Izraelski biblijski ratovi

Između mora i rijeke Jordan neće biti nikakvog suvereniteta osim izraelskog, kaže izraelski premijer Benjamin Netanyahu.

Krajnje desničarsku vladu u Izraelu vode religijski osjećaji u njenoj ekspanzionističkoj politici (REUTERS/Ronen Zvulun/Pool)

Glavni urednik novina Palestine Chronicle Ramzy Baroud napisao je da izraelski zvaničnici stalno tvrde da se Izrael bori na više frontova, ali istina je da Izrael bira borbu na više frontova, a razlika između te dvije rečenice je očigledna.

U uvodu svog članka objavljenom na američkoj web-stranici CounterPunch, Baroud navodi da je premijer Benjamin Netanyahu rekao, u govoru koji je održao početkom ovog mjeseca, da se ovi „odbrambeni“ ratovi vode i u ime „zaštite civilizacije od onih koji nama svima nastoje nametnuti mračno doba fanatizma“.

Baroud naglašava da Izrael ne vodi odbrambeni rat na više frontova, već se bori za kolonijalno širenje i regionalnu vojnu dominaciju, vođen vjerskim proročanstvima, jer se „samoodbranom u međunarodnom pravu podrazumijeva pravo na upotrebu sile kao odgovora na oružani napad“.

Genocid nije samoodbrana

Spominje da nema potrebe odgovarati na ono što Netanyahu govori jer se genocid koji provodi njegova vlada ne može smatrati samoodbranom, a „zaštita ljudske civilizacije“ ne podrazumijeva spaljivanje ljudi živih.

Autor je postavio pitanje o razlogu zbog kojeg se Izrael bori na sedam frontova te naglasio da zvanična izraelska politika namjerno preuveličava broj ratnih frontova kako bi nastavila uživati velikodušnu vojnu i političku podršku Sjedinjenih Američkih Država i Zapada. Također, više ratova za Izrael znači više novca.

Dodao je da Izrael vodi i stvarne ratove – ratove istrebljenja i genocida nad palestinskim narodom u Gazi i na Zapadnoj obali – i to s konkretnim ciljem, a to je da slomi sve oblike otpora kako bi Izrael mogao ubrzati svoj naseljeničko-kolonijalni projekat na okupiranim teritorijama.

Oni ne kriju svoj pravi plan

Baroud je nastavio rekavši da postoje izraelski zvaničnici koji otvoreno govore o svom stvarnom planu, pa je Netanyahu rekao da je njihov cilj sigurnosna kontrola nad svim teritorijama zapadno od rijeke Jordan: „Između mora i rijeke Jordan neće biti nikakvog suvereniteta osim izraelskog“, a termin „sigurnosna kontrola“ je izraelski eufemizam za regionalno širenje.

Izraelski ministar finansija Bezalel Smotrich je bio još otvoreniji. U intervjuu za evropski javni servis RT rekao je da će se Izrael „malo po malo“ širiti i na kraju uključivati cijelu palestinsku teritoriju, pored Jordana, Libana, Egipta i drugih arapskih zemalja. „Zapisano je da je budućnost Jerusalema širenje prema Damasku“, rekao je.

Religijski osjećaji su u središtu pozornosti posljednjih godina pod nizom krajnje desničarskih vlada, koje je uglavnom oblikovao Netanyahu. On vidi svoju vojsku kao Izraelce koji se bore protiv Amalečana, a rat u Gazi je prilika da se postigne ono što je Smotrich naziva „odlučujućim planom Izraela“.

Vjerski ratovi i međunarodni zakoni

Smotrichov plan, koji on naziva „jedina nada“, fokusira se prvenstveno na aneksiju cijele Zapadne obale, koju on i Netanyahu nazivaju ​​„Judejom i Samarijom“. Podrazumijeva „aktivnosti naseljavanja“ poput izgradnje gradova i naselja kako bi se „stvorila jasna i nepovratna stvarnost na terenu“, nakon što je Smotrich postao ključni igrač u Netanyahuovoj vladi.

Baroud objašnjava da Izrael može tvrditi da vodi rat na sedam ili čak 70 frontova i može sebi pripisivati ulogu spasitelja civilizacije, ali istina se ne može sakriti, pogotovo kada Izraelci sami otkrivaju svoje zle namjere, jer neki od njihovih političara i desničarskih pristalica promoviraju rat na jugu Libana kao korak ka „Velikom Izraelu“.

Na kraju svog članka kaže da Netanyahu i Smotrich ne pridaju značaj međunarodnim i humanitarnim zakonima, vođeni zlokobnim ekspanzionističkim planovima. A ako uspiju u svojim planovima, sigurno će uslijediti još smrtonosniji ratovi, što znači da međunarodna zajednica mora učiniti sve što je u njenoj moći da osigura njihov neuspjeh.

Izvor: Agencije

Reklama