Američki skepticizam prema iranskom odgovoru na ubistvo Haniyeha

Američki istraživački centar doveo je u pitanje efikasnost i tačnost iranskih projektila u gađanju ciljeva, navodeći kao primjer iranski napad dronovima i projektilima bez presedana na Izrael u aprilu ove godine, kojim je Iran postao prva zemlja koja je pokrenula takav napad otkako je pokojni irački predsjednik Saddam Hussein projektilima Scud raketirao Izrael u Drugom zaljevskom ratu 1991. godine.

U svom izvještaju o iranskim projektilima i dronovima u svjetlu njegove prijetnje napadom na Izrael kao odgovor na atentat na šefa Političkog biroa Islamskog pokreta otpora Hamas Ismaila Haniyeha u glavnom gradu Irana, Associated Press izvještava o odgovorima “James Martin Centra za proučavanje neširenja” na pitanje o tome u kojoj mjeri postoji rizik od ovakvog napada.

Vraćajući se napadu iz aprila, agencija je rekla da je nekoliko iranskih projektila doseglo svoje ciljeve, jer su koalicione snage predvođene SAD-om oborile mnoge od njih, dok se druge rakete nisu uspjele ni lansirati ili su se srušile u letu, a čak i one koje su i stigle do Izraela, promašile su ciljeve.

Agencija je citirala Sama Leara, saradnika istraživača u centru koji je radio na analizi napada, koji je rekao: “Da sam ja iranski vrhovni vođa, vjerovatno bih bio razočaran tim što iranske rakete nisu mogle precizno pogoditi ciljeve, što realno iziskuje potrebu redefiniranja njihove ulogu, jer više nisu upotrebljive za konvencionalne vojne operacije, već su priličnije kao oružje u rukama terorista”.

Prema izvještaju agencije, iranska odmazda dogodila se nakon što je izraelski napad 1. aprila ciljao iransko diplomatsko sjedište u glavnom gradu Sirije, Damasku, ubivši dva iranska generala i pet oficira, pored pripadnika libanskog Hezbollaha.

Snimak emitovan na državnoj televiziji pokazao je da je iranski napad 13. aprila počeo tako što je komandant Revolucionarne garde, general Hossein Salami, razgovarajući telefonom sa brigadnim generalom Amirom Ali Hajizadehom, komandantom vazduhoplovne divizije Revolucionarne garde, rekao: “Počnite operaciju Istinitog obećanja protiv položaja cionističkog režima.”

Čim su projektili krenuli ka nebu, ljudi širom Irana su zaustavili sve svoje aktivnosti i pokrenuli kamere svojih mobilnih telefona snimajući lansiranje raketa i dronova iz svojih automobila i sa balkona stanova i kuća u gradovima: Arak, Hamedan, Isfahan i Kermanshah, Tabriz i Teheran.

Lansiranje dronova i raketa

Snimci koje su kasnije objavili proiranski vojni nalozi na društvenim mrežama prikazuju rakete koje su lansirane sa mobilnih lansera postavljenih na kamione, a iranski bespilotni avioni Shahed sa bombama, koje Rusija naširoko koristi u svom ratu protiv Ukrajine, poletjeli su s metalnih platformi, dok su njihovi motori tutnjali poput motornih kosilica krećući se po mračnom nebu, a neki od njih lansirani su sa malih kamiona.

Dronovi trouglastog oblika prvi su poletjeli, kojima su trebali sati da stignu do svojih ciljeva. Zatim su krenule krstareće rakete, kojima je bilo potrebno kraće vrijeme, i na kraju balističke rakete Imad, Ghadr i Kheibar Shekan, čiji je let trajao samo nekoliko minuta, prema analizi projekta kontrole nuklearnog naoružanja u Wisconsinu.

Izraelski zvaničnici procjenjuju da je Iran lansirao 170 dronova, 30 krstarećih projektila i 120 balističkih projektila, koje su obarale Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija, Francuska i Jordan.

Amerikanci tvrde da su oborili 80 dronova koji su nosili bombe i najmanje šest balističkih projektila, te da je izraelska protivraketna odbrana takođe bila aktivirana, iako je njihova prvobitna tvrdnja da su presreli 99 posto projektila izgledala pretjerano.

“Loši rezultati napada mogu biti posljedica mjera elektronskog ratovanja koje su osmišljene da zbune sistem za navođenje projektila, kao i potencijalne sabotaže, lošeg dizajna projektila i udaljenosti ciljeva koji su bili mete napada”, rekao je Fabian Hinz.

Šta je sljedeće?

U prošlosti su iranske prijetnje osvetom Izraelu uglavnom išle kroz napade snaga koje podržava Iran na Bliskom istoku, ili kroz napade na izraelske ciljeve na drugim mjestima, kao što su ambasade ili turisti.

Geografija također ograničava mogućnosti za pokretanje direktnog iranskog vojnog napada, jer Iran ne dijeli granicu s Izraelom, a udaljeni su jedan od drugog 1.000 kilometara na najbližim tačkama.

Iransko ratno vazduhoplovstvo ima staru flotu američkih F-14 Tomcat aviona i ruskih borbenih aviona Mikoyan MiG-29 iz doba Hladnog rata, ali se oni ne mogu suprostaviti izraelskim avionima F-35 i njegovoj protivzračnoj odbrani, što znači da će Iranu i ovaj put biti potrebne rakete dugog dometa i dronovi.

Prema analitičarima koje citira agencija, Iran bi također mogao pribjeći traženju pomoći od libanskog Hezbollaha i grupe Husi u Jemenu kako bi zbunio odbranu Izraela, a Izrael i Hezbollah već su razmijenili jaku vatru 25. avgusta.

Opasnost da bi Teheran mogao razviti nuklearno oružje i dalje je prisutna, a iranski zvaničnici su to i nagovijestili.

Dok Iran insistira da se njegov nuklearni program razvija u civilne svrhe, zapadne obavještajne agencije i Međunarodna agencija za atomsku energiju kažu da je Teheran posjedovao organizirani vojni nuklearni program do 2003. godine.

Američke obavještajne agencije su u izvještaju u julu ove godine izjavile da je “Iran poduzeo aktivnosti koje bi ga mogle dovesti u povoljniju poziciju kako bi proizveo nuklearno oružje, ako se na to odluči”. Međutim, izrada oružja i umanjenje njegovih dimenzija kako bi mogao biti nošen balističkim projektilom mogla bi potrajati godinama.

U izvještaju koji je izdao direktor Nacionalne obavještajne službe navodi se: “Iran posjeduje najveću zalihu balističkih projektila u regiji te uporno potcrtava poboljšanje njihove preciznosti, ubojitosti, kao i pouzdanosti tih sistema. Možda i razmisli o greškama i izvuče lekciju iz posljednjeg aprilskog napada.”