Buđenje Njemačke pod palicom Friedricha Merza

Malo ko je očekivao da će novi njemački kancelar Friedrich Merz tako brzo početi preoblikovati vanjsku politiku zemlje koja konačno počinje voditi riječ pod sopstvenim uslovima.

Njemački kancelar Friedrich Merz (REUTERS/Annegret Hilse/File Photo)

Kada je njemački kancelar Friedrich Merz preuzeo dužnost 6. maja 2025, malo ko je očekivao da će brzo početi preoblikovati vanjsku politiku zemlje.

Ipak, promjena tona je očita. Dugo razdoblje strateškog oklijevanja Njemačke završava, piše u tekstu na Project Syndicateu.

Centralni dio ove preorjentacije je jasna procjena najvažnijeg saveza Njemačke – nekada svetog transatlantskog odnosa, koji je ozbiljno narušen, piše u tekstu koji potpisuje Daniela Schwarzer.

„Merz, dugo predani transatlantista, sada otvoreno priznaje da se SAD-u više ne može vjerovati kao vjerodostojnoj garanciji evropske sigurnosti ili pouzdanom ekonomskom partneru“, piše Schwarzer.

„U upečatljivoj javnoj kritici, nedavno je osudio miješanje visokih dužnosnika administracije (američkog predsjednika Donalda) Trumpa u njemačku politiku kao ‘drastično, dramatično i sramotno kao ono iz Moskve’. Ova promjena je više od retorike“, dodaje.

Od 1945. Zapadna Evropa, a zatim i veći dio centralne i istočne Evrope nakon 1989) ukorijenila je svoj identitet i sigurnost u skladu sa SAD-om. No nakon 80 godina, Merzova vlada okreće fokus Njemačke prema unutra, ulažući velika sredstva u domaću odbranu i zalažući se za autonomniju Evropu.

Tri stuba nove njemačke vanjske politike

Ironično, ova promjena temelji se na tradicionalnoj američkoj vrijednosti – vjeri u moć demokratije i slobode. Ako Evropa može samostalno ponovo potvrditi ovo načelo, mogla bi se pojaviti kao odlučujući igrač u današnjem globalnom poretku koji se razvija, dodaje se.

Do sada, novi stav njemačke vanjske politike počiva na tri stuba: nepokolebljivoj vojnoj podršci Ukrajini, koju Merz smatra strateški ključnom, nijansiranijem stavu prema Izraelu i namjernom zalaganju za evropski suverenitet. Odlučnost Merzove vlade samo je ojačala zbog agresije Rusije, očitog nedostatka interesa Vladimira Putina za primirje ili pregovore te nedosljednosti Trumpove administracije.

Za primjer, Schwarzer navodi da je tokom posjete ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog Berlinu 28. maja Njemačka najavila veliki paket pomoći od pet milijardi eura, koji uključuje milijardu eura za sisteme protivzračne odbrane, kao i tehničku i finansijsku pomoć za zajednički razvoj oružja dugog dometa na ukrajinskom tlu.

„Ova predanost označava značajno odstupanje od opreznijeg pristupa koji je zauzeo Merzov prethodnik Olaf Scholz“, piše u tekstu.

Gledajući u budućnost, njemački stav bit će testiran u evropskim pregovorima o jačim sankcijama protiv Rusije i, što je ključno, neizbježnim sukobom s Kinom zbog njene indirektne podrške Putinovim ratnim naporima.

Merz je također, piše u tekstu, počeo rekalibrirati njemački pristup prema Izraelu, koji je tradicionalno bio pristup nepokolebljive podrške. Prema nedavnim procjenama, rat u Gazi – izazvan napadom Hamasa 7. oktobra 2023 – ubio je više od 53 hiljade Palestinaca, što je navelo Merza i ključne članove njegova kabineta da ponovo procijene njemački stav prema Izraelu.

„Izrazili su zabrinutost zbog obima izraelskog vojnog odgovora i pogoršanja humanitarne situacije u Gazi, a ova retorička promjena odražava ono što se čuje od njemačke javnosti. Mlađe generacije su posebno manje vezane za krivicu iz doba Holokausta i oblikovane su raznolikijim pluralističkim društvom koje uključuje značajnu muslimansku populaciju“, navedeno je.

Svakako, Njemačka i Izrael ostaju međusobno ovisni. Nakon desetomjesečne obustave isporuke njemačkog oružja Izraelu između novembra 2023. i augusta 2024, Njemačka je nastavila transfer oružja i ostaje predana kupovini izraelskih sistema protivzračne odbrane Arrow 3 i dronova Heron – za korištenje u podršku Ukrajini. Ipak, promjena tona je značajna i mogla bi najaviti promjene politike. Predstojeći test bit će podržava li Njemačka inicijative za rješenje sa dvije države i suspenziju Sporazuma o pridruživanju EU-Izrael.

Masovno povećanje odbrambenih izdataka

Ovaj sporazum Izraelu pruža privilegiran pristup evropskom tržištu od 2000. godine, a njegova suspenzija sve se više smatra alatom za poticanje Netanyahua da poštuje međunarodno humanitarno pravo i na kraju prekine napade u Gazi.

„Ali najdalekosežniji element Merzove rane vanjske politike je njegov naglasak na težnji za evropskom strateškom autonomijom. Suočena s američkim smanjenjem snaga, Njemačka je počela svoj najveći napor ponovnog naoružavanja od 1945, izdvajajući 400 milijardi eura za odbranu i sigurnost“, kaže se.

Ovo masovno povećanje odbrambenih izdataka omogućeno je ustavnim amandmanom kojim se ublažava “kočnica duga” zemlje (ograničenje godišnjih deficita). Dok je prethodna vlada utrla put stacioniranjem pune njemačke brigade u Litvaniji, Merz je već nadogradio te inicijative i učinio ih svojim, čime je učvrstio kredibilitet Njemačke kao pouzdanog partnera unutar NATO-a i šire.

Ovi potezi možda ne predstavljaju revoluciju u njemačkoj vanjskoj politici, ali predstavljaju značajnu evoluciju. Dugo se osjećajući ugodno u svojoj ulozi ekonomske sile i diplomatskog igrača, Njemačka preuzima geopolitičke odgovornosti u skladu sa svojim sposobnostima.

Hoće li se Merz pamtiti kao njemački vođa koji je izveo Zeitenwende (historijsku prekretnicu) koju je Scholz proglasio nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine?, pita se Schwarer.

Unutar institucija EU-a i u ključnim državama članicama poput Francuske i Poljske (kao i u Ujedinjenom Kraljevstvu), nova njemačka asertivnost već mijenja rasprave o odbrani, demokratiji i suverenitetu. U svijetu u kojem se moć preispituje, a savezništva testiraju, Njemačka konačno počinje voditi riječ pod sopstvenim uslovima.

Izvor: Project Syndicate

Reklama