Američki stručnjak: Najnovija ruska raketa loša je vijest za NATO

Rusija je u novembru prošle godine lansirala novu raketu srednjeg dometa poznatu kao Orešnik (stablo lješnjaka) tokom napada na ukrajinski grad Dnjepar. Ovo oružje može nositi šest bojevih glava, pri čemu svaka sadrži šest punjenja, što je ukupno 36 eksplozivnih punjenja. Takve karakteristike ukazuju na novu rusku strategiju usmjerenu na poboljšanje konvencionalnih kapaciteta i smanjenje oslanjanja na nuklearni arsenal.

Ovi podaci izneseni su u analizi američkog istraživača Deckera Eveletha objavljenoj u magazinu Foreign Policy. Eveleth u svom članku upozorava članice NATO-a da bi Rusija mogla koristiti ovaj projektil za napad na ključne zračne baze saveza u prvim danima sukoba u potencijalnom ratu s NATO-om. Rusija je itekako svjesna zračne nadmoći NATO-a i nada se da će svojim snagama osigurati manevarski prostor uništavanjem ili barem odgađanjem NATO-ove sposobnosti da odgovori.

Eveleth, koji trenutno provodi istraživanje o nuklearnim kapacitetima drugih zemalja koristeći satelitske snimke, smatra da ova raketa vjerovatno može nositi nuklearne bojeve glave. Ipak, i s konvencionalnim punjenjem, sposobna je precizno pogoditi ključne zračne baze, komandne centre i druge vojne objekte, smatra stručnjak.

Istaknuo je da zračne baze, koje služe kao centri za održavanje naprednih aviona, poput borbenih aviona F-35, predstavljaju idealne mete za ovu raketu. NATO-ove zračne snage koncentrirane su u relativno malom broju baza, što ih čini ranjivima na razorne napade.

Iako bi ruske nuklearne rakete mogle postići slične rezultate, autor tvrdi da Orešnik pruža učinkovitu nenuklearnu opciju koja bi mogla značajno poremetiti odgovore NATO-a u ranim fazama bilo kojeg sukoba.

Izazovi pred evropskom odbranom

Naglasio je da trenutna protivraketna odbrana NATO-a, poput višeslojnih sistema protivraketne odbrane i Patriota, nije dovoljno kvalitetna da se suprotstavi Orešniku.

Objasnio je da se ova raketa odlikuje svojom sposobnošću da leti izvan dometa presretanja i zatim se velikom brzinom vraća prema tlu, što otežava njeno zaustavljanje. Čak ni najsavremeniji sistemi, poput Arrow 3 i SM-3 Block IIA, možda neće biti dovoljno učinkoviti zbog ograničenih zaliha raketa i ruskih taktičkih trikova, poput lansiranja mamaca.

Mogući odgovori NATO-a

Kako bi se suprotstavio prijetnji koju predstavlja Orešnik, NATO bi trebao usvojiti strategije usmjerene na smanjenje ovisnosti o glavnim zračnim bazama. Autor predlaže nekoliko mjera:

Razmještaj aviona: raspoređivanje aviona na različite lokacije kao što su sekundarne piste i autoceste kako bi se smanjile šanse da budu ciljani.

Jačanje podrške na terenu: ulaganje u mobilne jedinice za održavanje koje su sposobne obavljati popravke na terenu, uz poboljšanje zaliha rezervnih dijelova širom Evrope.

Intenzivna terenska obuka: Organiziranje zajedničkih vježbi obuke među članicama NATO-a kako bi se poboljšala sposobnost održavanja i popravaka na različitim frontovima.

Logistički izazovi i potencijalna rješenja

NATO se suočava s dva glavna problema:

Nedostatak rezervnih dijelova: ograničeni budžeti u mnogim NATO zračnim snagama smanjili su spremnost aviona, posebno modela poput F-35, što zahtijeva izdvajanje dodatnih sredstava kako bi se prevladali ovi nedostaci.

Manjak iskustva: Nedostatak prakse u održavanju složenih aviona nameće potrebu za redovnim obučavanjem vojnog osoblja kako bi se osigurao visok nivo operativne spremnosti.

Budući scenariji

NATO bi trebao odmah početi s pripremama za suočavanje s mogućnošću da se Rusija ponovno naoruža naprednim oružjem poput Orešnika. Omogućujući svojim snagama da djeluju u razasutim i decentraliziranim uvjetima, daleko od glavnih baza, savez može poboljšati svoj kapacitet odvraćanja i smanjiti učinke napada u bilo kojem budućem sukobu.

Iako su ukrajinske protivzračne snage uspjele djelomično odbiti ruske napade, razvoj oružja poput Orešnika nameće nove izazove koji zahtijevaju dugoročnu spremnost Evrope i njenih saveznika.