U UN-u održan skup povodom 76 godišnjice Konvencije o genocidu

Povodom obilježavanja 76. obljetnice Konvencije o genocidu u Ujedinjenim narodima danas je održan skup pod nazivom “Međunarodni dan sjećanja i dostojanstva žrtava zločina genocida i sprječavanja tog zločina”.

Glavni tajnik Ujedinjenih naroda Antonio Guterres pozvao je globalne čelnike da intenziviraju napore za sprječavanje genocida i privođenje počinitelja pravdi dok je obilježavao 76. godišnjicu Konvencije o genocidu: “Konvencija je zavjet žrtvama i preživjelima genocida kako bi se osiguralo da se ovi zločini nikada više ne ponove. Tragično, u svijetu pogođenom podjelama, nepovjerenjem i nasiljem, mračni bauk genocida još uvijek je s nama”, rekao je.

Pozivajući sve zemlje da “ratificiraju i u potpunosti provedu Konvenciju”, šef UN-a je pozvao na provođenje odluka Međunarodnog suda pravde i pozivanje počinitelja na odgovornost.

O ulozi komemoracije i sjećanja u prevenciji genocida govorio je Zlatko Lagumdžija, stalni predstavnik Bosne i Hercegovine pri Ujedinjenim narodima:

“Sjećanje i obilježavanje je odavanje počasti izgubljenim životima. Riječ je o prebacivanju presuda za genocid i rada međunarodnih sudova iz sudnica u učionice. Jedna od najsnažnijih lekcija koje smo naučili iz genocida u Srebrenici je da obilježavanje sjećanja nije samo prošlost – već i budućnost.

To je jedan od razloga zašto smo se toliko borili da se usvoji Rezolucija o genocidu u Srebrenici. Uspostavom Međunarodnog dana digli smo glas u znak priznanja ljudskog dostojanstva prema žrtvama i preživjelim te predanosti, pravdi i istini.

Toliko smo puta ponovili da genocid koji je počinjen u Srebrenici nije stvar mišljenja nego povijesna i sudska činjenica. Presudama Međunarodnog suda pravde (ICJ) i Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) potvrđeno je da je nad Bošnjacima u zaštićenoj zoni UN-a Srebrenica počinjen genocid i da se sudske presude ne mogu izbrisati iz povijesti čovječanstva. Koliko god se čovjek trudio. I da vam kažem – mnogi pokušavaju upravo to.

Jedan od sigurnih načina borbe protiv poricanja i revizionizma je upravo ovaj – posvetiti se očuvanju sjećanja i istine kroz sjećanje. Neuspjeh da se to učini omogućilo bi nesmanjeno širenje poricanja genocida i govora mržnje, čime bi se genocid doveo do punog kruga. To je ponovno brisanje žrtava, djelovanjem i djelom poricanja.

A ako se nastavi nesmanjenom brzinom, poricanje genocida neizbježno će posaditi sjeme za neke buduće genocide – jedina pitanja koja ostaju bez odgovora dok ne dođe vrijeme su kada, gdje, kome i tko će se ponoviti!

Njegovanje kulture sjećanja trebalo bi poslužiti u svrhu poticanja procesa kritičkog suočavanja s prošlošću. Kritičkim suočavanjem s prošlošću potrebno je isticati važnost očuvanja ljudskih prava i sloboda svakog pojedinca te poticati empatiju prema žrtvama genocida. Kultura sjećanja na žrtve genocida, u Srebrenici ili drugdje, nije i ne smije biti kultura negiranja, već kultura sjećanja kako se genocid nikada i nikome ne bi ponovio.

Zaštita istine obilježavanjem sjećanja i komemoracijama naš je najbolji način da spriječimo ponavljanje genocida.

Svake godine 11. jula, polaganjem cvijeća iznova potvrđujemo svoju privrženost istini i pravdi. Ali također gledamo izvan naših granica, znajući da lekcije iz Srebrenice moraju služiti globalnoj svrsi.

Fokus Ruande na nacionalno ozdravljenje i jedinstvo i predanost Bosne očuvanju istine i pravde nude vrijedne uvide za druge nacije i forume – kao što je ovaj – koji su ključni za poticanje kritičkog promišljanja. Javnim dijalogom i razmjenom bolnih iskustava stvaramo temeljnu osnovu za izgradnju društveno osviještenih građana spremnih suprotstaviti se ideologijama i politikama koje vode genocidu kako bi se isti ponovio -.

Sjećanje daje glas hiljadama brutalno ubijenih. Također daje prostor i priliku preživjelima da pojačaju te glasove kroz svoje priče. Jer u tim pričama, više od svega, ima pouka koje treba naučiti. I upozorenja koja treba poslušati. Dat ću vam jedan primjer. Azir Osmanović, preživjeli iz genocida u Srebrenici, rekao je: ‘Međunarodno priznanje genocida u Srebrenici kao univerzalne tragedije pomoglo bi da se ova plima zaustavi jednom zauvijek i, putem globalne svijesti, osigura da nijedna druga zajednica, bilo gdje u svijetu, dođe u situaciju da dijeli našu sudbinu. Ali kao što dijelimo zajedničku sudbinu, dijelimo i zajedničku nadu: da možemo zaštititi buduće generacije od ovih iskustava, da nećemo prenijeti svoju traumu našoj djeci, samo svoju mudrost, i da ćemo zajedno stvoriti svijet u u kojoj mogu živjeti bez straha, bez genocida.’

Iz bosanskohercegovačke perspektive, najvažnije što možemo učiniti je da slušamo jedni druge, da potičemo pomirenje. Zahtijeva cjelokupni oporavak društva i suočavanje s prošlošću, ne samo kroz priznavanje genocida i zločina, priznanje žrtava i kažnjavanje zločinaca, već s fokusom na ishod koji će promovirati mir i pravdu.

Svaki narod ima svoje ožiljke i svoje lekcije. Okupljajući se – bilo putem zajedničkih spomenika, obrazovne razmjene ili jednostavno solidarizirajući se – odajemo počast ne samo vlastitim žrtvama nego i zajedničkoj ljudskosti koja nas sve povezuje. Zajedno možemo osigurati da nas prošlost vodi u budućnost u kojoj se takvi zločini nikada neće ponoviti”.

Sudionicima ovog skupa, putem video linka, obratio se i Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Potočari-Srebrenica.