‘Zabave mučenja’ palestinskih zatvorenika u izraelskim zatvorima

Ramallah – Svjedočenja zatvorenika oslobođenih nakon 7. oktobra 2023. gotovo su identična pričama onih koji su proživjeli početke palestinske revolucije prije nekoliko desetljeća. Prema njihovim izjavama, u izraelskim zatvorima odvijaju se najstrašniji oblici mučenja zatvorenika, i to na načine koje je ”teško i zamisliti”.

Mučenje do smrti bila je sudbina zatvorenika iz Gaze, dok su zatvorenici sa Zapadne obale bili u manjoj mjeri izloženi tome. U ponedjeljak je otkriven identitet 21 preminulog zatvorenika, prema podacima Kluba palestinskih zatvorenika, koji je potvrdio da ”okupacija sakriva informacije o desecima zatočenika iz Gaze koji su umrli u izraelskim zatvorima i logorima”.

Svjedočenja

Prema svjedočenjima koje je objavio Komitet za pitanja palestinskih zatvorenika, većina zatočenika iz Pojasa Gaze više puta je gubila svijest tokom mučenja. U zatvorima je postalo uobičajeno organizirati takozvane ”zabave mučenja”, kada zatvorenike okupe u zatvorskom dvorištu, a čuvari onda provode svoj sadizam.

Komitet za pitanja zatvorenika prenosi svjedočenje trojice zatvorenika iz Gaze, koje je nedavno posjetio njihov advokat. ”Bili smo izloženi pravom fašizmu: skidanje odjeće, premlaćivanje, mučenje i zlostavljanje, vezivanje ruku i nogu te stavljanje poveza na oči. Pretvoreni smo u plijen za ta bijesna čudovišta, koja su uživala u našoj gladi, žeđi, vrištanju i bolesti. Ne možemo vjerovati da smo ostali živi”.

”To je put smrti, počevši od trenutka hapšenja, preko transporta u vojnim vozilima i kamionima (…) sve do zatvora u kojima smo željeli da nas zemlja proguta zbog mržnje i ludila koje smo tamo vidjeli. Vojnici, koji su tek započinjali svoje karijere, mučili su nas svim mogućim sredstvima i metodama… Kosti su nam lomljene, glave razbijene, a krv se slivala svuda po tijelu.”

Trojica zatvorenika su dodala: “Nakon što nas uhapse, većinu vremena provodimo stojeći na nogama ili ležeći potrbuške (…) Psi su, također, korišteni da nas napadnu i zastraše (…) Ne pretjerujemo kad kažemo da je većina zatvorenika iz Gaze više puta gubila svijest tokom stalnog i nekontroliranog batinanja.”

Broj zatvorenika i pritvorenika u izraelskim zatvorima iznosi oko 9.900. Pored toga, okupacija je priznala da drži 1.584 zatvorenika iz Gaze, a klasificira ih kao ”ilegalne borce”. Tu su, također, i osobe zatočene u vojnim logorima čiji broj nije poznat.

Zloupotreba zakona

Udruženje za ljudska prava i podršku zatvorenicima Addameer navodi da su okupatorske vlasti usvojile izmjene Zakona o ”ilegalnim borcima”, koje dozvoljavaju hapšenje osoba bez izvođenja pred bilo koje sudske organe do 75 dana od lišavanja slobode. Osim toga, uhapšenim osobama se ne dopušta nikakva pravna pomoć tokom perioda koji može trajati i do 6 mjeseci.

Također, doneseno je nekoliko izmjena i dopuna Zakona o hapšenju iz 1996, koje omogućavaju produženje pritvora za 45 dana u svrhu istrage. Taj period može trajati do 6 mjeseci, bez ikakve stvarne pravosudne kontrole nad praksama mučenja i ponižavajućeg postupanja.

Addameer potvrđuje da ”postoji razumna osnova za tvrdnju da izraelske okupacijske snage čine ratne zločine i zločine protiv čovječnosti nad zatvorenicima iz Pojasa Gaze, u partnerstvu i saučesništvu s vladom, sucima, izraelskom zatvorskom službom, policijskim snagama i okupacijskom vojskom”.

Udruženje je pozivalo tužitelja Međunarodnog krivičnog suda da ”provede posebnu istragu o zločinima nad zatvorenicima, te da poduzme potrebne mjere kako bi svi odgovorni za te zločine odgovarali”.

Oblici mučenja

Oblici mučenja i zločina nad zatvorenicima spomenuti su u izvještajima palestinskih institucija specijaliziranih za pitanja zatvorenika, posebno Komiteta za pitanja palestinskih zatvorenika, Kluba palestinskih zatvorenika i Udruženja za ljudska prava i podršku zatvorenicima Addameer, pored svjedočenja koja je dokumentirala i Al Jazeera.

Izraelska organizacija za ljudska prava B'Tselem objavila je u ponedjeljak opširan izvještaj pod naslovom “Dobrodošli u pakao”, aludirajući time na riječi koje su čuvari ponavljali zatvorenicima prilikom dolaska u zatvore. B'Tselem dodaje da su se “zatvori pretvorili u mreže logora namijenjenih za mučenje zatvorenika”.

