FP: Šta bi se desilo ako bi SAD dronovima napao Meksiko

Interes američkog predsjednika Donalda Trumpa da izvrši udar na meksičke kartele, koji je tokom njegovog prvog mandata odbacivan kao „prazna priča“, sada je stvarna opcija o kojoj se raspravlja unutar Bijele kuće, piše u tekstu na Foreign Policyju koji potpisuje Harrison Mann.

Meksička predsjednica Claudia Sheinbaum izjavila je početkom maja da je Trump predložio slanje američkih trupa u Meksiko kako bi pomogle u borbi protiv trgovine drogom. Sheinbaum je odbila ponudu.

Usred rastućeg pritiska na Meksiko da SAD-u dopusti veću ulogu u borbi protiv narkokartela u zemlji, Trumpova administracija razmatra jednostrane napade dronovima, kako je izvijestio NBC, dok CIA preispituje svoje ovlasti kako bi upotrijebila smrtonosnu silu protiv kartela, prema CNN-u.

Američki State Department je u februaru proglasio nekoliko meksičkih kartela inostranim terorističkim organizacijama, iako nije pružio pravnu osnovu za vojne operacije. No, Trumpov saveznik Elon Musk pozdravio je to kao de facto odobrenje.

Simulacija rata protiv kartela

Mnogi u Bijeloj kući dijele njegovo mišljenje. Šta se može očekivati ​​ako „jastrebovi” dobiju šta žele?

Kako bi odgovorio na ovo pitanje, Mann je, kako piše, u februaru na Capitol Hill doveo bivše visoke zvaničnike iz SAD-a i Meksika, kao i druge regionalne stručnjake, na simuliranu vježbu koju je sponzorirao obrazovni fond “Win Without War”.

Preuzimajući uloge Trumpove i meksičke administracije, meksičkih kartela, američke industrije i radnika, te meksičkog civilnog društva, odigrali su izmišljeni scenario u kojem Trump pokreće napade dronovima protiv zloglasnih meksičkih kartela Sinaloa i Jalisco New Generation.

„Vježbe za stolom – ili “ratne igre” – vrijedan su alat za analizu, simulirajući sve – od oružanih sukoba do odgovora na katastrofe i diplomatske krize. One su također alat koji se često zloupotrebljava. Prečesto simulacije rata ignoriraju učinke na civile, te prikazuju vojni sukob kao besplatan, bez proljevanja krvi i naizgled dobijen. Kako bismo izbjegli te zamke, koristili smo scenario preuzet direktno iz vijesti tog dana; osnaženo civilno društvo, sindikate i poslovne sektore kao posebne timove, te pomno pratili uticaj sukoba na ljude u Meksiku i SAD-u. Ishod je bio jednako poučan koliko i zastrašujući“, piše Mann.

Vježba je, dodaje, otkrila da su američki napadi bespilotnim letjelicama izazvali niz eskalirajućih kriza. Iako je vježba završila ponovnim uspostavljanjem veza Mexico Cityja sa Washingtonom, bilateralni odnosi pojavili su se kao sjena onoga što su nekad bili – svedeni na transakcijske poslove bez povjerenja. Obuzdavanje trgovine drogom nije uspjelo.

Iako je Trumpov tim objavio pobjedu, ona je došla na štetu američkih industrija koje ovise o prekograničnoj trgovini i izazvala je nekontrolirano nasilje u Meksiku. Nije procijenjen uticaj na količinu fentanila koja prelazi granicu, koja u stvarnom svijetu već opada od prošlog ljeta, prije nego što su Trump ili Sheinbaum preuzeli dužnost, navodi se u tekstu.

Vježba je započela ljutitim, ali relativno pomirljivim odgovorom administracije Sheinbaum, koja je zamrznula sigurnosnu saradnju i protjerala svo američko vojno i policijsko osoblje, ali je nastavila raditi na vraćanju odnosa u prethodno stanje. Nisu uspjeli. Trump je zahtijevao da meksička vlada mora ciljati određene šefove kartela, po zapovijedi, ili će se uslijediti novi napadima dronovima.

Protjerivanja i ubistva

Kad je Sheinbaum odbila, pozivajući se na slogan “Cooperacion, si, subordinaciin, no” (Saradnja da, podređivanje ne), Washington je uveo 500-postotne carine na meksički uvoz, gurnuvši Meksiko u recesiju i uništivši američku automobilsku industriju.

Dok je Sheinbaum čvrsto držala zemlju, Trump je naredio nove napade dronovima u Sinaloi i Michoacanu. Mexico City je odgovorio protjerivanjem američkog ambasadora, ali je nastavio tražiti pomirenje, predlažući nove sporazume o sigurnosnoj saradnji za koje se nadao da će umiriti Trumpa.

Karteli, međutim, nisu bili pomirljivo raspoloženi. Nakon dva kruga američkih napada dronovima i sigurnosnih pregovora između SAD-a i Meksika, neki karteli počeli su ozbiljno shvatati Trumpovu retoriku i brinuti se da bi Mexico City mogao sarađivati ​​sa Washingtonom u velikoj vojnoj kampanji.

Mann dalje piše da su se, u nadi da će odvratiti obje vlade, karteli žestoko obračunali, eskalirajući napade na meksičke sigurnosne službe, ubijajući meksičke zvaničnike i američkog direktora u Meksiku, pojačavajući iznudu od američkih kompanija u Meksiku te koristeći improvizirane eksplozivne naprave i dronove protiv pošiljki prema sjeveru iz američkih tvornica u Meksiku.

