Le Figaro s fronta: Strah u rovovima i pod dronovima u Ukrajini

U ratu na istoku Ukrajine kombinira se korištenje rovova i visoke tehnologije te se nemilosrdne borbe vode na prvim linijama fronta. Ukrajinski vojnici neumorno i predano rade na poboljšanju svoje ratne opreme i oružja kako bi ih učinili jačim i efikasnijim.

Ovako je specijalni dopisnik iz Pokrovska Louran Larsher počeo svoj izvještaj s prve linije fronta u novinama Le Figaro, u kojem je rekao da se naredbe „kopaj, ukopaj se, uradi to dobro, ne čekaj, sakrij se, zaštiti se, budi na oprezu“ neprestano upućuju vojnicima u gradu Pokrovsku, za koji se već sedmicama govori da je na ivici pada.

Pješadijac Igor je iz podzemnog zaklona prekrivenog granjem i drvenom građom, ponosno pokazujući kamuflažne mreže, ispričao: „Dvojica Rusa pojavila su se ispred mjesta gdje smo se sakrili i tu se zaustavili, nisu nas vidjeli, bilo nas je trojica, ispraznili smo šanžere, naši meci su ih dokrajčili, bilo je nezaboravno.“

Ivan je dodao da ništa nije teže od života u blatu nakon kiše ili otapanja snijega, kada temperatura padne ispod nule, možda čak i do -30 stepeni, gdje smo „postavili svoju odbranu, osmatračnicu i rovove“.

U rovovima

Ovi vojnici se skrivaju ispod zgrada i u mračnim stanovima, odakle na ekranu prate ono što dronovi snimaju, učestvuju u ratnim aktivnostima, slave pobjede i oplakuju poraze, uz stalne zvukove granata koje padaju na njihove položaje.

Snažni rafali i blage eksplozije su obilježje fronta i njegova su zastrašujuća melodija, kako kaže dopisnik, i mora se na njih naviknuti. Joker, jedan od junaka 68. brigade, rekao je da se „u Pokrovsku ne boje samo budale“ iako ima medalje za rukovanje oružjem, dok je jedan od njegovih saboraca rekao da su ga „Rusi bili opkolili, ali je uspio preći njihove linije i vratiti se u svoje redove“.

Dopisnik je objasnio da je život ovih vojnika tragičan ciklus u kojem se sve ponavlja – sedam dana provode na položajima pa sedam dana odmaraju u nekoliko kilometara udaljenim praznim seoskim kolibama s početka prošlog stoljeća, gdje se griju pomoću peći na drva. Joker je rekao: „U sedmici odmora spavamo 48 sati, a onda počinjemo s treningom.“

Rat u Donbasu dopisnik je uporedio s Prvim svjetskim ratom zbog rovova i atmosfere, ali uz prisustvo dronova, nadzora i visoke tehnologije. Naglasio je da je teško sačuvati Pokrovsk, ljude, duh i strateški položaj, pogotovo jer Ukrajinci sada pate od nedostatka ljudi, a zbog iscrpljenosti motivacija i način razmišljanja više nisu isti kao na početku rata.

Drugi front

Na drugom frontu, u Kramatorsku, oko 80 kilometara sjeverno od Pokrovska, Rusi i dalje napreduju, pokušavaju opkoliti veliki industrijski grad u dva velika napada ili onim što je poznato kao „efekat kliješta“, kako bi presjekli njegove logističke pravce. Suprotstavlja im se 63. divizija koja se učvrstila u šumi Serebrjanskij, poznatoj kao „šuma čuda“.

Ruski dronovi napadaju, ukrajinska artiljerija odgovara, ljudi su u bunkerima, tenkovi bombardiraju, granate padaju, eksplozije se jave pa prestanu, a onda se ponovno nastave. Ova 63. divizija kontrolira šumu koja pokriva grad Liman, ključnu tačku koja štiti Kramatorsk i Slovjansk.

Duboko u gradu nalazi se terenska bolnica u kojoj se liječe ranjeni s linija fronta prije nego što budu evakuirani u bolje opremljene ustanove. To je posljednje mjesto u ovom gradu u kojem još ima živih ljudi, jer je Liman postao grad duhova.

„Danas je situacija mirna, intervenirali smo samo oko deset puta, što je mnogo manje u odnosu na dane u kojima smo imali stotine ranjenih“, rekao je Volodimir, jedan od četiri hirurga u skučenom podrumu. Tvrdi da je izliječio i spasio hiljade vojnika: „Sretni smo iako nismo mogli sve spasiti.“ Dodao je da je liječio deset Rusa.

Od ljeta 2024. godine ruske snage napreduju južno od Kramatorska s velikom žestinom i suočavaju se s vojnicima 5. brigade, koji napadaju i povlače se. Rubin, drugi poručnik, rekao je: „Prije dva dana su nas napali 40 puta, jučer 27 puta, a danas su se potpuno oslobodili. Imaju više ljudi i veće resurse, ne mare za živote svojih vojnika.“ Međutim, Ukrajinci nastavljaju borbu svim raspoloživim sredstvima kako bi kompenzirali svoje nedostatke.

Kod njih, kaže dopisnik, tri muškarca žive u potpunoj izolaciji u predgrađu Kramatorska, pripremaju opremu prije nego što je pošalju pješadijskim trupama, vare, sklapaju i montiraju. Njihov komandant poručnik Sergej (30) je rekao: „Naši dronovi rade čuda, spašavaju živote tako što donose hranu, lijekove, vodu i municiju na frontove. Oni, također, evakuiraju ranjene i napadaju one koji se približavaju.“