Mustafa Akyol: Skučeni svjetonazor je zavladao islamskim mišljenjem
Mi smo jedina velika religija čiji autoritarni lideri mogu opravdavati progon ili čak pogubljenje ljudi samo zbog njihovih vjerovanja i ideja – zbog toga što su ‘otpadnici’ ili ‘heretici’, kaže Akyol.
Ugledni muslimanski intelektualac i kolumnist New York Timesa Mustafa Akyol, povodom objavljivanja knjige Ponovno otvaranje muslimanskih umova, koju u prijevodu Mirnesa Kovača, na bosanskom jeziku, objavljuje izdavačka kuća iz Sarajeva Buybook, razgovarao je sa saradnicom biltena Atlantska inicijativa.
Akyol kao osnovni motiv za pisanje knjige navodi svoju ljubav prema islamu:
„Mogu reći da je to moja ljubav prema i moje pripadanje islamu – zajedno s rastućim razočarenjem stanjem stvari u savremenom muslimanskom svijetu. Od svojih fakultetskih godina bio sam uključen u ono što možete općenito nazvati islamski pokret, strastveno proučavajući Kur'an i širu islamsku tradiciju, najprije s jednom veoma apologetičkom motivacijom. A onda, kao novinar i kolumnista, također sam sagledavao autokratske režime, militantne grupe, ili licemjerne vođe koji rade uistinu neetičke stvari uime moje religije. Rezultat je dugogodišnja unutarnja potraga i intelektualno propitivanje koje me je konačno dovelo do toga da napišem Ponovno otvaranje muslimanskih umova“.
Aykol dalje u intervjuu objašnjava kako je nekada u prošlosti postojalo jedno više „univerzalističko“ doba u islmaskoj misli.
Ali, danas, objašnjava dalje Aykol, ako sugerirate da bi muslimani mogli uzeti neke ideje, recimo od filozofa poput Johna Lockea ili Karla Poppera, nećete dobiti topao prijem u strogim krugovima.
Isti ti krugovi smatraju ranije bavljenje grčkom filozofijom devijacijom koja je na svu sreću potisnuta.
„Kao što tvrdim u svojoj knjizi, jedan skučeni svjetonazor postepeno je zavladao islamskim mišljenjem nakon jedanaestog stoljeća jer smo mi muslimani počeli vjerovati da je sva mudrost koja nam je potrebna u našim religijskim tekstovima – Kur'anu, hadisu, islamskoj tradiciji. Dok nas upravo ti tekstovi, posebno Kur'an, potiču da se bavimo intelektualnim postignućima cijelog čovječanstva, kao što nam je to Ibn Rušd, vjerovatno posljednji univerzalni mislilac u srednjovjekovnom islamu, pokušavao kazati. Međutim, Ibn Rušd je bio osuđen zbog hereze, a njegovi filozofski spisi su javno spaljeni u Kordobi. Stoga je prilično znakovito da danas čitamo neke njegove spise zahvaljujući prijevodima s latinskog i hebrejskog, koji su se pokazali prilično utjecajnim među kršćanima i židovima, dok su arapski originali izgubljeni“.
‘Mračno doba koje muslimani moraju nadrasti’
Objašnjavajući šta je mislio kada je u jednom komentaru ustvrdio da se mulimani nalaze u svom „mračnom dobu koje sami moraju nadrasti“ Akyol kaže:
„Pod terminom ‘mračno doba’ nisam imao namjeru definirati svakog pojedinačnog muslimana – pa čak ni svako većinsko muslimansko društvo – već sveukupnu situaciju u islamskom svijetu. Danas, da budemo iskreni, mi smo jedina velika religija čiji autoritarni lideri mogu opravdavati progon ili čak pogubljenje ljudi samo zbog njihovih vjerovanja i ideja – zbog toga što su ‘otpadnici’ ili ‘heretici’. Mi smo također jedina velika religija koja ima ‘religijsku policiju’, koja nameće pobožnost, ili diktatore koji pronalaze opravdanje kod klerika koji propovijedaju ‘pokornost vladaru’.
