Koji su rezultati Al-Sisijeve posjete Turskoj

Posjeta egipatskog predsjednika Abdel Fataha al-Sisija Ankari u srijedu privukla je široku regionalnu i međunarodnu pažnju jer je to bila njegova prva zvanična posjeta Turskoj otkako je preuzeo vlast 2014. godine, a uslijedila je nakon posjete predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana Kairu u februaru ove godine, prve u posljednjih 12 godina.

Ovaj korak predstavlja temeljni pomak u odnosima između dvije zemlje nakon godina zahlađenja i napetosti. Susret Al-Sisija i Erdogana otvorio je novu stranicu u naporima dvije zemlje na unapređenju strateške saradnje, u vrijeme kada se regija suočava sa izazovima koji zahtijevaju ujedinjenje i povratak na put ka izgradnji partnerstva.

Turski i egipatski predsjednici potpisali su zajedničku izjavu nakon prvog sastanka Vijeća za stratešku saradnju na visokom nivou između dvije zemlje. U saopćenju se ističe važnost podizanja partnerstva na strateški nivo povodom stogodišnjice diplomatskih odnosa 2025. godine, naglašavajući jačanje saradnje u različitim oblastima poput ekonomije, energetike i održivog razvoja, uz pridržavanje principa međunarodnog prava.

Vrhunac

Dvije zemlje pozdravile su potpisivanje 17 memoranduma o razumijevanju u oblastima visokog obrazovanja, željeznica, civilnog zrakoplovstva, informaciono-komunikacionih tehnologija, naučne, ekonomske i tehničke saradnje u poljoprivredi, zdravstvu i medicinskim naukama, podrške i razvoja malih i srednjih preduzeća, turizma i kulture, finansijskih i ekonomskih pitanja, rada i zapošljavanja te zaštite životne sredine i urbanog razvoja.

U razgovoru za Al Jazeeru politički analitičar i istraživač u Turskom istraživačkom centru Murat Toral opisao je Al-Sisijevu posjetu Turskoj kao vrhunac na putu normalizacije diplomatskih odnosa između dvije zemlje te istakao veliki značaj koji ona ima u svjetlu aktuelnih regionalnih dešavanja. Objasnio je da odsustvo efikasne uloge globalnih sila čini neophodnim da regionalne sile preuzmu vodeću ulogu u rješavanju ovih kriza.

Prema Toralovim riječima, saradnja između Ankare i Kaira postala je neizbježna kako bi se zajednički suprotstavili izraelskim kršenjima ljudskih prava u Pojasu Gaze, jer međunarodna zajednica nije bila u stanju poduzeti korake koji bi zaustavili izraelsku okupaciju, tako da to iziskuje zajedničko djelovanje ove dvije zemlje. One, također, mogu odigrati ključnu ulogu u smanjenju obima teške humanitarne situacije u Sudanu, kao i zauzimanju jedinstvenog stava o mogućim sukobima u Libiji, Somaliji i Etiopiji.

Istraživač je naglasio da dvije zemlje moraju podići nivo ekonomskih odnosa između njih u skladu sa svojim regionalnim ambicijama. Istakao je da je ovo približavanje u okviru vizije turskog predsjednika o otvorenosti u vanjskoj politici i jačanju ekonomskih i diplomatskih odnosa njegove zemlje, u okviru strategije širenja uticaja i postizanja veće regionalne stabilnosti.

Toral je naglasio da su, uprkos razlikama u spoljnopolitičkim prioritetima dvije zemlje u prošlosti, globalne promjene i nova regionalna dinamika nametnuli neophodnost uspostavljanja čvrstih partnerstava.

Novi ekonomski horizonti

Na ekonomskom nivou dvije zemlje su se složile da povećaju obim trgovinske razmjene na 15 milijardi dolara, što je značajno povećanje u odnosu na trenutnu cifru koja se procjenjuje na gotovo deset milijardi dolara. Turska, takođe, nastoji povećati svoje investicije u Egiptu, koje su inače premašile tri milijarde dolara.

Egipat se nalazi na 19. mjestu sa cifrom od 294 miliona dolara od ukupnog bilansa turskih direktnih investicija u inostranstvu, koje iznose 46,5 milijardi dolara. Također je na 36. mjestu po obimu stranih direktnih investicija koje dolaze u Tursku sa 45 miliona dolara od ukupno ostvarenih 130 milijardi dolara, prema Anadoliji.

Prošle godine Turska je u Egipat izvezla tri milijarde dolara, dok je njen uvoz iz njega iznosio 3,1 milijardu dolara, čime je ukupan obim spoljnotrgovinske razmjene između njih iznosio 6,1 milijardu dolara.

Erdogan je izrazio uvjerenje da će pozitivno poboljšanje odnosa između Turske i Egipta doprinijeti jačanju oblasti turizma između njih te je rekao: “Nastojimo da proširimo našu saradnju u oblastima prirodnog plina, nuklearne i obnovljive energije. Potpisali smo brojne sporazume koji imaju za cilj unapređenje saradnje između dvije zemlje u različitim oblastima”.

Istakao je da je Egipat među pet najvećih trgovinskih partnera Turske, ističući da dvije zemlje bilježe značajan napredak u tom pogledu, dok rade na povećanju obima međusobne trgovinske razmjene u bliskoj budućnosti.

