ostati snažna i ujedinjena pred rastućim izazovima u regiji, upozorivši da njegova zemlja neće skrenuti sa svog puta zbog, kako ih je nazvao, vanjskih provokacija.

„Kada je potrebno, možemo odgoditi sve ostalo, ali kada je riječ o našoj domovini, budućnosti naše države i našeg naroda, nikome se ne povijamo. Nemamo drugog izbora osim da ostanemo snažni, jedinstveni i solidarni”, dodao je.

Iz turske perspektive, spor s Grčkom u Egejskom moru više nije samo bilateralno pitanje, nego dio šireg regionalnog sigurnosnog preslagivanja. To se dešava dok se Atina sve više oslanja na izraelsku tehnologiju i oružje, istovremeno s jačanjem tursko-izraelskog nadmetanja na brojnim pitanjima, od istočnog Mediterana do Sirije.

Prema izvještaju grčkog medija Pro News, Izrael razmatra čak i scenarije u kojima bi se svaki mogući sukob s Turskom proširio na istočni Mediteran i uključio Kipar.

U izvještaju se tvrdi da Izrael procjenjuje mogućnosti napada na turske vojne položaje na sjeveru Kipra, ako procijeni da tamošnje tursko vojno prisustvo ugrožava njegove interese.

Osim što je Grčku ojačao „Ahilovim štitom“, Izrael je Kipru isporučio i sistem Barak MX radi jačanja njegovih kapaciteta protuzračne odbrane — što predstavlja jasno svrstavanje tri države nasuprot Turskoj.

Prema stručnjaku Aslanu, opsesija grčkog ministra odbrane Turskom gura Atinu prema sukobu, a “projekt Ahilov štit primjer je takvog pristupa”.

Savez iz Meke: poruke snage i pripadnosti

Iako je o Ahilovom štitu pregovarano već tri godine, njegova realizacija je ubrzana usred značajnih vojnih dešavanja na regionalnom i međunarodnom nivou.

Turska, Saudijska Arabija i Pakistan potpisali su Sporazum iz Meke o zajedničkoj odbrani — događaj snažne simbolike, i po mjestu i po uključenim stranama.

Dok su Izrael i Grčka potpisivali sporazum o Ahilovom štitu, Istanbul je istog dana bio domaćin prvog sastanka Političko-odbrambenog strateškog komiteta, proizašlog iz „Sporazuma iz Meke o zajedničkoj odbrani“. U sastanku su učestvovali ministri vanjskih poslova i odbrane te načelnici generalštabova tri države.

Meka je prijestolnica islamskog svijeta i njegovo najsvetije mjesto; Pakistan je zemlja s nuklearnim oružjem i ratnim iskustvom; Turska je vodeća sila Bliskog Istoka; a Saudijska Arabija jedan je od najvažnijih regionalnih aktera i najveći svjetski proizvođač nafte.

Možda je upravo na to Eiland mislio kada je govorio o sunitskom vatrenom prstenu — koji kod Netanyahua izaziva strah od povratka osmanskog namjesnika u Jerusalem, a kod Dendiasa zabrinutost zbog rušenja zidina neke nove Bizantije duboko u Grčkoj.