Pogled Newsweeka: U fokusu kontrola Antarktika

Američki časopis Newsweek je izvijestio da se čileanski predsjednik Gabriel Borić upisao u historiju nakon što je prošle sedmice postao prvi lider Latinske Amerike koji je posjetio Antarktik. Ovo je izazvalo ponovne globalne rasprave o suverenitetu i naučnim istraživanjima na Antarktiku.

Antarktik je odavno predmet geopolitičkog interesa, a sedam zemalja ima zahtjeve za suverenitetom kada je riječ o ovoj teritoriji: Čile, Argentina, Velika Britanija, Norveška, Australija, Novi Zeland i Francuska. Međutim ti zahtjevi se međusobno preklapaju i ograničeni su međunarodnim pravom. Sjedinjene Američke Države i većina drugih država ih službeno ne priznaju.

Važno postignuće

Borić je na Antarktik stigao 2. januara u sklopu dvodnevne posjete nazvane „Operation Pole Star III“. Na dnevnom redu čileanskog predsjednika bile su posjete antarktičkoj stanici SAD-a Amundsen-Scott i čileanskim istraživačkim stanicama na ovom kontinentu.

Čileanska vlada je u saopćenju za medije navela da su delegaciju činili civilni i vojni zvaničnici i naučnici. „Ovo je važno postignuće za nas. Prvi put je predsjednik Čilea posjetio Antarktik i govorio o misiji Čilea na Antarktiku“, rekao je Borić na čileanskoj televiziji.

Uprkos globalnom fokusu na Arktik nakon komentara novoizabranog američkog predsjednika Donalda Trumpa o Grenlandu i resursima Arktika, Borićeva posjeta je pažnju usmjerila ka Antarktiku.

Antarktik je peti po veličini kontinent na svijetu, s površinom od 5.405.430 kvadratnih milja. Jedinstven je po tome što je jedini kontinent na kojem nema autohtonog stanovništva niti nezavisne vlade. Umjesto toga, podliježe kolektivnoj upravi država potpisnica Ugovora o Antarktiku, koji je stupio na snagu 1961. godine, a kojim je proglašen naučnim rezervatom i kojim su zabranjene vojne aktivnosti na njegovoj teritoriji.

Uprkos kolektivnoj upravi nad njime, sedam zemalja polaže pravo na određene dijelove ovog ledenog kontinenta, pa se zahtjevi Čilea za suverenitet nad teritorijom poznatom kao Čileanska teritorija preklapaju sa zahtjevima Argentine i Velike Britanije zbog geografske blizine i historijske povezanosti. Međutim, Ugovor o Antarktiku je „zamrznuo“ sve zahtjeve.

Norveška, Australija i Novi Zeland svoje zahtjeve za suverenitetom temelje na otkrićima s početka 20. stoljeća, dok se zahtjev Francuske temelji na otkrićima iz 19. stoljeća.

Ugovor o Antarktiku

Potpisan tokom Hladnog rata, Ugovor o Antarktiku predstavljao je kamen temeljac za zonu mira i naučne saradnje. Zamrznuo je teritorijalne pretenzije, zabranio eksploataciju resursa i vojne aktivnosti te osigurao da ovaj kontinent ostane zajedničko globalno dobro, rezervisano za naučna istraživanja.

Borić je, svojom posjetom njemu, potvrdio posvećenost Čilea ovom ugovoru, ističući da njegove odredbe čuvaju Antarktik daleko od geopolitičkog natjecanja. „Naš fokus je na održivom istraživanju i proučavanju globalnog utjecaja klimatskih promjena“, rekao je.

Prema Newsweeku, SAD igra važnu ulogu na Antarktiku, ne samo kao potpisnica Ugovora o Antarktiku, nego i kao glavni doprinositelj naučnih istraživanja na ovom kontinentu. Ne polaže teritorijalno pravo tamo, iako je prisutan na njemu u vidu istraživačkih stanica, od kojih se izdvaja antarktička stanica Amundsen-Scott, koju je nedavno posjetio čileanski predsjednik.

Odlučeno je da Ugovor o Antarktiku bude revidiran 2048. godine, što će biti ključni trenutak za moguću promjenu upravljanja ovim kontinentom. Takođe će biti izvršena revizija Protokola o zaštiti okoliša iz 1991. godine, koji zabranjuje sve aktivnosti vezane za vađenje minerala i klasificira Antarktik kao „prirodni rezervat posvećen miru i nauci“. Ovo izazva zapitanosti o budućnosti eksploatacije njegovih resursa.

Istraživači upozoravaju da bi povećana potražnja za energijom i vodom mogla predstavljati izazov za principe zaštite okoliša iz ovog ugovora. Novinar i dokumentarista Matthew Taylor rekao je da je „vrijednost Antarktika ogromna, ne zbog njegovih resursa, već zbog njegove uloge u regulaciji globalne klime“.