Ako sumnjate u ono što Izrael radi u Gazi, sjetite se djevojčice Hind

U članku u novinama The Guardian, britanski pisac i novinar Owen Jones naglasio je važnost prisjećanja na zločine koje Izrael čini nad Palestincima kako ne bi uspjeli njegovi napori i napori informativnih kanala koji ga podržavaju skrenuti pažnju svjetske javnosti s njih. U izvještavanju zapadnih kanala podržava se uobičajena strategija Izraela u suočavanju s optužbama: prvo negiranje, zatim prebacivanje krivice na druge, potom obmanjivanje i na kraju tiho čekanje dok se pažnja svijeta ne preusmjeri na drugu temu.

Autor članka je rekao da bi, da je Hamas 7. oktobra uradio dio onoga što je Izrael uradio, zapadni informativni kanali to neprekidno ponavljali svojoj publici.

Jones je izvještavanje medija o izraelskim „zločinima” opisao kao „obmanjujuće“ jer događaje prikazuju izolovano, bez povezivanja, prenose ih kratko, što sprečava zapadnu publiku da razumije cijelu sliku i vidi Izrael u pravom svjetlu.

Prema autoru, niz „zvjerstava“, uključujući ubistvo djevojčice Hind Rajab i ubistvo novinarke Shireen Abu Akleh, pored ubijanja 40.000 Palestinaca od kojih je 14.000 djece, pokazuje pravu prirodu izraelske države, koja je, kako piše, „zločinačka država“ koja ne mari za međunarodne zakone. On je napisao: „Ako sumnjate u prirodu izraelskog napada na Gazu, sjetite se djevojčice Hind.”

Ukazao je na mišljenja nekih koji vjeruju da se stvarni broj poginulih, uzimajući u obzir one koji su ostali pod ruševinama, kreće između 92 hiljade i 186 hiljada. Rekao je da je neka zemlja koja nije saveznik Zapada odgovorna za ovo, svjetske reakcije ne bi bile ograničene na saglasnost da je ovaj rat jedan od „najgnusnijih zločina našeg vremena“, već bi se smatralo „neetičkim“ razmišljati drugačije.

‘Dokaza je mnogo’

Jones je dodao da mediji često na izraelske tvrdnje gledaju kao na tačne, za razliku od sumnji i oštrih kritika koje prate ruske tvrdnje. Isto se dogodilo u novembru prošle godine kada je Izrael napao bolnicu Al-Shifa u Gazi tvrdeći da je to „komandni centar“ Hamasa. Ova tvrdnja je medijski pokrivana više od mjesec dana, sve dok novine The Washington Post nisu priznale slabost dokaza za ovu tvrdnju.

Jones je spomenuo priču o djevojčici Hind kao primjer etike izraelske vojske. Kada je Hind sa rodbinom bježala sa sjevera u automobilu svog amidže, izraelska vojska je pucala na porodicu i ubila sve osim šestogodišnje djevojčice Hind. Zatim je ubila i one koji su bili u vozilu hitne pomoći koje je došlo da ju spasi. Hind je na kraju umrla sama, okružena tijelima svoje porodice.

Autor članka je rekao da svi dokazi upućuju na to da je vojska znala da se u civilnom automobilu nalaze djeca.

U izveštaju koji je objavila istraživačka grupa Forensic Architecture u saradnji sa Al Jazeerom, stoji da je otkriveno 335 rupa od metaka na automobilu.

Analiza telefonskog poziva djevojčice Layan (Hindine rodice) pokazala je da su 64 metka ispaljena u samo šest sekundi, a udaljenost između tenka i automobila procijenjena je na 13 do 23 metra, što ukazuje na to da su vojnici ubili porodicu s namjerom.

Izrael je u slučaju Hind slijedio svoju uobičajenu strategiju i negirao vijesti u vezi s njenim ubistvom. Isto je postupio i nakon ubistva novinarke Shireen Abu Akleh u maju 2022. godine. Izrael je negirao svoju odgovornost, optužujući Palestince, a zatim je čekao da globalni interes opadne prije nego što je je priznao mogućnost da je odgovoran za ubistvo Shireen, navodi se u izvještaju.

Jones je na kraju rekao da bi pristalice Izraela trebale sagledati ove činjenice, procijeniti ih i iz ovih naizgled odvojenih primjera shvatiti stvarnu „brutalnosti“ izraelskih postupaka u Gazi.