Ukrajinski borci strahuju od ruskih napada i Trumpovog primirja

„Najmračniji trenutak ovog rata je ovaj sada“, riječi su jednog ukrajinskog obavještajca. Cestama na istoku mile transporteri prema liniji fronta dok se kola hitne pomoći ubrzano udaljavaju od nje. U proteklih nekoliko sedmica Rusi su pojačali napade dronovima i raketama na ukrajinske gradove, njihovi vojnici organizuju novu ofanzivu s ciljem proboja na istoku, a Volodimir Zelenski, ukrajinski predsjednik, pod sve većim je američkim pritiskom da potpiše mirovni plan koji izgleda mnogo povoljniji za Rusiju nego za Ukrajinu.

Prije nekoliko dana se Steve Witkoff, izaslanik Donalda Trumpa, sastao s Vladimirom Putinom u Moskvi na pregovorima koje je Trump kasnije opisao kao dogovore o „većini glavnih tačaka“. Predsjednik je pozvao na sastanak između Ukrajine i Rusije „na veoma visokom nivou“, da se to ‘okonča'“. No, nema naznaka da je Ukrajina spremna odobriti američke prijedloge.

Monumentalni saobraćajni znak koji pozdravlja ljude na ulazu u pokrajinu Donjeck, od koje je približno dvije trećine pod ruskom okupacijom, postao je nešto poput spomenika za mrtve iz ove regije, ukrašen vojnim zastavama i zaštićen mrežom protiv dronova. U podnožju su ostavljene cigarete kao darovi za pale borce. No, znak je vremena da je cesta iza zatvorena u posljednjih nekoliko sedmica, a otvorio se sporedni put, jer je ruta koja okružuje opkoljeni grad Pokrovsk sada postala isuviše opasna.

Procurjeli američki prijedlog za prekid vatre okončao bi sankcije Rusiji, zamrznuo liniju fronta i SAD bi, u okviru njega, priznao rusku aneksiju Krima. Obavještajac iz Kijeva ne krije prezir.

„Niko ko ima i trun dostojanstva ne bi ovo potpisao“, izjavio je. „Ukrajinsko političko i vojno vodstvo stoji iza Zelenskog“.

Trump želi da se ima čime pohvaliti za svoj 100. dan na predsjedničkoj poziciji, a Vladimir Putin je pojačao vojnu ofanzivu jer želi pobjedu koja će biti kruna na ruskoj proslavi 9. maja, 80. godišnjice okončanja Drugog svjetskog rata, smatra. Ipak, obojica će ostati praznih ruku jer će naići na ukrajinski otpor, kaže.

Vojnici fokusirani na rat i preživljavanje, a ne na visoku politiku

Na frontu je, međutim, jezik mnogo manje entuzijastičan. Vojnici su fokusirani na ubijanje Rusa i preživljavanje, a ne na visoku politiku. Oni javljaju da je u proteklom mjesecu došlo do velikog intenziviranja borbi, posebno u predjelu južno od grada Kostjantinivke. Ukrajinske snage su uspjele istjerati Ruse na nekim dijelovima, ali veći dio teritorije je izgubljen nego što je vraćen. Rusija je bila u stanju pojačati napade, zahvaljujući preraspodjeli četa iz regije Kursk, odakle je nedavno istjerala ukrajinske snage. No, samo je nekolicina njih oslobođena da se bori na istoku. Oni su sada zauzeti odbranom ukrajinske regije Sumi, koja graniči s ruskom regijom Kursk, i koju Rusi sada, također, napadaju.

Zapovjedni bunker 91. antitenkovskog bataljona nalazi se u bivšem nuklearnom skloništu ispod bombardovane tvornice u gradu čije ime su nas zamolili da ne spominjemo. Ovdje su postavljeni veliki vojni šatori koji služe kao spavaonice, a središte operacije je set-soba s morem ekrana i laptopa.

Zapovjedni oficir izgovara psovke dok, putem drona za nadzor, gleda dva ruska vojnika kako vijugavom cestom vuku minobacačku cijev u selu Kalinove, koje su zauzeli 11. aprila. Zapovjednik kaže da su u svom sektoru Rusi pojačali pritisak s napadima kao evkivalentima konjičkih napada 21. stoljeća. U jednom od njih 100 Rusa na 50 motocikala napalo je ukrajinske položaje. Pokušati ih zaustaviti je kao boraviti u streljani, kaže.

Prema obavještajcu, to se podudara s obrascima koje su ukrajinske čete primijetile na drugim mjestima, dok se povećava pritisak na istoku. Ruske snage šalju veliki broj vojnika da zauzimaju specifične mete. Iako je 80 posto tih vojnika „osuđeno na smrt“, sam broj vojnika koji napadaju znači da će se neki probiti. S obzirom na to da Ukrajina nema dovoljno vojnika da im se suprotstave, ona polako gubi teritoriju. Zapovjednik kaže kako želi da primirje stupi na snagu, ne da bi sačuvao teritoriju nego da „spasi živote“.

Rusi bi povlačenje slavili kao pobjedu

Zamjenik zapovjednika bataljona Nacionalne garde kaže da se njegovi ljudi blizu Očeretina sada bore za predio koji nadvisuje područje koje su zauzeli Rusi u dijelu južno od Kostjantinivke i vjeruje da će se uskoro morati pregrupisati. To ne bi bilo povlačenje, kaže on, nego način da pozicionira svoje ljude tako da mogu ubiti više Rusa. Međutim, Rusi bi takvo povlačenje slavili kao pobjedu, jer bi značilo da postoji opasnost da Kostjantinivka padne. Ako bi se to dogodilo, značilo bi da je otvoren put za napredovanje prema važnijim gradovima u Donbasu.

Toreck, jedan od gradova u predjelu za koji se bore, gotovo da je pao. Ivan, vojnik koji je raspoređen na prvu liniju, ali se odmara nekoliko sati u obližnjem gradu Družkivki, kaže da su u njegovom sektoru glavninu ruskog napada činile klizne bombe i dronovi. No, to nije jedini problem za Ukrajince. Dvije sedmice on i kolege pokušavaju ukazati pomoć petorici kolega koji su zarobljeni ispod ruševina jedne kuće. Zarobljeni su 2,5 kilometra iza nedavno povučene ukrajinske linije fronta i samo 70 metara od najbliže ruske pozicije, koju Ivan i njegovi ljudi bombarduju.

Koriste dronove da dostave hranu, vodu i baterije zarobljenim muškarcima, ali ne mogu pronaći način da ih spase na teritoriji na kojoj drugi dronovi mogu ubiti bilo koga ko bude opažen da se kreće. Na uskršnju nedjelju ovdje nije bilo prekida vatre, kada je Putin proglasio primirje, a rizik skupnog pogubljenja učinio je predaju isuviše rizičnom. Muškarci su dezorijentisani i ranjeni te pitaju kako se mogu spasiti.

„Psihološki je veoma teško“, kaže Ivan. „Niko ne razumije šta se ovdje događa.“