Može li Rusija obnoviti svoju vojsku nakon rata u Ukrajini?

Budućnost ruske vojske nakon rata u Ukrajini odražava kompleksnu stvarnost, piše National Interest. Moskva, navodi NI, planira značajno ponovno naoružavanje, brojčano povećanje osoblja na 1,5 miliona, dodavanje divizija i proširenje mornarice i zrakoplovstva. Prednosti uključuju jačanje odbrambene industrije, oficire prekaljene u borbi i prilagodljivu vojnu doktrinu. Međutim, navodi National Interest dalje, demografski izazovi, finansijska ograničenja i sankcije na naprednu opremu ograničavaju ove ambicije.

Nedavne rasprave o budućoj putanji ruske vojske nakon završetka rata protiv Ukrajine fokusirale su se na dva divergentna stajališta. Jedna grupa analitičara tvrdi da će nakon rata u Ukrajini ruska vojska biti desetkovana i bez resursa. Druga grupa analitičara vjeruje da će ratno iskustvo omogućiti Rusiji da izgradi vojnu silu koja je iskusna u borbi i koja bi mogla predstavljati ozbiljnu prijetnju NATO-u i Sjedinjenim Američkim Državama. Realnost je, naravno, kompleksnija od bilo koje od ovih jednostranih perspektiva.

Obnova ruske vojske nakon rata u Ukrajini

Ruska vojska je najavila planove za proširenje svojih snaga. Političko vodstvo Rusije vjeruje da se nalazi usred dugotrajnog sukoba sa zapadnim savezom predvođenim SAD-om, pa im je potrebna snažna vojska kako bi se suprotstavili NATO snagama. S obzirom na ovu geopolitičku strategiju, nema sumnje da će ruska vlada biti spremna potrošiti resurse na ponovno naoružavanje, čak i ako ta potrošnja bude nauštrb drugih prioritetnih područja ili standarda života civilnog stanovništva Rusije.

Ovi planovi ponovnog naoružavanja uključuju najavljeno povećanje vojske sa 1,15 na 1,5 miliona osoblja, što je osmišljeno da omogući formiranje novog armijskog korpusa, tri nove motorizovane streljačke divizije i dvije nove zračnodesantne divizije, kao i proširenje sedam motorizovanih streljačkih brigada u motorizovane streljačke divizije i povećanje mornarice, zrakoplovstva i strateških raketnih snaga. Ključno pitanje je do koje mjere ruska vojska može stvarno ostvariti ove najavljene planove.

Planovi ponovnog naoružavanja ruske vojske imaju koristi od nekoliko stvari. Kada je riječ o opremi, rat je rezultirao velikim proširenjem ruske odbrambene industrije, pri čemu se postojeće fabrike proširuju, a nove fabrike grade u mnogim sektorima. Ključne fabrike kao što su Uralvagonzavod i Kurganmashzavod prešle su na cjelodnevnu proizvodnju. Kada je riječ o osoblju, ruska vojska će imati novu generaciju oficira iskusnih u borbi koji će činiti novu vojnu elitu. Konačno, ruski Generalštab ima iskustvo u usvajanju lekcija naučenih iz prethodnih ratova i modifikovanju doktrina i TTP-ova (taktike, tehnike i procedure) kako bi odražavali prilagodbu tehnološkim i taktičkim inovacijama.

Izazovi

U isto vrijeme, napori za obnovu ruske vojske suočit će se s brojnim potencijalno ozbiljnim ograničenjima.

Najveći izazov je taj što će se ruska vojska suočiti s ozbiljnim ograničenjima u pogledu potencijalnih ljudskih resursa. Demografska situacija u Rusiji ograničit će sposobnost vojske da regrutuje mlade muškarce za vojnu službu u brojevima potrebnim da se poveća brojnost na 1,5 miliona. Ukupni natalitet u Rusiji bio je ispod 1,4 od 1993. do 2006. godine i ostao je ispod 1,8 od tada. U kombinaciji s relativno visokim stopama smrtnosti među muškarcima radne dobi, rezultat je relativni nedostatak potencijalnog vojnog osoblja.

U isto vrijeme, kraj aktivnih borbi s Ukrajinom dovest će do javnog pritiska da se okončaju postojeći programi zadržavanja među članovima ugovorene službe i da se dozvoli demobilizacija trupa koje se bore u Ukrajini. Nadalje, rusko vodstvo vidi još jedan krug mobilizacije kao politički opasan i želi ga izbjeći ako je ikako moguće. To će otežati dovođenje novih trupa u dovoljnim brojevima da se postignu navedeni ciljevi proširenja vojske.

Prepreke za obnovu ruske vojske nisu ograničene samo na ljudske resurse. Kada je riječ o finansijama, ruska vlada će imati veliki problem da održava izdvajanja za odbranu na nivou blizu današnjeg. Sadašnji nivo izdvajanja za odbranu, koji je blizu jedne trećine ukupnog budžeta vlade, uzrokuje tzv. pregrijavanje ekonomije s nivoima inflacije blizu deset posto u 2024. godini. Vlada će morati smanjiti izdvajanja za vojsku kako bi stabilizovala ekonomiju i osigurala da domaći prioriteti dobiju adekvatna finansijska sredstva, jer će ograničenja u domaćem finansiranju biti manje prihvatljiva u miru.

Osim toga, obnovu će ograničiti i limiti ruske odbrambene industrije. Napori na nadomještanju uvoza, tj. proizvodnji domaćih alternativnih ključnih komponenti, nisu bili uspješni. Ruska odbrambena industrija pronašla je alternativne načine za uvoz poluprovodnika i mašinskih alata, ali ograničenja u proizvodnji najsavremenije opreme i dalje su na snazi. Nadalje, iako radi punim kapacitetom, ruska odbrambena industrija nije bila u stanju pratiti tempo gubitka vojne opreme. Kada rat završi, trebat će vremena da se obnovi oprema izgubljena u trenutnom ratu.

Da zaključimo, rekonstrukciju ruske vojske treba razdvojiti na ljudske resurse i opremu. Kada je riječ o ljudskim resursima, gotovo je nemoguće da Rusija dosegne željenu brojnost svoje vojske. Međutim, tehnološke i operativne inovacije znače da će Rusija, čak i sa vojskom koja ne doseže cilj od 1,5 miliona ljudi, biti ozbiljna prijetnja u sukobu. Sada ima veliko iskustvo u pronalaženju neobičnih načina za rješavanje nedostatka ljudi ako bi rat izbio. Kada je riječ o opremi, obim gubitaka i utjecaj nastavka sankcija i kontrole izvoza znače da će Rusiji trebati godine da u potpunosti obnovi opremu izgubljenu u njenoj invaziji na Ukrajinu. Ipak, s vremenom će Rusija obnoviti svoju vojsku.

S obzirom na to da rusko vodstvo očito smatra da je u globalnoj konfrontaciji sa Zapadom, National Interest piše da će Rusija ostati potencijalna prijetnja svojim susjedima i ostatku Evrope u doglednoj budućnosti.