Hezbollahova zasjeda iz 1997. i neriješeni Gallantovi računi

Piše: Talal Meshati

Čini se da gotovo 30 godina nije bilo dovoljno da zacijeli izraelska rana od zasjede u Ansariyehu 1997. godine, koju su snage otpora postavile jedinici Shayetet 13, elitnim snagama izraelske mornarice.

U napadu je stradalo 12 izraelskih vojnika i oficira koji su se tokom noći infiltrirali u Liban.

Izraelski ministar odbrane Yoav Gallant smatra da je lično pitanje nesređenih računa, koje je otvoreno te godine s vođama Hezbollahove elitne jedinice Radwan, Ibrahimom Aqilom i Ahmedom Wahbijem, zatvoreno njihovim atentatom u južnom predgrađu Bejruta prije dva dana.

Razbijanje mita

Ova pažljivo pripremljena zasjeda Hezbollaha bila je težak udarac za Izrael u nizu šokova koje je doživio u svom ratu protiv otpora i njegovih obavještajnih sposobnosti.

Generalni sekretar Hezbollaha Hassan Nasrallah otkrio je 2010. godine, 13 godina nakon zasjede, tajnu o “katastrofi Shayetet” koja se dogodila u gradu Ansariyeh, između obalnih gradova Sidon i Tyre, gdje su stigli izraelski komandosi kako bi izvršili vojnu misiju.

Nasrallah je u svom govoru rekao da su uređaji Hezbollaha uspjeli presresti signal izraelskog izviđačkog drona koji je nekoliko sedmica snimao područje na kojem su pripadnici Hezbollaha postavili zasjede, pretpostavljajući da će okupacijska vojska tamo izvesti desantnu operaciju.

Tadašnje Nasrallahove izjave o zasjedi, koja je šokirala Izrael nakon što su ubijeni svi pripadnici jedinice, oficiri i vojnici, izazvale su buru u Izraelu jer su te izjave bile u suprotnosti sa zaključcima istražnog odbora, koji je utvrdio da je zasjeda koju je postavio Hezbollah bila slučajna.

Izraelski list Haaretz opisao je “katastrofu Shayetet” kao ranu koja ne zacjeljuje, nazivajući je jednim od najvećih šokova koje je doživjela elitna izraelska vojska. Web stranica Zman Yisrael navodi da ni godinama nakon incidenta još uvijek nije sasvim jasno što se te noći dogodilo.

Zamka u zamci

U noći 5. septembra 1997. godine, izraelska specijalna jedinica prodrla je duboko u Liban kako bi postavila zasjedu jednom od istaknutih vođa, kojeg su pratili gotovo dva mjeseca. Cilj se kretao iz Nabatieha ka selu Ansariyeh određenom rutom. Svaki put kada bi stigao do određene tačke, usporio bi zbog rupe na cesti. Izrael je odlučio da izabere to mjesto za izvođenje atentata postavljanjem eksploziva.

Web stranica Zman Yisrael spominje da je izviđački avion gotovo svakodnevno pratio kretanja cilja. Međutim, Izraelci nisu znali da se fotografije poslane u sjedište Ministarstva odbrane u Tel Avivu također šalju i u operativni centar Hezbollaha.

Naim Qassem, zamjenik generalnog sekretara Hezbollaha, objašnjava u svojoj knjizi da je “Aprilski dogovor”, sklopljen između Hezbollaha i Izraela 1996. godine, obavezao okupacijsku vlast da ne napada civile, ograničavajući sukob isključivo na konfrontaciju s borcima otpora. Stoga je izraelska vojska odabrala strategiju postavljanja zasjeda.

Prije zasjede u Ansariyehu, Izrael je uspio, provodeći ovu strategiju, postaviti eksplozivne naprave u oblasti Kfour u Nabatiehu. Naprava je eksplodirala dok se više boraca Hezbollaha nalazilo u njenoj blizini u Libanu.

Izrael je želio ponoviti iskustvo u gradu Ansariyeh, koji se nalazi u okrugu Sidon, stoga je elitna jedinica komandosa izraelske mornarice ušla noću preko obale. Čim su stigli na određeno mjesto, upali su u dobro pripremljenu zasjedu koju je postavio Hezbollah. Nakon tri sata borbi, rezultat je bio 17 izraelskih žrtava, uključujući mrtve i ranjene.

Iako je došlo do intervencije izraelske avijacije u to vrijeme, Hezbollahovi borci uspjeli su doći do tijela mrtvih izraelskih vojnika, što je kasnije bio važan adut u razmjeni zatvorenika iz izraelskih zatvora.

