Ko je odao obavještajne podatke o tajnim pripremama Izraela za napad na Iran

Izraelski pisac i bivši diplomata Alon Pinkas osvrnuo se na curenje dva vrlo povjerljiva dokumenta na internet putem aplikacije Telegram prošlog četvrtka, rekavši kako to ne ulijeva povjerenje, čak i ako je šteta ograničena samo na ova dva dokumenta.

U svojoj analizi u izraelskim novinama Haaretz objasnio je da sigurno postoji još dokumenata, bilo o sukobima između Izraela i Irana, Rusije i Ukrajine ili Kine i Tajvana.

Dva obavještajna dokumenta, koja objašnjavaju planove Izraela za napad na Iran, procurila su u četvrtak na kanalu na platformi Telegram pod nazivom “Middle East Spectator”.

Pinkas navodi da je vijest isprva, kao i obično, u medijima dočekana skeptično i uz upozorenje da ”ne mogu biti sigurni u autentičnost i vjerodostojnost tih dokumenata”.

Glavne vrste curenja informacija

Pentagon je potvrdio da su dokumenti koji se pripisuju dvjema američkim obavještajnim agencijama – Nacionalnoj geoprostornoj obavještajnoj agenciji i Nacionalnoj sigurnosnoj agenciji – autentični. Pentagon je izrazio svoju zabrinutost zbog ovog otkrića. Saopćio je da provodi istragu o izvorima curenja informacija, dodajući kako se ”čini da je šteta nacionalnoj sigurnosti ograničena”.

Pinkas je istaknuo da je namjerno curenje podataka o nacionalnoj sigurnosti krivično djelo, za razliku od nenamjernog curenja. Dodaje da to ponekad može predstavljati i izdaju, ovisno o temi, okolnostima, osjetljivosti informacija, metodi korištenoj za njihovo dobijanje i namjeravanom primatelju, čak i ako je to indirektno.

Prema analizi, curenje je rijetko pojedinačni i izolirani slučaj, bilo da se odnosi na nacionalnu sigurnost, politiku ili korporativne insajderske informacije o vrijednosnim papirima. Svako curenje ima nekoliko glavnih elemenata: prirodu sadržaja, način na koji su informacije prikupljene, kontekst, njegov značaj, identitet osobe koja je dostavljala informacije, je li to bilo namjerno i posljedice koje iz toga proizlaze.

Među tim elementima su, također, i motivi koji stoje iza curenja informacija: je li to političko protivljenje? Ili upozorenje? Je li postojao finansijski poticaj? Je li se dogodila ucjena?

Pinkas je razradio glavne vrste curenja informacija, na temelju onoga što je sadržano u knjizi Richarda Kielbewicza, istraživača s Univerziteta u Washingtonu, pod naslovom Uloga curenja vijesti u upravljanju i Zakon o zaštiti povjerljivosti novinarskih izvora, 1795-2005.

Detaljan opis izraelskih priprema

Kilbewicz je identificirao glavne vrste curenja informacija kao: one koje su namijenjene utjecaju na politiku, oblikovanju nečijeg imidža, uplitanju neke osobe ili poboljšanju odnosa s medijima.

Pinkas vjeruje da bi to curenje moglo biti kombinacija svih ovih vrsta, dodajući da je jedna stvar jasna, a to je da platforma odabrana za objavu dva tajna dokumenta ukazuje na to da ovo vjerovatno nije bilo namjerno američko curenje informacija kako bi se izvršio pritisak na Izrael ili upozorio Iran.

Rekao je da postoje drugi, napredniji i bolji načini da se to učini, optuživši kanal Middle East Spectator na platformi Telegram da je lojalan Iranu uprkos tome što se opisuje kao “nezavisan i nepristrasan te da teži multipolarnom svijetu”. Uglavnom se fokusira na Iran i Osovinu otpora, kako je rekao.

Američki dokumenti, koji se oslanjanju na satelitske snimke od 15. i 16. oktobra, detaljno opisuju izraelske pripreme za mogući napad kao odgovor na iransko lansiranje 181 balistički projektil na Izrael 1. oktobra.

Jedan od dokumenata naslovljen je “Izrael: Zračne snage nastavljaju pripreme za napad na Iran i provode drugu vježbu upotrebe velikih snaga.” Drugi je naslovljen “Izrael: Snage protivzračne odbrane nastavljaju glavne pripreme municije i aktivnosti nevidljivih dronova za gotovo sigurno pokretanje napada na Iran.”

Obuka zračnih snaga i kretanje naoružanja

Prema mišljenju Pinkasa, noviji datumi dva dokumenta podudaraju se s procjenama SAD-a o vremenu izraelskog napada i djelomično opisuju obuku izraelskih zračnih snaga i kretanje naoružanja.

“Ne možemo definitivno predvidjeti razmjere i opseg napada na Iran, a takav udar bi se mogao dogoditi bez dodatnog upozorenja Nacionalne geoprostorne obavještajne agencije”, objašnjava se u tekstu.

Dokumenti su bili dostupni za dijeljenje u okviru obavještajnog saveza ”Five Eyes”, koji uključuje Sjedinjene Američke Države, Veliku Britaniju, Kanadu, Novi Zeland i Australiju.

Dva dokumenta pod oznakom “strogo povjerljivi” objavljeni su na internetu putem aplikacije Telegram, a CNN i informativni portal Axios prvi su izvještavali o ovom curenju informacija.