Sporazum o Gazi: Trump želi da ga gledaju kao Reagana nakon talačke krize u Iranu
Trump traži prvi veliki politički uspjeh kako bi ojačao svoju vanjsku politiku od samog početka, a sukob u Gazi je veliki teret za SAD, tvrdi analitičar Wolfgang Pusztai.

U američkoj prijestolnici se intenzivno postavlja pitanje zašto novoizabrani američki predsjednik Donald Trump želi da sporazum koji će okončati izraelski rat protiv Pojasa Gaze bude postignut prije nego što službeno preuzme dužnost 20. januara.
Trump je pokazao svoju odlučnost da okonča rat u Pojasu Gaze što je prije moguće, čak i dok odlazeća Bidenova administracija nastavlja svoje diplomatske napore za postizanje prekida vatre. Novoizabrani predsjednik je na platformi Truth Social zaprijetio „paklom“ ukoliko se ne desi oslobađanje zarobljenika, među kojima je nekoliko američkih državljana, prije njegove inauguracije.
Nastavite čitati
list of 4 itemsPalestinske porodice s nestrpljenjem čekaju ponovni susret sa svojim najbližima
Trumpov ‘plan’ o preuzimanju Gaze stavlja Egipat u nezgodnu poziciju
Ko je Eric Trager, Trumpov glavni savjetnik za Bliski istok?
Istu poruku ponovio je i Trumpov savjetnik za Bliski istok Stephen Witkoff, koji je u regiji već nekoliko dana, posjećujući Katar i Izrael. Prenio je Trumpove poruke stranama koje su uključene u pregovarački proces, a to su: Katar, Egipat, Hamas, Izrael i SAD.
Al Jazeera je zatražila mišljenja nekoliko stručnjaka za američka i vanjskopolitička pitanja, a njihovi odgovori otkrili su Trumpove višestruke i međusobno povezane ciljeve koji bi mogli objasniti njegovu ranu inicijativu da okonča ovo kompleksno pitanje.
Rani uspjeh
U razgovoru za Al Jazeeru, sigurnosni analitičar i bivši diplomata Wolfgang Pusztai rekao je da „Trump traži prvi veliki politički uspjeh kako bi ojačao svoju vanjsku politiku od samog početka, a sukob u Gazi je veliki teret za Sjedinjene Američke Države i njihovu reputaciju u regiji“.
Dodao je da bi „trajno primirje, postignuto uz posredovanje njegovog tima, značajno poboljšalo Trumpov status i povjerenje u njega kao posrednika u regiji od samog početka, što bi mu pomoglo i na domaćem planu sa mnogim njegovim pristalicama“.
Hussein Ibish, viši istraživač na Institutu arapskih zaljevskih zemalja u Washingtonu, rekao je za Al Jazeeru da „Trump želi pokušati sebi pripisati zasluge u situaciji koja je sazrijevala nekoliko mjeseci, a također je itekako svjestan da je period tranzicija između administracija uvijek prilika za tim dolazećeg predsjednika da riješi velika pitanja prije preuzimanja dužnosti“.
Trump je tokom svoje predizborne kampanje, kao i u brojnim drugim prilikama, obećavao arapskim, muslimanskim i jevrejskim glasačima da će raditi na okončanju sukoba u Pojasu Gaze i osloboditi preostale zarobljenike koje drži Hamas. Udvarao se glasačima zabrinutim za Gazu na obje strane, ističući da ovaj rat ne bi ni započeo da je on bio predsjednik i ponavljajući da je on „kandidat mira“.
Jeremy Mayer, profesor na Fakultetu za politiku i upravu Univerziteta George Mason u Virginiji, dijeli isto mišljenje. „Trump je obećao da će brzo djelovati kada je riječ o Ukrajini i Gazi. Ako uspije postići nešto prije inauguracije, to će biti nešto čime se može ponositi. U stvari, ako postigne pravi prekid vatre, to bi bio veliki uspjeh“, rekao je Mayer za Al Jazeeru.
Regionalne sile
Najvažnijim postignućem na globalnoj razini tokom svog prvog mandata Trump smatra Abrahamove sporazume, kojim su postavljeni temelji za normalizaciju odnosa između Izraela i četiri arapske zemlje: Ujedinjenih Arapskih Emirata, Bahreina, Maroka i Sudana.