Iako se Trumpov tim plašio da će karteli proširiti svoje nasilje na SAD, zaključili su da se ne isplati riskirati razotkrivanje i ometanje njihovih operacija sa drogom tamo, koje su ostale unosne uprkos pritisku u Meksiku.

U međuvremenu, meksička ekonomija ušla je u krizu zbog carina, a antiameričko raspoloženje dostiglo je rekordan nivo. Otpušteni radnici vandalizirali su američke fabrike, a meksičko civilno društvo upozoravalo je da će se sve više Meksikanaca u ruralnim područjima okrenuti kartelima za osnovne usluge ako njihova vlada ne bude u mogućnosti brzo proširiti socijalnu njegu.

Eskalacija kartelskog nasilja povećala je broj interno raseljenih osoba u Meksiku,  kojih je već bilo stotine hiljada. Između nasilja i produbljivanja ekonomske krize, migracije u SAD naglo su porasle.

Uvlačenje Kine

Američke korporacije i sindikati lobirali su kod Trumpa za obnovu trgovine s Meksikom, ali njegov prioritet bio je prijedlog Sheinbaum. Dok su radnici u automobilskoj industriji demonstrirali u industrijskim centrima u pograničnim državama, Trumpova administracija poslala je američku migracijsku i carinsku službu da izvrši racije na demonstracijama, tvrdeći da demostranti podržavaju kartele koje su označili kao terorističke. Vježba se pokazala žalosno proročanskom, jer je Trumpova administracija u stvarnom svijetu samo dvije sedmice kasnije počela pritvarati demonstrante pod sličnim izgovorima.

U međuvremenu, sukob između SAD-a i Meksika nije prošao nezapaženo u inostranstvu. Kineski ambasador u Meksiku predložio je snižavanje meksičkih carina na kineski uvoz – koje je Mexico City izvorno podigao u decembru kao gest dobre volje prema Washingtonu – i uspostavljanje sporazuma o snabdijevanju gorivom kineske mornarice. Meksička administracija je oklijevala, ali je nastavila istraživati ​​mogućnosti zaštite od svog nepouzdanog susjeda.

Frustrirana zbog Sheinbaum, Trumpova administracija zaprijetila je zatvaranjem svih graničnih prelaza, što je izazvalo paniku na tržištima. Sheinbaum je uzvratila nagovještajem da će zamrznuti saradnju u provedbi migracijskih zakona.

Prijetnja da će Meksiko odustati od svoje migracijske politike, kojom je prošle godine zabranjeno ili pritvoreno više od 900.000 migranata, konačno je ozbiljno dovela Trumpovu administraciju za pregovarački stol.

U stvarnom svijetu Bijele kuće, taj je rizik ono što je navelo Trumpovog savjetnika za protivmigracijske akcije Stephena Millera da se protivi napadu na kartele, piše Mann.

U vježbi, dvije strane su postigle novi sporazum o sigurnosnoj saradnji kojim je obećano više hapšenja poznatih ličnosti. Međutim, nova ravnoteža bila je krhka. Meksički dužnosnici držali su američke kolege na distanci, sprječavajući značajnu saradnju potrebnu za pronalaženje dugoročnih rješenja za problem kartela, koji je u međuvremenu eksplodirao.

Stanovnici Meksika najveće žrtve

Njihovi su se redovi povećali zbog meksičke ekonomske krize, a karteli su se borili kako bi popunili praznine koje su ostavili američki i meksički napadi. Ratni stav kartela protiv meksičke vlade potaknuo ih je na povećanje prodaje fentanila i iznude, dok su operacije protiv laboratorija za fentanil poticale širenje i inovacije. Karteli su povećali proizvodnju unutar SAD-a, gdje je hemijske sastojke lako nabaviti putem malih paketa naručenih poštom od kineskih ili indijskih kompanija.

Potražnja – krajnji odrednik trgovine drogom – nije bila obuzdana zračnim napadima i napadima. Na kraju, nije bilo razloga za zaključak da je ukupna količina fentanila koju je proizveo kartel bila niža nego što bi bila da Trumpova administracija nije izazvala gore opisani haotični lanac događaja.

„Dakle, šta možemo zaključiti iz ove vježbe?“, upitao je Mann.

„Iako nije prediktivna, prikazala je sumornu sliku troškova ako Trumpova administracija odluči napasti kartele. Dok su napadi dronovima i racije oslabili neke kartele, osnažili su suparnike i podijelili druge grupe u nasilnije bande. Dalje, ovaj pristup nije puno učinio u zaustavljanju protoka ili profitabilnosti od fentanila, koji su se održavali sve dok je postojala potražnja.“

Na kraju, zaključuje, najveće žrtve bili su stanovnici Meksika, koji su patili od visokog siromaštva, nasilja i raseljavanja. Ali ni radnici preko granice nisu bili pošteđeni, jer su visoke carine povećale nezaposlenost i cijene, a “rat protiv kartela” korišten je za opravdanje kršenja građanskih sloboda.

„Šta će se, onda, dogoditi ako Trump bombardira Meksiko? Ništa što bi se bilo kome svidjelo, sa bilo koje strane granice“ zaključio je Mann u tekstu na FP-u.