Neizvjestan uspjeh najmoćnije američke bombe u slučaju napada na iranski Fordow

U izraelskim zračnim napadima uništene su neke od zgrada na površini iranskih nuklearnih postrojenja, ali srce operacije na lokacijama poput postrojenja za obogaćivanje uranija Fordow vjerovatno je još netaknuto, sakriveno duboko pod zemljom.

Uništavanje ove vrste postrojenja zahtijeva bombe za uništavanje bunkera, snažnije od bilo kojeg drugog konvencionalnog oružja koje Izrael može iskoristiti.

Američki predsjednik Donald Trump posljednjih dana je nagovijestio da razmišlja o ideji da pomogne Izraelu.

No, nakon što je 17. juna upozorio da je “njihovo strpljenje (s Iranom) pri kraju”, u najnovijoj objavi je poručio da će odluku o eventualnom uključenju u izraelske napade na mete u Iranu donijeti u roku dvije sedmice.

Bomba nikada nije korištena u akciji

Šta ako Trump odluči pomoći Izraelu i napadne Fordow?

Za probijanje iranskih bunkera bit će potrebna posebna vrsta bombe – američke masivne prodorne bombe (MOP) GBU-57.

Kako piše The Economist, MOP je ogromno oružje teško 13 tona. Druge konvencionalne bombe bliže su jednoj toni. To oružje raspoređeno je na bombarderu B-2, sličnom NLO-u, koji isključivo imaju američke zračne snage, a koji može nositi dvije bombe istovremeno.

Bomba, kako se kaže u tekstu The Economista, nikada nije korištena u akciji.

MOP se baca s velike visine kako bi probio stijenu, koristeći čistu kinetičku energiju. Ima uži profil od bombi opšte namjene kako bi se sila koncentrirala na manje područje, a većina težine dolazi od debelog čeličnog kućišta.

Samo 20 posto ukupne težine bombe čini eksplozivno punjenje. Kućište je posebna ultra jaka legura poznata kao Eglin čelik (nazvana po zračnoj bazi na Floridi gdje je razvijena).

MOP navodno može probiti 60 metara standardnog betona.

Bomba je prvi put testirana 2007. godine, a njen dizajn od tada je nekoliko puta nadograđen.

Poznato je da ih je u prvoj seriji isporučeno najmanje 20. Kao i kod manjih razbijača bunkera, MOP je vjerovatno opremljen upaljačem koji detektira praznine i detonira kada iz čvrste stijene dođe u neku šupljinu. Objekat može imati više nivoa, a upaljač se, naprimjer, može programirati da eksplodira na trećem nivou ispod zemlje, kako bi napravio najveću štetu.

Koliko je jak iranski beton?

Ove bombe razvila je američka ratna avijacija kada se otkrilo da njihovi postojeći kapaciteti ne mogu oštetiti iračke bunkere tokom invazije na tu zemlju 2003. godine. Novo oružje moralo je biti brzo stavljeno u upotrebu. MOP je imao za cilj uništiti još dublje i čvršće bunkere koji su se gradili u Iranu i Sjevernoj Koreji.

Međutim, postoje ograničenja u onome što čak i najveća bomba za uništavanje bunkera može učiniti. Dok MOP može proći kroz više od 60 metara standardnog betona koji može izdržati pritisak od 5.000 funti po kvadratnom inču (psi, ili 344,7 bara), to u slučaju betona dvostruke čvrstoće opada na svega osam metara.

Posljednjih godina Iran je znatno napredovao u području visokoučinkovitog betona (UHPC), proizvodeći materijal čvrstoće od 30.000 psi ili više.

Pentagon je dobro svjestan izazova koji predstavlja UHPC. Do 2014. godine razvio je vlastitu verziju, visokočvrsti beton Eglin, za ispitivanja oružja.

No, to ne znači da je problem riješen.

U tekstu iz 2021. u magazinu Aerospace & Defence Technology, Gregory Vartanov iz Advanced Materials Developmenta, kanadske kompanije za odbrambene materijale, tvrdio je da bombe izrađene od čelika Eglin ne bi bile dovoljno jake da probiju najbolji UHPC.

Pitanje uspjeha i neuspjeha ove bombe u napadu na Fordow zavisi od toga koliko je iranski beton čvrst i debeo, te koliko je američka bomba nadograđena.

Problem preciznosti

Čak i ako bomba probije beton, pogađanje cilja možda neće biti jednostavno. MOP treba tačnost da bi bio učinkovit i, kao i većina američkih navođenih bombi, oslanja se na satelitsko navođenje. Vojni GPS trebao bi biti otporan na ometanje, ali u Ukrajini su bombe koje je isporučio SAD ozbiljno pogođene ruskim ometanjem.

U nekim slučajevima njihova tačnost navodno je smanjena sa 20 na 1.200 metara prije nego što je modifikacijama vraćena njihova preciznost. Ali tehnike ometanja su se, također, poboljšale, pretvarajući ovo pitanje u igru mačke i miša, stoji u tekstu The Economista.

Izrael se manje oslanja na GPS i ima alternative poput sistema navođenja SPICE, koji se oslanja na kamere na bombama i koristi upravljanje vođeno vještačkom inteligencijom za dostizanje cilja. Izrael koristi oružje sa SPICE-om u trenutnim napadima na Iran. SAD bi se možda mogao brzo prilagoditi tom sistemu – ili makar koristiti neki američki ekvivalent – za MOP, ako američki generali nemaju povjerenja u GPS, iako bi taj proces mogao potrajati nekoliko sedmica.

Nijedna konvencionalna bomba osim MOP-a nema šanse uništiti Fordow, a samo ih SAD može isporučiti. No, čak i ako Donald Trump odluči baciti jednu (ili čak nekoliko), uspjeh nije zagarantiran, zaključuje The Economist.