A ako pogledate u mračno doba kršćanstva, kao što je bilo šesnaesto stoljeće, vidjet ćete tu slične nevolje, samo još zlobnije: decenijama i decenijama katolici i protestanti su ubijali jedni druge u sektaškim ratovima, odrubljivali su glave ‘hereticima’ ili ih čak žive spaljivali, a apsolutistički monarsi su vladali tvrdeći da posjeduju ‘božanska prava kraljeva’. Stvari su se počele mijenjati nabolje tek kada su neki kršćani počeli priznavati da postoje problemi u postojećim religijskim doktrinama i kada su artikulirali nove ideje slobode i tolerancije“.
U dijelu intervjua, u kojem se govorilo o aktualnim političkim i geopolitičkim dešavanjima, s posebnim fokusom na ona u Afganistanu, Akyol kaže da su za „zatvaranje umova muslimana“ odgovorni kolonijalizam evropskih sila i militarizam Sjedinjenih Američkih Država.
„Posljednja dešavanja u Afganistanu – to jest, drugi dolazak na vlast talibana – učinili su me još više uvjerenim u potrebu nastojanja ka ‘ponovnom otvaranju muslimanskih umova’. Jer talibani su jedan od savršenih primjera tog ‘prisiljavajućeg’ tumačenja islama koji ja kritikujem, a Afganistan će s tim imati još jedan eksperiment.
Da li je Zapad dao ‘doprinos’ ovom problemu? Naravno, prvo s kolonijalizmom evropskih sila, a onda s militarizmom Sjedinjenih Država – za što je neopravdana okupacija Iraka najbolji primjer. Takve agresije su muslimanski svijet učinile razumljivo defanzivnijim, što je samo dodatno podstaknulo militantna tumačenja islama. Zbog toga ja pozivam na suzdržaniju američku vanjsku politiku – uz neke izuzetke, kao što je američko vojno angažiranje na Balkanu tokom 1990-ih protiv srpske agresije, koje smatram opravdanim. U međuvremenu, također vjerujem da muslimanska društva imaju unutrašnje probleme koji su uzrokovani zapadnim kolonijalizmom i ne mogu biti prevaziđeni pukim antikolonijalnim držanjem“.
Talibansko tumačenje šerijata
Kada govori o Afganistanu Akyol kaže da je mnogo veća briga oko načina na koji će talibani uspostaviti šerijatske zakone i kao osnovni problem prepoznaje talibansko tumačenje šerijata.
Ali, podsjeća da talibansko učenje nije previše daleko od mainstream sunnijskih tumačenja šerijata.
„Nakon svega, talibani su ogranak deobandske tradicije indo-pakistanskog regiona, koja sama po sebi predstavlja strogu verziju hanefijske jurisprudencije. Zbog toga neke stvari koje će talibani vjerovatno učiniti – nametanje pokrivanja ženama, uspostavljanje religijske policije za discipliniranje društva, tjelesno kažnjavanje, jedan „emirat“ u kojem nema mjesta za demokratsku opoziciju – mogu lahko biti utemeljene u tradicionalnim tekstovima sunnijske jurisprudencije. I zbog toga mi muslimani trebamo raspravljati ne samo o talibanima već i o širem problemu koji oni predstavljanju“.
Mustafa Akyol je viši saradnik na Cato institutu, a središnji interes njegovog istraživanja su islam i modernost. Od 2013. godine redovni je kolumnista The New York Timesa, gdje piše o religiji i politici u muslimanskom svijetu. Ranije ove godine britanski magazin Prospect ga je uvrstio među prvih 50 mislilaca u svijetu.
Njegove skorašnje knjige Ponovno otvaranje muslimanskih umova: Povratak razumu, slobodi i toleranciji (St. Martin’s Press, New York, 2021) i Zašto, kao musliman, branim slobodu (Cato Institute, Washington, D.C., 2021) globalno su dobile zapažene prikaze od učenjaka koji proučavaju savremene odnose između islama i Zapada.
Intervju sa Mustafom Akyolom vodila je ugledna bosanskohercegovačka profesorica Amila Buturović.