Strah u Bejrutu zbog mogućeg rata sa Izraelom

Cimeri Jad Barazi ovih dana drže otvorene prozore. Ne zbog zraka, već da se ne razbiju u slučaju iznenadne eksplozije.

Radeći na svom laptopu u kafiću u Hamri, užurbanoj četvrti Bejruta, 27-godišnja poduzetnica rekla je da se nosi s tjeskobom u iščekivanju mogućeg velikog izraelskog napada na grad. Otkako se prije više od godinu preselila u Liban, francusko-libanska državljanka kaže da se postepeno navikla na život u zemlji koja je u sukobu s Izraelom manjeg razmjera.

No, otkako je prošle sedmice raketa pogodila Golansku visoravan pod izraelskom okupacijom, ubivši 12 djece, Bejrut je u stanju napetosti, dok se njegovi stanovnici pripremaju za veliki izraelski napad.

Izrael je za napad na Golansku visoravan okrivio Hezbollah, ali je libanska naoružana grupa odbacila odgovornost za napad. Izrael je rekao da će grupa platiti “visoku cijenu”.

Od 8. oktobra, kada su Izrael i Hezbollah počeli ispaljivati ​​projektile jedni na druge u pozadini rata u Gazi, Liban se našao usred borbi za koje se nada da neće prerasti u pravi sukob.

Sada, kada Izrael prijeti odmazdom za tragediju na Golanskoj visoravni, ti strahovi su eksplodirali.

“Malo sam zabrinuta jer svaki dan čitam vijesti o ovome”, kaže Barazi za Al Jazeeru.

“Ne bojim se toliko, ali samo želim da se ovaj [napad] dogodi jer onda svi možemo nastaviti dalje”, dodala je.

U utorak se to i dogodilo.

Pripreme za najgore

Čini se da Izrael ne želi pokrenuti opšti rat i mogao bi ograničiti svoj napad – ili napade – na ciljeve Hezbollaha, rekli su stručnjaci za Al Jazeeru.

U utorak je izraelska vojska preuzela odgovornost za napad u Dahiji, južnom bejrutskom naselju koje Izrael smatra “uporištem Hezbollaha”. Izrael je objavio da je gađao komandanta Hezbollaha odgovornog za napad na Golansku visoravan.

Međutim, među onima u Bejrutu vlada strah da će nasilje dalje eskalirati, što će dovesti do sve raširenije izraelske kampanje.

Wael Taleb, lokalni novinar libanskih novina L’Orient Today, već je uvjerio svoju porodicu da se u sljedećih nekoliko dana preseli iz Dahije. Njegova porodica na početku nije bila voljna za to, ali su na kraju popustili.

“Nije mala odluka spavati izvan svoje kuće čak i ako ti je život na kocki”, rekao je Taleb, objašnjavajući bezvolju svoje majke da privremeno napusti svoj dom.

“Generacija moje mame navikla je na ovakve situacije. Mala mogućnost da naša kuća bude pogođena [ratom] je nešto na što je ona navikla, jer je njena generacija proživjela toliko ratova,” dodao je.

Lina Mounzer, libanska spisateljica i komentatorica, primijetila je da svi koje poznaje s “kućom u planinama” – daleko od područja za koja se očekuje da će biti pogođena, kao što su južna predgrađa Bejruta i dolina Bekaa – već sele svoje stvari tamo.

“Svi koje poznajem otišli su gore i pobrinuli se da [kuća] bude dobro snabdjevena te osigurali da ima struje i pobrinuli se da imaju dobar odnos s ljudima koji imaju dizelsko gorivo u komšiluku, ali ja ne obavljam takve pripreme jer nemam gdje otići”, rekla je.

‘Naš narod godinama u ratu’

U Hamri, u drugom kafiću, Ramy Taweel, pisac i prevodilac, sjedio je za svojim laptopom i pio kafu. Pedesetogodišnji Sirijac rekao je da je godinama živio između Libana i Sirije i da je navikao živjeti pod prijetnjom rata.

Rekao je, prije izraelskog napada na Dahiyu, da nije u stanju “predvidjeti” kako će Izrael odgovoriti na događaj na Golanu. Ali je bio uznemiren, rekavši da Izrael tvrdi da mu je stalo do 12 djece Druza koja su poginula u eksploziji, dok nastavlja ubijati hiljade palestinske djece u Gazi.

Izrael je ubio više djece u Gazi nego što ih je ubijeno u svim globalnim sukobima u posljednje četiri godine, prema Agenciji Ujedinjenih naroda za palestinske izbjeglice (UNRWA).

Taweel se samo nada da više nijedan civil – naročito djeca – neće ginuti u bilo kojem budućem napadu. Za sebe kaže da se pomirio sa svim što se dogodi.

“Nisam se pripremao. Ako bude [sveopšteg] rata, onda će ga biti”, rekao je za Al Jazeeru.

“Naš narod godinama živi u ratu.”