Čovjek sa najdužim stažom u izraelskim zatvorima

Palestinski otpor u Gazi zahtijeva da sporazum o razmjeni zatvorenika sa Izraelom uključuje zatvorenika Abdullaha Barghoutija, koji je u utorak napunio 21. godinu u izraelskim zatvorima, i još neke zatvorenike s velikim kaznama, među kojima je Thaer Hammad.

Porodica Barghouti – koju su svi prethodni sporazumi zaobišli – polaže velike nade u ovaj sporazum, jer Abdullah nije samo jedan od onih sa visokim presudama, nego ima najveću izrečenu kaznu u historiji izraelskih zatvora i okupacije – 67 doživotnih kazni.

Njegova supruga Faya Barghouti rekla je za Al Jazeeru: „Ovog puta imamo veliku nadu. Uslovi otpora su jasni i svi smo uvjereni da neće odustati od njih.“

Između nade i straha

Porodica zatvorenika Thaera Hammada uvjerena je da on može biti oslobođen samo u sklopu sporazuma o zarobljenicima u kojem palestinski otpor nameće svoje uslove i to je razlog što su bili veoma radosni u prvim danima Potopa al-Aksa.

Ali to se promijenilo zbog pokušaja Izraela da manipuliše uslovima sporazuma i zbog straha da će odbiti osloboditi bilo kojeg zatvorenika optuženog za ubijanje Izraelaca, kako kaže Akram, brat zatvorenika.

„U ovom trenutku nemamo velika očekivanja da će biti oslobođen u sklopu sporazuma. U početku se govorilo o oslobađanju svih doživotnih zatvorenika, a zatim o nekima od njih”, rekao je Akram.

Čak i ako se dogovor završi i Thaer bude pušten, porodica strahuje da će oslobađanje biti uvjetovano deportacijom iz Palestine.

„To bi bila velika nepravda prema palestinskim zatvorenicima, dok se izraelski zatvorenici vraćaju svojim porodicama i svojim kućama“, rekao je njegov brat.

Situacija između nade i straha u kojoj se nalaze porodice Barghouti i Hammad dok traju razgovori o sporazumu o razmjeni zatvorenika, koji bi mogao biti postignut prije mjeseca ramazana, ista je i kod stotine porodica palestinskih zatvorenika osuđenih na doživotni zatvor. Prema podacima institucija koje prate slučajeve zatvorenika, njihov broj dostiže 579, pored još 20 zatvorenika čiji dosijei trenutno kruže po izraelskim sudovima i za koje se očekuje doživotna kazna, što broj zatvorenika povećava na oko 600.

Barghouti i Hammad

Abdullah Barghouti poznat je kao najistaknutiji arhitekta Brigada al-Qassam, vojnog krila Islamskog pokreta otpora Hamas, na Zapadnoj obali tokom Druge intifade. U Izraelu je na listi najopasnijih zatvorenika u izraelskim zatvorima.

Tokom dugog pritvora, nad njim su sprovedene neke kaznene mjere, pored toga što je osuđen na doživotnu kaznu za 67 zločina. Jedan je od rijetkih zatvorenika čiji je period ispitivanja premašio dozvoljeni period prema izraelskom zakonu, a trajao je pet mjeseci. Potom je prebačen u samicu na deset godina, iz koje nije izašao sve dok nije stupio u štrajk glađu po drugi put.

Barghoutiju nisu dozvoljene redovne posjete. Supruga kaže da su ona i njeno troje djece dobili priliku da ga posjete samo pet puta tokom svih ovih godina, a otac i majka samo jedanput, i to ne više od 15 minuta prošle godine.

Hammad je, također, jedan od zarobljenika koje Izrael drži u lošim uslovima i svrstavaju ga među najopasnije. Starom puškom ubio je 3. marta 2002. godine  jedanaest vojnika. Izrael ga je uhapsila dvije i po godine nakon toga i osudio na doživotnu kaznu za 11 zločina.

Mogućnosti postizanja sporazuma

Zatvorenici sa najvišim kaznama u zatvorima nakon Barghoutija su: zatvorenik Ibrahim Jamil Hamed (osuđen na doživotnu kaznu za 54 zločina), Hassan Abdel Rahman Salama (veteran zatvorenika, koji je uhapšen 1996. godine i osuđen na 48 doživotnih kazni), Muhammad Attiya Abu Wardah (48 doživotnih kazni), Muhammad Hassan Arman (36 doživotnih kazni), Abbas Muhammad al-Sayyid (35 doživotnih kazni), Wael Mahmoud Qasim (35 doživotnih kazni), Anas Ghaleb Jaradat (35 doživotnih kazni) i Saeed Hussam al-Tobasi (31 doživotna kazna).

Govoreći o sporazumu prema kojem se oni sa velikim kaznama mogu pustiti na slobodu, šef Kluba palestinskih zatvorenika, Qadura Fares, kaže: „Izrael će sigurno tražiti da ih deportuje van zemlje, a to je nešto što se može riješiti.“

Qadura smatra da je idealno rješenje usvajanje dogovora iz 1985. godine, kada su zatvorenici imali „izbor“ da budu pušteni i ostanu u Palestini ili deportovani iz nje. Ponekad je deportacija najbolja za zatvorenike za koje nema garancije da neće biti napadnuti nakon puštanja na slobodu. Među njima je i Barghouti, koji ima jordansko državljanstvo.