Dolazeća američka administracija ima za cilj uključiti Saudijsku Arabiju u ove sporazume i uspostaviti diplomatske odnose između nje i Izraela. Međutim, među uslovima koje Rijad postavlja su zaustavljanje agresije na Pojas Gaze i formiranje okvira koji bi doveo do uspostavljanja nezavisne palestinske države.
Trump će vjerovatno pokušati unaprijediti Abrahamove sporazume nastojeći normalizirati odnose između Saudijske Arabije i Izraela, što bi ga stavilo na listu kandidata za Nobelovu nagradu za mir, o kojoj sanja. U jednom televizijskom intervjuu prije izbora u novembru izjavio je da će „mir između Izraela i Saudijske Arabije biti apsolutni prioritet ako pobijedi na izborima“.
S druge strane, Ibish smatra da „Trump razumije da se obrisi ovog mogućeg sporazuma formiraju već dugo, a posljendji okidač je pad Assadovog režima u Siriji i uspon Turske kao nove regionalne sile, što je drastično promijenilo ravnotežu snaga unutar Hamasa, koji se okretao ka liderima političkog biroa bliskim Turskoj i Kataru, umjesto onima koji su bliski Iranu i Hezbollahu“.
„Trampu bi mogle pripasti zasluge za prekid vatre ako bi se to dogodilo neposredno prije nego što preuzme dužnost, čime bi izbjegao potrebu da se nosi s posljedicama ovog sukoba i rizikom od izbijanja regionalnog rata, koji bi obuhvatio i SAD“, rekao je za Al Jazeeru Trita Parsi, izvršni potpredsjednik Quincy instituta u Washingtonu.
Dodao je da će prekid vatre, također, vjerovatno dovesti do okončanja napada Husa na brodove u Crvenom moru, „što bi smanjilo pritisak na Trumpa da pojača napade na Jemen“.
Nova stranica
Politički analitičar i stručnjak za vanjsku politiku Adam Shapiro rekao je: „Izgleda da predsjednik Trump želi okrenuti promijeniti politiku iz protekle četiri godine i ne želi se uključivati u pitanja vanjske politike koja mu nisu prioritet.“
Dodao je: „U kontekstu vanjske politike, izgleda da Trumpova administracija pristupa na način koji favorizira američki utjecaj, koji je u suštini ograničen na susjede, prvenstveno dvije Amerike, uključujući Grenland, pored dva dodatna pravca djelovanja: suprotstavljanje Kini i osnaživanje Izraela.“
Ibish je rekao da je lako „uvidjeti zašto je Hamas sada spreman učiniti bilo kakve ustupke Izraelu, budući da je izraelska vlada pod snažnim pritiskom da oslobodi zarobljenike, a izraelska vojska želi okončati rat u Gazi, koji više ne služi nikakvoj vojnoj ili strateškoj svrsi, tako da su obje strane spremne postići sporazum“.
Dodao je da Trump pokušava postići to da ga gledaju slično kao bivšeg predsjednika Ronalda Reagana kada je postigao sporazum o oslobađanju američkih talaca u Iranu, koji su držani u američkoj ambasadi u Teheranu od 4. novembra 1979. do 20. januara 1981. godine. „Želi da ga gledaju kao snažnog čovjeka kojeg se svi boje“, rekao je Ibish.
Budući da još nije postignut sporazum, Mayer smatra da postoje velike prepreke da se postigne sporazum prije nego što Trump dođe u Bijelu kuću, a ogledaju se u tome da „Netanyahu možda misli da može postići bolji sporazum za vrijeme Trumpovog mandata nego za vrijeme Bidena“, kao i da bi Netanyahuova vladina koalicija mogla lako propasti čim sukob prestane.
„Netanyahu je ratni premijer i možda se neće dugo zadržati u miru. Tokom svoje duge karijere u izraelskoj politici, učinio je sve što je bilo potrebno da ostane na funkciji“, dodao je profesor, pitajući se hoće li Netanyahu stvarno željeti omogućiti Trumpu pobjedu kako bi započeo njihov drugi zajednički mandat s osjećajem zahvalnosti.