Kovačevo istraživanje o diplomatiji kraljeva i predsjednika u spašavanju BiH

Pod naslovom Kraljevi i predsjednici: Saudijsko-američka diplomatija i spašavanje Bosne i Hercegovine, Mirnes Kovač je objavio novu knjigu koja predstavlja pionirsko istraživanje koje pruža dubok uvid u kompleksnost međunarodnih odnosa i njihov utjecaj na razvoj događaja u Bosni i Hercegovini u periodu 1992-1995. godine.

U njoj autor, uz sve bitne reference i izvore, prvi put objavljuje i donosi važne historijske dokumente, fotografije i svjedočenja iz perioda koji je, kako ističe, ključni u savremenoj historiji Bosne i Hercegovine, iz vremena u kojem je ta zemlja stekla nezavisnost i međunarodno priznanje.

“U posljednjih 30 godina uloga i vanjskopolitičko djelovanje Kraljevine Saudijske Arabije i njen odnos prema Bosni i Hercegovini uglavnom su se promatrali s jednom dozom opreza i podozrenja, iako se radi o zemlji koja se od priznavanja i uspostave diplomatskih odnosa s našom zemljom odnosila s izuzetnim poštovanjem, razumijevanjem i neskrivenim simpatijama. Posebno se to moglo vidjeti tokom perioda agresije na Bosnu i Hercegovinu, koji ova knjiga tretira”, kaže Kovač.

Pojašnjavajući zaključke do kojih je došao tokom istraživanja o ulozi Saudijske Arabije u mobiliziranju međunarodne podrške za Bosnu i Hercegovinu u periodu kada je bila pod agresijom, Kovač navodi da je Saudijska Arabija, odnosno njen tadašnji kralj Fahd bin Abdul Aziz al-Saud, bila jedina zemlja koja je na početku pritiskala Sjedinjene Američke Države da se uključe i zaustave rat u BiH.

“Izravni saudijski diplomatski pritisak na Clintonovu administraciju, koji je jedna opsežna bosanska diplomatska inicijativa kroz znanje i taktiku uspjela osigurati, odvijao se kroz pisma kralja Fahda predsjedniku Clintonu te slanje ličnih emisara. Upravo ova studija naglašava važnost uloge pojedinaca u oblikovanju vanjske politike i uspostavljanju međudržavnih odnosa što iz današnjeg političkog krajolika Bosne i Hercegovine izgleda gotovo nestvarno”, ističe Kovač.

Visoki ciljevi

Dodaje da se na tragu toga danas s pravom postavlja pitanje je li moguće stvari revitalizirati i odnose podignuti na viši nivo uz obostranu korist.

“Djeluje porazno saznanje da naša diplomacija ne prati promjene i zahtjeve novih okolnosti. Za uspješnost bilo koje politike potrebna je usklađenost nekih ključnih faktora, ali odlučujuća je politička volja. Zatim, slijede definiranje interesa, razumijevanje i promocija historijskih, vjerskih i kulturnih veza, te vizija koja je od ključne važnosti”, kaže.

Dodaje da Saudijska Arabija gotovo deceniju promovira svoju Viziju 2030, prema kojoj treba postati zemlja ekonomske diversifikacije, globalne angažiranosti i poboljšane kvalitete života.

“Istovremeno, i Bosna i Hercegovina ima mogućnost da 2030. godinu odredi kao svoju prekretnicu kao ključnu ciljanu godinu da postane članica EU-a i NATO-a. Postavljanje ovako visokih ciljeva nije garant da će se ostvariti, ali da bi se stvari kretale u pozitivnom smjeru, nužno je razbiti pesimizam i društvenu depresiju te načiniti strateške korake koji će ovoj zemlji otvoriti potencijale da postane društvo izvrsnosti i poželjna destinacija za investicije. To bi, zapravo, tek afirmiralo i monetiziralo spomenuti ‘simbolički kapital’ i učinilo Bosnu i Hercegovinu u punom kapacitetu poveznicom koja spaja Istok i Zapad”, zaključuje Kovač.