Organizacija navodi da su neki od glavnih instrumenata koji se koriste za mučenje i zlostavljanje zatvorenika: suzavac, šok-bombe, drveni i željezni štapovi i palice, kundaci i cijevi pušaka, metalni bokseri, elektrošokeri. Osim toga, čuvari udaraju zatvorenike šakama i nogama te puštaju pse na njih.

U uobičajene oblike mučenja spada:

• Držanje poveza preko očiju satima, a ponekad i danima i sedmicama.
• Vezivanje ruku danima i sedmicama i stezanje na način koji dovodi do krvarenja i amputacije ekstremiteta.
• Prisiljavanje zatvorenika da pognu glavu u čučećem položaju i da spavaju na stomaku, a ti periodi mogu trajati do nekoliko sedmica i mjeseci.
• Teško premlaćivanje palicama, vojničkim čizmama i električnim kablovima po cijelom tijelu.
• Udaranje po osjetljivim dijelovima tijela ”sve dok zatvorenik ne izgubi sposobnost da ima djecu”, prema svjedočenju koji je oslobođeni zatvorenik da za Al Jazeeru.
• Udaranje i čupanje reproduktivnih organa i testisa.
• Udaranje željeznim čekićem po leđima, koljenima i testisima.
• Silovanja i seksualno zlostavljanje, uključujući stavljanje palica i oštrih predmeta u anus.
• Izraelska vojna policija je 29. jula 2024. izvršila raciju u vojnom kampu Sde Teman i uhapsila vojnike optužene za brutalno seksualno zlostavljanje zatočenika iz Pojasa Gaze, a zatim je nekoliko njih pušteno na slobodu.
• Izgladnjivanje. Prema svjedočenjima oslobođenih zatvorenika, od 7. oktobra zatvorenici nisu dobijali obroke koji bi ih mogli zasititi, jer su bili slabi i po količini i kvalitetu. Uglavnom su dobijali nekoliko kašika riže.
• Žeđ, jer se zatvorenicima uskraćuje voda 23 sata dnevno, a u jednom satu se moraju napiti vode i obaviti sve svoje potrebe od umivanja, kupanja, abdesta itd.
• Strujni udari.
• Višesatno mučenje metodom ”shabah” u različitim položajima, vezivanje ruku i nogu zatvorenika, tjeranje da sjede ili stoje dug vremenski period, uskraćivanje sna, odmora i mogućnosti da obave nuždu.
• Puštanje policijskih pasa na zatvorenike da ih izgrizu.

Organizacije za prava zatvorenika slažu se da su zatvorenici izloženi medicinskim zločinima i uskraćivanju prava na liječenje, uključujući i oboljele od raka. Medicinsko zanemarivanje je dovelo do širenja mnogih kožnih bolesti.

U glavne posljedice torture spada:

• Smrt više desetaka zatvorenika.
• Amputacije organa i ekstremiteta.
• Gubitak pamćenja.
• Učestale nesvjestice.
• Krvarenje iz usta i drugih dijelova tijela.
• Iscrpljenost tijela i bolovi u mišićima.
• Gubitak težine veći od 40 kilograma u slučaju svakog zatvorenika koji je proveo više od šest mjeseci.

Kolektivno kažnjavanje:

• Zabrana izlaska iz soba i na svjetlo dana.
• Uskraćivanje odjeće i zabrana presvlačenja.
• Zatvorenicima se zabranjuje da šišaju kosu i bradu i da režu nokte.
• Kupanje je dozvoljeno samo u rijetkim slučajevima, nakon čega su zatvorenici prisiljeni nositi istu prljavu odjeću.
• Oduzimanje svih ličnih stvari i potrepština od zatvorenika, uključujući odjeću, hranu i sredstva za higijenu, između ostalog i papirne ubruse.
• Zabrana obavljanja zajedničke molitve i učenja Kur’ana naglas. Zatvorenicima se oduzimaju primjerci Kur’ana, a sobe iz kojih se čuje glasno učenje ezana kažnjavaju se batinanjem.
• Uskraćivanje sna i oduzimanje pokrivača i madraca.

Psihološka tortura:

• Vulgaran i nepristojan govor na račun sestara, supruga i majki zatvorenika.
• Prisiljavanje zatvorenika da govore uvrede i psovke na svoj račun i da pjevaju izraelsku nacionalnu himnu.
• Prisiljavanje zatvorenika da laju kao psi.
• Potpuna skidanje odjeće sa zatvorenika, uključujući i žene.

Pravni prekršaji:

• Izostanak poštenog suđenja.
• Zatvorenici nisu smješteni u zatvore koji su u skladu s međunarodnim standardima.
• Skrivanje informacija o zatvorenicima i mjestima na kojima su zatvoreni od organizacija za ljudska prava.
• Zabrana posjeta porodicama zatvorenika, advokatima i organizacijama za ljudska prava.
• Većina zatvorenika iz Gaze zatvorena je u posebnim odjelima zatvora ili u neuslovnim barakama (metalne konstrukcije) unutar vojnih kampova, kao što su Sde Teman u Beershebi i vojni kamp Anatot u Jerusalemu.