Thomas Friedman: Veliki kolaps SAD-a je u punom jeku

Istaknuti američki kolumnista Thomas Friedman je u svojoj sedmičnoj kolumni u novinama The New York Times upozorio na to da drugi mandat predsjednika Donalda Trumpa neće biti uspješan.

U članku „Veliki kolaps je u punom jeku“ Friedmann kritički analizira ovaj mandat, naglašavajući njegovu haotičnost i sebičnost.

Friedman tvrdi da Trumpovoj politici nedostaje koherentnost te da je vođena ličnim nezadovoljstvima, osvetoljubivošću i lojalnošću članova njegove administracije.

Trumpove opsesije i frustracije

U članku punom oštrih kritika na račun Trumpa, Friedman ističe da samo Trump, i niko drugi, snosi odgovornost za greške koje njegova administracija pravi u različitim pitanjima, od odnosa s Ukrajinom, preko carina, do proizvodnje mikročipova i drugih.

Razlog za sve te neuspjehe je, prema mišljenju Friedmana, taj što Trump nema jasnu viziju trenutnih globalnih tokova niti strategiju za uklapanje SAD-a u te tokove na najbolji način kako bi postigao željeni prosperitet u ovom stoljeću.

Autor je dodao da se Trump vratio u Bijelu kuću s istim opsesijama i frustracijama u vezi s tim pitanjima, a svoju administraciju je pojačao neobično velikim brojem marginalnih ideologa koji su zadovoljili jedan osnovni kriterij: bezrezervnu lojalnost njemu i njegovim hirovima prije nego ustavu, tradicionalnim vrijednostima američke vanjske politike ili osnovnim principima ekonomije.

Rezultat toga je, prema članku, ono čemu svijet danas svjedoči: neobična kombinacija carina koje su nametnute, pa ukinute, pa ponovno nametnute; pomoć Ukrajini koja je zaustavljena, a zatim nastavljena; državne institucije i programi, domaći i strani, koji su smanjeni, zatim vraćeni, pa opet smanjeni, a sve to provode ministri i državni službenici proturječnim uredbama, ujedinjeni strahom od objave na društvenim mrežama, saveznika Elona Muska ili samog predsjednika, ukoliko se makar malo udalje od onoga što im je zacrtao.

Friedman je u nastavku rekao da niko na svijetu ne može upravljati državom, biti saveznik SAD-a, voditi kompaniju ili dugoročno poslovati sa SAD-om ako američki predsjednik prijeti Ukrajini pa Rusiji i onda povlači svoju prijetnju, zaprijeti ogromnim carinama Meksiku i Kanadi i zatim ih odgodi, udvostruči carine Kini i upozorava Evropu i Kanadu na nova trgovinska ograničenja.

Najveća Trumpova laž je njegova tvrdnja da je naslijedio propalu ekonomiju i da ga to primorava na sve navedeno, što je potpuna besmislica, kako kaže autor, koji tvrdi da je ekonomija bila u vrlo dobrom stanju pred kraj mandata bivšeg predsjednika Joe Bidena, uprkos nekim greškama u ranoj fazi njegovog mandata.

Preokretanje Kenneddyjeve poruke

Iako Friedman kaže da je Trump bio u pravu u procjeni da treba riješiti trgovinski disbalans s Kinom, smatra da je američki predsjednik to mogao učiniti povećanjem carina Pekingu u koordinaciji s američkim saveznicima, koji bi trebali učiniti isto jer je to način na koji bi se Kina mogla primorati na ustupke.

U članku se podsjeća na to da je bivši američki predsjednik John F. Kennedy sažeo ulogu svoje zemlje u svijetu u dvije rečenice u svom inauguracijskom govoru 20. januara 1961. godine.

U tom govoru Kennedy je rekao: „Neka svaka nacija, bilo da nam želi dobro ili zlo, zna da ćemo platiti bilo koju cijenu, podnijeti bilo koji teret, suočiti se sa bilo kakvim poteškoćama, podržati bilo kojeg prijatelja i suprotstaviti se bilo kojem neprijatelju kako bismo osigurali opstanak i uspjeh slobode.“

Friedman tvrdi da su Trump i njegov potpredsjednik J. D. Vance preokrenuli Kennedyjevu poruku, koja sada glasi: „Neka svaka nacija, bilo da nam želi dobro ili zlo, zna da SAD neće platiti nikakvu cijenu, neće nositi nikakav teret, neće trpjeti nikakve poteškoće, napustit će bilo kojeg prijatelja i ulizivati se bilo kojem neprijatelju kako bi osigurao politički opstanak Trumpove administracije, čak i ako to znači odricanje slobode gdje god to bude unosno ili prikladno za nas.“

Autor je na kraju rekao da, ako Trump zaista želi napraviti temeljni zaokret, duguje zemlji da ima koherentnu strategiju zasnovanu na zdravoj ekonomiji i timu sastavljenom od najkompetentnijih i najinteligentnijih, a ne najodanijih među desničarskim ekstremistima.