Stručnjaci: Francuska pogrešno tumači naloge ICC-a i ugrožava međunarodno pravo
Međunarodni krivični sud zatražio je hapšenje izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, čemu se protive neke zemlje, uključujući i Francusku.
Stručnjaci i politički analitičari saglasni su oko toga da stav francuskog ministarstva vanjskih poslova u vezi s nalozima za hapšenje koje je Međunarodni krivični sud (ICC) izdao protiv izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i njegovog bivšeg ministra odbrane Yoava Gallanta predstavlja opasno izbjegavanje njegovih međunarodnopravnih obaveza te kršenje principa međunarodne pravde.
U srijedu su izvještaji izraelskih medija otkrili da je tvrdnja Francuske o Netanyahuovom „imunitetu“ od hapšenja povezana s pristankom Tel Aviva na ulogu francuskog predsjednika Emmanuela Macrona u procesu postizanja sporazuma o prekidu vatre u Libanu.
Nastavite čitati
list of 4 itemsNetanyahu će u utorak svjedočiti na suđenju za korupciju
Haaretz: Vojska vrši čistku Netanyahuovih protivnika
Ankete u Izraelu o naseljavanju u Pojasu Gaze
Francusko ministarstvo vanjskih poslova komentiralo je nalog ICC-a za Netanyahuovo hapšenje, navodeći da se „imuniteti država koje nisu članice ICC-a odnose na Netanyahua i ostale ministre“ te da se ti imuniteti uzmu u obzir kada ICC traži njihovo hapšenje.
Stručnjaci su naglasili da objava francuskog ministarstva vanjskih poslova o zadržavanju prava na poštivanje „imuniteta država koje nisu članice“ ICC-a predstavlja pogrešno tumačenje međunarodnog prava. Pravni stručnjak Pierre-Emmanuel objasnio je da je „Francuska potpisala Rimski statut i da imuniteti državnih službenika ne sprečavaju Međunarodni krivični sud da obavlja svoje dužnosti prema optuženima za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti“.
Zagonetna odluka
Viši istraživač na Institutu za globalnu politiku Jacques Rolland rekao je, u emisiji Tok događaja, da ovaj francuski stav dolazi u okvir nastojanja Pariza da ostane uključen u pregovore o prekidu vatre u Libanu. Istakao je da „Netanyahu nije naklonjen francuskom stavu, ima rezerve prema njemu i nije želio da Francuska bude uključena u ove pregovore“.
Pojasnio je da je „ova zagonetna odluka, koja odstupa od međunarodnog prava, jedan od ustupaka koje Francuska čini kako bi ostala u političkoj pregovaračkoj igri u vezi s Libanom i kako bi Netanyahu prihvatio njeno učešće, s obzirom na to da Francusku smatra zemljom koja štiti Liban“.
Istraživač međunarodnih odnosa Hossam Shaker je istakao da je „Francuska s ovim stavom narušila svoj kredibilitet u pokušaju da poboljša sliku o Izraelu“. Dodao je da „ovo predstavlja izazov statutu kojeg su osnovale evropske države, a to je Rimski statut“.
O utjecaju francuskog stava na stav drugih evropskih zemalja, Shaker je objasnio da postoji „blok zemalja koje su dosljednje svom stavu i posvećene međunarodnom pravu, kao što su Španija, Irska, Belgija i Slovenija“, dok druge zemlje, kao što je Njemačka, imaju nejasne stavove.
Ihab Jabareen, stručnjak za pitanja Izraela, objasnio je da je „Izrael postao nesposobniji za manevriranje pred američkom stranom“, dodajući da „postoje mnogi indirektni alati koje Sjedinjene Američke Države mogu koristiti da potčine Izrael“.
Govoreći o naporima Izraela da ospori odluku Međunarodnog krivičnog suda, pravni stručnjak Emmanuel je rekao da „nalozi za hapšenje nisu predmet pregovora i da se moraju sprovesti u praksi“ te objasnio da je „Međunarodni krivični sud taj koji sudi odgovornima i oni moraju da se odazovu i dokažu svoju nevinost pred njime“.
Pokušaj potkopavanja suda
Jabareen smatra da Izrael „pokušava potvrditi koncept apsolutne moći, da može raditi šta god želi bez odgovornosti ili nadzora“, upozoravajući na to da bi „neuspjeh žalbe mogao natjerati Izrael da pokuša potkopati rad suda djelovanjem u obavještajnoj sivoj zoni“.
Stručnjaci su istakli da se francusko-izraelski odnosi ukrštavaju u brojnim područjima, uključujući sjevernu Afriku, ekonomski sektor, investicije i obavještajne aktivnosti, pored stava o Iranu, zbog čega Pariz želi ostati oprezan da ne izazove Tel Aviv.
Također su se složili da francuski stav predstavlja ozbiljno odstupanje od obaveza prema međunarodnom pravu, doprinosi slabljenju kredibiliteta međunarodnih institucija i potkopava napore da se postigne pravda u vezi s ratnim zločinima.
Upozorili su na to da bi ovakav stav mogao ohrabriti i druge zemlje da zauzmu slične stavove, što bi moglo ugroziti cijeli međunarodni pravni sistem.