Zasjeda koju su Hezbollahovi borci postavili bila je dobro osmišljena i precizna, što je Qassem i naveo u svojoj knjizi:

• Otpor je imao prethodne informacije o izraelskoj operaciji.
• Borci su pratili izraelske snage od trenutka njihovog iskrcavanja na obalu pa sve do prolaska kroz voćnjake.
• Eksplozivne naprave postavljene u više pravaca, kako bi bile aktivirane daljinskim upravljačem u pravom trenutku.
• Snage otpora čekale su izraelske snage u blizini tog položaja kako bi se direktno sukobile na terenu.

Sigurnosni neuspjeh

Prije dolaska izraelskih snaga na to područje, web stranica Zman Yisrael navodi da su dronovi pokazivali sumnjive pokrete na lokaciji na koju su trebali krenuti. Međutim, donesena je odluka da nije riječ o ljudima, zbog čega nisu date nikakve upute snagama Shayetet na terenu.

Vojnik iz izraelske elitne jedinice prisjeća se dešavanja te noći: “Stotinjak metara dalje od mjesta na koje smo planirali postaviti eksploziv, odjeknula je iznenadna eksplozija. Odmah nakon toga otvorena je direktna paljba. Bilo je očigledno da je neko ‘čekao naše snage”. Nekoliko trenutaka kasnije, dogodila se još veća eksplozija, koju je vojnik opisao kao “vatrenu kuglu koja je iznenada poletjela u nebo”.

Što se tiče smrti pukovnika Yossija Korkina, komandanta izraelske jedinice, izraelski vojnik kaže: “Ležao je na stomaku. Dozivao sam ga i tresao. Nisam mogao vjerovati da je ubijen. Bio je legenda u elitnim jedinicama, a sada leži ovdje ispred mene u Libanu”.

Dvadeset minuta nakon eksplozije, nastavlja vojnik, dva helikoptera stigla su na to područje. Minobacačke granate počele su padati u njihovoj blizini. Izbio je spor između komandanta specijalnih snaga na komandnom čamcu blizu plaže Tyre i komandanta zračnih snaga koji se nalazio u sjedištu u Tel Avivu. Naime, komandant zračnih snaga naredio je pilotima da polete iz straha da ne budu napadnuti, dok je komandant specijalnih snaga insistirao da ne napuštaju područje dok se ne pronađu sva tijela vojnika.

Odgođeno priznanje

Proboj otpora u operaciji Ansariyeh premašio je očekivanja izraelske okupatorske vojske, koja se ponosi svojom kvalitativnom superiornošću. Godinama nakon ove operacije, Amir Rapaport, vojni analitičar izraelskog lista Maariv, priznao je u istrazi objavljenoj u novinama da je Hezbollah znao unaprijed za operaciju Ansariyeh. Fotografije i videosnimci koje je izraelski dron snimio na ruti kojom su išle izraelske mornaričke specijalne jedinice bili su presretnuti pomoću nadzornih uređaja koji je koristio Hezbollah.

Istraga Maariva također je otkrila da informacijo o prisustvu ”sumnjivih figura” duž rute, koje su otkrivene putem termalnih uređaja s velike visine, nisu bile prenesene komandi na terenu.

Nakon operacije ”Grožđe gnjeva” 1996. godine, izraelska vojna komanda usvojila je plan koji je imao za cilj prebaciti Hezbollah iz ofanzivnog položaja i preuzimanja inicijative u defanzivni položaj i primanje udaraca. U to vrijeme, ova opcija činila se strateškom i obećavajućom za Izrael. Međutim, teške posljedice zasjede u Ansariyehu, kako po pitanju gubitaka, tako i njihove prirode, pokazali su neviđenu obavještajnu nadmoć koja je poljuljala povjerenje izraelskog rukovodstva u tu strategiju.

Gallantova izjava uslijedila je nakon napada na južna predgrađa Bejruta, koji je opisao kao “impresivan”. Time je pokazao da ga i dalje progoni stara rana zbog zasjede u Ansariyehu. Atentatom na komandanta Hezbollahove jedinice Radwan, izraelski ministar odbrane zatvorio je taj “lični obračun” koji traje više od 27 godina. Optužio je Aqila i Wahbija da su pripremili zasjedu koja je dovela do smrti svih članova izraelske jedinice pod komandom pukovnika Korkina. Međutim, ostavio je Hezbollahu “nesređene račune” s Izraelom, o čemu govori granatiranje vojnih ciljeva u gradu Haifi, kao i uvođenje raketa Fadi 1 i Fadi 2 u sukob po prvi put, uz prijetnje da će se ići dalje od Haife.