Egipat i Turska potvrdili su identične stavove o nizu osjetljivih regionalnih pitanja. Tako su pozvali na hitan prekid vatre u Pojasu Gaze, oštro su osudili aktivnosti izraelskog naseljavanja na Zapadnoj obali i potvrdili svoju čvrstu podršku pravu palestinskog naroda na uspostavljanje vlastite nezavisne države u granicama iz 1967. godine.

Dvije zemlje su naglasile potrebu borbe protiv terorizma u Siriji i jačanja stabilnosti u Iraku, Libiji i Sudanu, uz obavezu da će nastaviti ulagati zajedničke napore na jačanju bilateralnih odnosa u različitim oblastima, na način koji će doprinijeti postizanju regionalne sigurnosti i stabilnosti.

Razlike

Nasuprot tome, stav dviju zemalja o pitanju dešavanja u Libiji se razlikuje. Egipatski predsjednik ukazao je da je “tokom sastanka došlo do razmjene mišljenja o libijskoj krizi i dogovoreno je da se intenziviraju konsultacije između relevantnih institucija u dvije zemlje za postizanje sigurnosti i političke stabilnosti u toj zemlji”. Naglasio je i “neophodnost povlačenja ilegalnih stranih trupa i plaćenika te okončanja prisustva oružanih milicija”.

Neslaganje je manifestirano i kroz njihov različit stav o vojnoj intervenciji i političkoj podršci. Dok Ankara podržava vladu Tripolija sporazumima koji uključuju i demarkaciju morskih granica i pružanje vojne pomoći, Egipat – koji ima bliske odnose sa snagama u istočnoj Libiji na čelu sa Khalifom Haftarom – smatra ovu intervenciju prijetnjom po svoju nacionalnu sigurnost.

Odluka Turske da pošalje svoje snage u Libiju 2020. godine je, također, naišla na oštre kritike iz Kaira, koji je taj potez vidio kao kršenje rezolucija Vijeća sigurnosti i opstrukciju napora za političko rješenje.

Al-Sisi je dodao: “Također smo razmotrili krizu u Sudanu i napore koje je Egipat uložio u saradnji sa različitim stranama da se postigne prekid vatre i da prioritet političkom rješenju. Također smo razgovarali i o situaciji na Afričkom rogu, posebno u Somaliji. Složili smo se o neophodnosti očuvanja njenog jedinstva, suvereniteta kao i teritorijalnog integriteta u odnosu na izazove sa kojima se suočava.”

U tom kontekstu politički istraživač Orhan Celik smatra da se Turska i Egipat slažu o važnosti održavanja stabilnosti i teritorijalnog integriteta Somalije, ali tenzije između Kaira i Etiopije povećavaju složenost situacije, posebno u pogledu velike brane, podjele vode Nila i ambicija Adis Abebe da stigne do Crvenog mora.

Dodao je kako glasine o namjeri Egipta da pošalje svoje snage u Somaliju, nakon potpisivanja Sporazuma o odbrani s Mogadišom 14. augusta, dodatno podižu tenzije. Prema njegovom mišljenju, egipatsko prisustvo u Somaliji može uticati na sigurnost i izazvati reakciju Etiopije te stvoriti prijetnju i samom Egiptu.

Naglasio je da Turska, koja značajno doprinosi vojnoj, ekonomskoj i političkoj stabilnosti Somalije, svaku eskalaciju između Egipta i Etiopije koja prijeti stabilnosti Somalije smatra nepoželjnim scenarijem.

Istočnomediteranski plin

Al-Sisijeva posjeta nije rezultirala opipljivim napretkom u rješavanju postojećeg spora s Ankarom o istočnomediteranskom plinu, izuzev Erdoganove izjave u kojoj je rekao: “Želimo unaprijediti našu saradnju s Egiptom u oblasti energetike, posebno prirodnog plina i nuklearne energije.”

To pitanje ističe se kao jedna od najznačajnijih tačaka neslaganja između dvije zemlje, jer predstavlja veliki strateški značaj za Ankaru, a njegove komplikacije se usložnjavaju učešćem drugih zemalja poput Grčke i Kipra, što pomorsko razgraničenje čini osjetljivim pitanjem, jer Turska vjeruje da su ovi sporazumi nepovoljni po nju u kontekstu raspodjele bogatstva.

Egipat je s druge strane ojačao svoje prisustvo u ovom regionu potpisivanjem sporazuma o pomorskom razgraničenju sa Kiprom 2013. godine, a zatim i uspostavljanjem “Istočnomediteranskog plinskog foruma” 2019. godine, koji uključuje zemlje poput Grčke i Izraela radi unapređenja saradnje u eksploataciji plinskih resursa, što je Turska vidjela kao pokušaj da se izolira. To ju je podstaklo da krene u poduhvat istraživanja plina u područjima koja Egipat i Kipar smatraju svojim ekonomskim područjem, što je dovelo do eskalacije napetosti.

Egipat je 2020. godine potpisao sporazum o pomorskom razgraničenju sa Grčkom, što je dodatno pogoršalo krizu. Taj sporazum Turska je odbacila, smatravši ga nepovoljnim po nju u kontekstu njenih prava na kontinentalni pojas i faktorom koji će dodatno usložniti postojeća neslaganja.