Turski portal: Čelična kupola je postala nužnost za Tursku

Turski novinar Ugur Guven skrenuo je pažnju na potrebu Turske da nabavi sveobuhvatni sistem protivzračne odbrane sličan izraelskoj Željeznoj kupoli, napominjući da promjene u prirodi modernog ratovanja čine takav zahtjev strateškom nužnošću, a ne vojnim luksuzom.

Uvod svog članka na turskoj internetskoj stranici Aydinlik Guven počinje konstatacijom da je plavo nebo, nekada simbol mira, danas postalo poprište rastućih prijetnji.

Smatra da su nedavni sukobi, poput rusko-ukrajinskog rata, sukoba između Indije i Pakistana te nedavne eskalacije između Irana i Izraela jasno pokazali da se ratovi 21. stoljeća više ne svode samo na kopnene sukobe, već su se proširili i na zračni prostor u kojem rakete, bespilotne letjelice i krstareći projektili, potpomognuti umjetnom inteligencijom, mogu izazvati ogromna razaranja.

Šta je Čelična kupola?

Guven zaključuje da takav razvoj događaja državama nameće imperativ ulaganja u napredne odbrambene sisteme kako bi zaštitile svoje najvrednije resurse: građane, vitalnu infrastrukturu i vojne baze.

Autor objašnjava da je Čelična kupola, u biti, integrirani niz tehnologija koje djeluju kao sistem protivzračne odbrane, a sastoji se od naprednih radarskih stanica, zapovjednih i kontrolnih centara, raketnih baterija i presretačkih raketa.

Primarni cilj takvog sistema je presretanje i uništavanje prijetnji kratkog i srednjeg dometa u zraku prije nego što stignu do svojih ciljeva, čime se potpuno neutralizira šteta na tlu, posebno štiteći civilna naselja, elektrane, vojne baze i kritičnu infrastrukturu.

Autor ističe da Turska, koja je posljednjih godina postigla ogroman napredak u razvoju domaće odbrambene industrije, teoretski ima kapacitet za izgradnju domaćeg i nacionalnog sistema Čelične kupole.

Ogromni geografski i finansijski izazovi

Autor ističe da to nije nimalo lak zadatak, jer se projekat suočava s velikim izazovima, počevši od geografske realnosti. Dok je izraelska Željezna kupola pokazala efikasnost u zaštiti malog, ograničenog geografskog područja poput Izraela, postavljanje sličnog sistema na prostranoj turskoj teritoriji nosi sa sobom ogromne logističke i operativne izazove.

Turska granica koja se proteže od Istoka prema Zapadu zahtijeva značajno proširenje dometa pokrivanja. Osim toga, sistem mora biti dinamičan i prilagodljiv raznim vrstama prijetnji. Dok na istočnoj i južnoj granici postoji više raketnih i artiljerijskih prijetnji, u zapadnim regijama su izraženije prijetnje bespilotnim letjelicama.

Drugi izazov, prema pisanju autora, jeste visoka cijena takvog sistema. Dok osnovna presretačka raketa izraelske Željezne kupole košta između 80.000 i 100.000 dolara, cijena naprednijih presretača dizajniranih za suprotstavljanje balističkim raketama doseže otprilike četiri miliona dolara po raketi.

Presretanje jedne neprijateljske rakete ponekad zahtijeva lansiranje tri do četiri odbrambene rakete. Uzimajući u obzir da zemlji poput Turske treba najmanje hiljadu takvih projektila, samo troškovi raketa bi mogli iznositi više milijardi dolara.

Kada tome dodamo objekte, radare i drugu infrastrukturu, ukupni iznos projekta može preći stotine milijardi dolara.

Efekat odvraćanje i strateška dimenzija

Autor smatra da ova stvarnost zahtijeva od Turske da razvije ekonomski isplativija rješenja. Najveća prednost Turske u tom kontekstu mogla bi biti njena sposobnost da, u saradnji s domaćim tehnološkim kompanijama, razvije niskobudžetne presretačke sisteme potpomognute umjetnom inteligencijom.

U tom smislu, predlaže uvođenje inovativnih alternativa, poput laserskih sistema protivzračne odbrane, tehnologija elektromagnetskih topova (railgun) ili elektromehaničkih presretača dronova.

Guven, također, pojašnjava strateške prednosti koje bi donijela Čelična kupola, budući da njena uloga ne podrazumijeva samo aktivnu odbranu, već šalje svijetu snažnu poruku odvraćanja, pokazuje odlučnost Turske da se brani i demonstrira visoki tehnološki kapacitet zemlje.

Autor smatra da Turska, koja geografski povezuje Bliski istok, Kavkaz i Crno more te je članica NATO-a, može ojačati svoju poziciju u vojnoj diplomatiji posjedovanjem odbrambenog sistema koji ima potencijal zaštititi ne samo vlastite građane već i imovinu i interese turskih saveznika u regiji.

Uspješan razvoj vlastitog sistema u Turskoj otvorit će nove mogućnosti unutar NATO-a u pogledu razmjene tehnologije i preuzimanja vodećih uloga u savezu. Međutim, autor upozorava i na negativnu stranu svega toga, a to je da bi sistem mogao biti onesposobljen ako Turska krene u rat s nekom od zemalja članica NATO-a.

Autor na kraju članka zaključuje da je Čelična kupola strateška nužnost za Tursku te da njen tehnološki potencijal, postignuća u odbrambenoj industriji i geostrateški položaj već danas pružaju čvrstu osnovu za ostvarenje tog cilja.