Analiza: Čime Izrael i Iran raspolažu za dalekosežni rat

Izrael se priprema za moguću odmazdu Irana nakon što je prošle sedmice ubio Hassana Nasrallaha, vođu Hezbollaha, najmoćnije teheranske posredničke sile, u zračnom napadu na južna predgrađa libanske prijestolnice Bejruta, piše Reuters i u nastavku donosi pregled zračnih snaga i sistema protuzračne odbrane (PZO) obje strane.

Iran

Iranske zračne snage imaju 37.000 pripadnika, no decenije međunarodnih sankcija uveliko su odsjekle državu od najnovije visokotehnološke vojne opreme, pokazuju podaci Međunarodnog instituta za strateške studije u Londonu (IISS).

Zračne snage imaju samo nekoliko desetaka ispravnih borbenih aviona, uključujući ruske mlaznjake i zastarjele američke modele nabavljene prije iranske revolucije 1979. godine.

Reuters prenosi podatke IISS-a, koji pokazuju kako Teheran ima eskadrilu od devet borbenih aviona F-4 i F-5, jednu eskadrilu aviona Suhoj-24 ruske proizvodnje i nekoliko aviona MiG-29, F7 i F14.

Iranci, također, imaju bespilotne letjelice dizajnirane da lete u mete i eksplodiraju. Analitičari procjenjuju da se njegov arsenal bespilotnih letjelica kreće od nekoliko hiljada. Osim toga, navode kako Iran ima više od 3.500 projektila zemlja-zemlja, od kojih neki nose bojeve glave od pola tone. Međutim, broj koji može doći do Izraela mogao bi biti manji.

Komandant iranskih zračnih snaga rekao je u aprilu da su avioni Suhoj-24 u “najboljem stanju pripravnosti” da se suprotstave svakom potencijalnom izraelskom napadu.

No, iranska ovisnost o avionima Suhoj-24, prvi put razvijenim 1960-ih, pokazuje relativnu slabost njegovih zračnih snaga.

Za odbranu se Iran oslanja na mješavinu ruskih i domaćih raketnih sistema zemlja-zrak i sistema PZO. Teheran je 2016. od Rusije dobio isporuke PZO sistema S-300, raketnih sistema zemlja-zrak dugog dometa koji mogu istovremeno gađati više ciljeva, uključujući avione i balističke projektile.

Iran, također, ima raketnu platformu zemlja-zrak domaće proizvodnje Bavar-373, kao i odbrambene sisteme Sayyad i Raad.

Izrael

Izrael ima napredne zračne snage koje opskrbljuje SAD sa stotinama višenamjenskih borbenih aviona F-15, F-16 i F-35. Oni su igrali ulogu u obaranju iranskih dronova u aprilu kada je Islamska Republika lansirala eksplozivne dronove i ispalila projektile na Izrael u svom prvom direktnom napadu na izraelsku teritoriju.

Zračnim snagama nedostaju bombarderi dugog dometa, iako manja flota prenamijenjenih Boeinga 707 služi kao tankerska za dopunu goriva koji bi mogli omogućiti njihovim lovcima da stignu do Irana za precizne letove.

Izraelske zračne snage pokazale su svoju sposobnost gađanja dugometnih ciljeva u julu kada su njihovi borbeni avioni gađali ciljeve u blizini jemenske luke Hodeidah u znak odmazde za napad bespilotnih letjelica pobunjeničkog pokreta Husi u Tel Avivu.

Pionir u tehnologiji bespilotnih letjelica, Izrael ima dronove Heron koji mogu letjeti više od 30 sati, što je dovoljno za dalekosežne operacije. Njegovi projektili Delilah imaju procijenjeni domet od 250 km – daleko manje od Zaljeva, iako bi zračne snage mogle zatvoriti jaz isporukom municije bliže iranskoj granici.

Općenito se vjeruje da je Izrael razvio dalekometne projektile zemlja-zemlja, ali to niti potvrđuje niti negira.

Višeslojni sistem zračne odbrane razvijen uz pomoć SAD-a nakon Zaljevskog rata 1991. pruža Izraelu nekoliko dodatnih opcija za obaranje iranskih dronova i projektila dugog dometa.

Sistem najveće visine je Arrow-3, koji presreće balističke projektile u svemiru. Raniji model, Arrow-2, radi na nižim visinama. Sistem Davidova praćka srednjeg dometa nosi se s balističkim projektilima i krstarećim projektilima, dok se Željezna kupola kratkog dometa bori s onom vrstom raketa i minobacača koje koriste paravojne snage koje podržava Iran u Gazi i Libanu – ali također, u teoriji, može djelovati i protiv jačih projektila koji su izmakli Arrowu ili Davidovoj praćki.

Izraelski sistemi dizajnirani su za spajanje na slične američke presretače u regiji za jaču koalicijsku odbranu, navodi Reuters.