Kako se može zaustaviti izraelska upornost?

Dok svojom upornošću Izrael potvrđuje nepoštivanje svih normi i zakona o postupanju sa civilima u Pojasu Gaze, njegova vojska nastavlja sa svojim napadima na područja Pojasa Gaze, ostavljajući iza sebe mrtve, ranjene i ruševine.

Prema izjavama direktora vladinog ureda za medije u Gazi za Al Jazeeru, izraelska vojska je od početka rata izvršila 155 napada na škole u Pojasu i uništila njih 112.

Philippe Lazzarini, generalni komesar Agencije Ujedinjenih naroda za pomoć i rad s palestinskim izbjeglicama (UNRWA), dao je saopćenje u kojem kaže da je Izrael u samo nekoliko posljednjih dana raselio više od 75.000 ljudi, i to samo u jugozapadnoj Gazi.

Više od 100 raseljenih Palestinaca ubijeno je u subotu, u školi Al-Tabaeen u naselju Al-Daraj u gradu Gazi, kada su ih okupacione snage gađale s tri projektila dok su klanjali sabah namaz u školi, ostavljajući stravične prizore.

U svom objašnjenju izraelske upornosti, Lex Tackenberg, profesor međunarodnog humanitarnog prava i bivši direktor operacija UNRWA-e, rekao je da je Izrael, koji je osnovan na račun palestinske Nakbe, tokom decenija izgradio takvu poziciju koja mu omogućava da djeluje kao da je iznad međunarodnog prava, pa zbog toga čini flagrantna kršenja međunarodnog prava kroz okupaciju i operacije naseljavanja.

Istakao je da je rat u Gazi iznjedrio politiku dvostrukih standarda koju prakticiraju zapadne zemlje, koje su u ukrajinsko-ruskom ratu požurile da uvedu embargo i sankcije Rusiji, ali u slučaju Gaze, one – posebno njene političke elite – podržavaju Izrael na svaki način, politički, finansijski i propagandno.

U istom kontekstu, Hossam Shaker, pisac i istraživač međunarodnih odnosa, u svom intervjuu za program “Gaza… Šta dalje” kaže da zapadna alijansa, i vojno i politički, podržava rat genocida kojeg sprovodi okupacija protiv Palestinaca u Gazi. Smatra da okupaciona vojska ne bi ni pokrenula taj brutalni rat protiv Gaze da za to nema međunarodnu podršku na koju se oslanja, što joj daje za pravo da čini tolike zločine.

Prema ocjeni dr. Muhannada Mustafe, akademika i stručnjaka za izraelska pitanja, postoje dva razloga za upornost Izraela, od kojih je prvi to što je prešao sve crvene linije u svom ratu u Gazi bez međunarodnih sankcija, a drugi je taj što ne posjeduje moralni kodeks na koji bi se oslanjao u svom ophođenju prema Palestincima, na državnom i društvenom nivou. Dokaz za to jesu i scene ubijanja u Gazi i bombardiranja škola i izbjegličkih kampova – zločini koji ne pokreću nikakvu debatu unutar Izraela, što ukazuje na moralni kolaps unutar društva.

Oštra poruka

O tome kako zaustaviti izraelsku upornost u Gazi, dr. Mustafa smatra da arapske zemlje koje se zalažu za normalizaciju odnosa sa okupacijom mogu uticati na tok rata, jer Izrael svoje odnose sa tim zemljama smatra od strateškog značaja, te stoga žudi da ih sačuva. Rekao je da je Egipat strateško blago za Izrael, i da je i sam (Izrael) ostao iznenađen njegovom (egipatskom) reakcijom na okupaciju osovine Filadelfije i prijelaza Rafah.

Izrael se po pitanju “dana poslije” oslanja na svoje odnose sa arapskim zemljama sa kojim je krenuo u normalizaciju, a akademik napominje da neki u Izraelu čak kažu da su se ove arapske zemlje aktivirale i po pitanju eliminacije Islamskog pokreta otpora Hamas.

Prema procjeni Shakera, jednadžba bi se mogla promijeniti kada bi arapski svijet, i na službenom i na društvenom nivou, svijetu poslao oštru poruku, poručivši mu: “Ne prihvatamo nastavak genocida u Gazi”, smatrajući da su strane koje podržavaju Izrael takođe odgovorne za genocid koji on čini, te da bi i njihovi interesi u regionu mogli trpjeti.

Što se tiče profesora međunarodnog humanitarnog prava i bivšeg direktora operacija UNRWA-e, on je izrazio optimizam zbog činjenice da se i u samim zapadnim zemljama jednadžba počela mijenjati, napominjući da je sve više ljudi i unutar samog SAD-a koji se protive podršci svoje zemlje Izraelu, dok neke evropske zemlje mijenjaju svoj stav o ovom ratu, posebno nakon svih zločina koje je počinila okupacija, pored rada aktivista unutar civilnog društva koji zahtijevaju prekid rata.

Naglasio je i važnost akcije Južnoafričke Republike u Međunarodnom sudu pravde protiv Izraela, te postupaka Međunarodnog krivičnog suda. Rekao je, također, da postoji mnogo advokata koji predano rade na prikupljanju i klasifikaciji dokaza kako bi ih iznijeli pred sud radi pozivanja Izraela na odgovornost.