NI: Priča o dvjema greškama u ekonomskoj politici

U svojoj drami Važno je zvati se Ernest, jedan od likova Oscara Wildea kaže da „izgubiti jednog roditelja može se smatrati nesrećom; izgubiti oba izgleda kao nemarnost“. Nešto slično bi se moglo reći za ekonomske politike Trumpove administracije.

Prva velika greška u ekonomskoj politici koju je napravio Trump odnosi se na haotičan i agresivan način na koji se vodi trgovinska politika općenito, a posebno na pokretanje sveobuhvatnog trgovinskog rata s Kinom, piše autor Desmond Lachman u tekstu za National Interest.

Čak i nakon svih pauza i povlačenja najavljenih carina na uvoz, procjenjuje se da je prosječna efektivna američka carinska stopa porasla na više od 25 posto.

Ni Trump ni Xi nemaju izlaznu strategiju

Potrebno je vratiti se više od stotinu godina unazad kako bi se pronašao ovako visok nivo carina u Sjedinjenim Američkim Državama. U međuvremenu, SAD ima carinsku stopu od 145 posto na uvoz iz Kine, dok Kina ima carinsku stopu od 125 posto na uvoz iz SAD-a. Zabrinjavajuće je što se čini da ni predsjednik Trump ni predsjednik Xi Jinping nemaju izlaznu strategiju koja bi uskoro okončala ovaj trgovinski rat dvije najveće svjetske ekonomije.

Jedna od posljedica Trumpovog nepredvidivog narušavanja međunarodnog trgovinskog poretka jest povećanje šansi za ekonomsku recesiju u SAD-u. Kao odgovor na povećanu ekonomsku nesigurnost i strah od većih cijena usljed većih carina, povjerenje potrošača palo je na najniži nivo u posljednjih dvanaest godina, dok su naglo porasla očekivanja da će doći do inflacije.

Kompanije se istovremeno žale da nisu u poziciji donositi investicijske odluke u trenutku kada nemaju predstavu koliko bi njihovi troškovi uvoza mogli iznositi, te kada postoji mogućnost poremećaja u globalnom lancu opskrbe. Ovo je navelo nekoliko investicijskih banaka da povećaju vjerovatnost recesije ove godine na 60 posto.

Druga posljedica Trumpovog nepredvidivog pristupa trgovinskoj politici, stoji dalje u tekstu, bio je veliki pad na berzi i prividni gubitak statusa SAD-a kao sigurne luke u vrijeme svjetske finansijske turbulencije. Od dana inauguracije, berzovni indeks S&P 500 izgubio je gotovo deset posto vrijednosti, čime je u svega nekoliko dana izbrisano oko pet hiljada milijardi dolara bogatstva domaćinstava. U međuvremenu, kao znak gubitka povjerenja stranaca u američku ekonomsku izuzetnost, dolar je pao za blizu 10 posto, a prinosi na američke državne obveznice porasli su u vrijeme finansijske turbulencije.

Moguć rast državnog duga

Druga velika greška u ekonomskoj politici koju Trumpova administracija očito pokušava napraviti jest forsiranje velikih, nepotkrijepljenih smanjenja poreza. Takvo smanjenje poreza vjerovatno će uključivati proširenje Zakona o smanjenju poreza i zapošljavanju iz 2017. godine, kao i ukidanje poreza na dohodak na socijalne beneficije i napojnice. Odbor za odgovoran budžet procjenjuje da bi, u najmanju ruku, ako Trump provede porezna smanjenja najavljena tokom predsjedničke kampanje prošle godine, državni dug mogao biti povećan za dodatnih sedam hiljada milijardi dolara.

Nema veze što država već ima budžetski deficit od blizu sedam posto BDP-a. Ne vodi se računa ni o tome što Kongresni ured za budžet upozorava da je čak i prije ovih poreznih smanjenja omjer javnog duga prema BDP-u bio na putu da do 2029. godine premaši onaj koji je zabilježen na kraju Drugog svjetskog rata, piše Lachman.

Ako porezna smanjenja stupe na snagu, postoji stvarna opasnost da ćemo ponovno imati bijeg od dolara i tržišta državnih obveznica, ali u većem obimu od onog koji se dogodio nakon najave recipročnih trgovinskih mjera 2. aprila. Strani investitori i vlade, koji drže oko osam hiljada milijardi dolara američkog državnog duga, imali bi svaki razlog da se pitaju je li SAD sposoban otplatiti svoj dug bez pribjegavanja inflatornom štampanju novca iz Federalnih rezervi.

Ako postoji ikakav razlog za optimizam, to je da Trump ne može zastrašiti niti ucijeniti finansijska tržišta. Moramo se nadati da će još jedan pad na finansijskom tržištu natjerati Trumpa da uskoro napravi značajan zaokret u ekonomskoj politici prije nego što ekonomija pretrpi stvarnu štetu.