Ekskluzivni snimci: Kako je bilo u Wuhanu na početku pandemije

Piše: Istraživački tim Al Jazeere

Video snimci iz Wuhana tokom najranijih dana početka pandemije korona virusa pokazuju kako su kineske vlasti mogle učiniti više da spriječe njegovo širenje, kao i njihove pokušaje da onemoguće novinare da izvještavaju o tome.

U 3 dana koja su zaustavila svijet, dva kineska novinara su tajnim snimanjem i dnevnicima otkrili transformaciju grada od 11 miliona stanovnika, takoreći prekonoći, kada je potpunu opuštenost zamijenila panika, a bolnice postale pretrpane.

Imena novinara nisu objavljena, zbog njihove sigurnosti.

Ekskluzivni snimci, nastali između 19. i 22. januara prošle godine, nikada prije nisu emitovani. Pošto ih nisu mogli objaviti u Kini, novinari su ih proslijedili Istraživačkom timu Al Jazeere, koji ih je krišom iznio iz zemlje.

Stalno zaustavljanje policajaca i zaštitara

Yang Jun i Chen Wei, čija su imena u tekstu izmišljena zbog zaštite, otputovali su u Wuhan nekoliko dana prije nego što je grad potpuno zatvoren, kada se broj zaraženih mjerio u stotinama i kada su kineske vlasti strogo pazile šta će objaviti.

Dok su se novinari kretali između bolnica prepunih pacijenata i tržnice Huanan, koja se smatra epicentrom pandemije, mnogo puta su bili zaustavljani od strane policije i zaštitara.

Kada su dolazili u Wuhan, 19. januara, još nije bilo poznato koliko je opasan virus, dok nije bilo potvrđeno niti da se širi s čovjeka na čovjeka, tako da su građani bili relativno nezainteresovani na bilo kakva pitanja o njemu. Ljudi nisu nosili maske i govorili su da je taj virus gori od gripe, ali ne tako opasan kao SARS, koji je izbio između 2002. i 2004. godine, a koji je širom svijeta usmrtio gotovo 800 ljudi.

Informacije o izbijanju pandemije je čuvana u tajnosti i veoma ih je teško dobiti.

od YANG YUN

„Kada sam tek došao, činilo se da ljudi uopšte nemaju straha i zabrinutosti zbog virusa. Neki čak nisu niti čuli za njega“, napisao je Jun u dnevniku.

„Jedan vlasnik tezge tražio je od mene da skinem masku. Rekao mi je da sam, ‘očito, pretjerano zabrinut stranac i da je sve ovdje dobro'“, nastavio je Jun.

Od nezainteresovanosti do panike

No, pijaca je zatvorena, a vlasti su izvršile istragu o porijeklu virusa. No, niti su zvaničnici u Wuhanu, niti oni u Pekingu, nisu davali informacije o potencijalnoj ozbiljnosti situacije, već su građane ostavili u mraku.

Iako je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) dotad već bila svjesna da je izbila pandemija, niti Kina niti WHO nisu znali da je moguć prijenos virusa sa čovjeka na čovjeka.

Dok su milioni ljudi putovali i sastajali se slaveći Kinesku novu godinu, vlasti su najavile da će grad ići u karantin. Onda, praktično prekonoći, među stanovnicima je nastala panika, svi su počeli nositi maske, a javni prostori u gradu su zatvoreni.

No, bilo je kasno, jer su se milioni ljudi kretali državom, što je omogućilo prijenos virusa po zemlji, a na kraju, i u svijet.

Nedostatak komunikacije i transparentnosti od strane kineske vlade tokom tih prvih ključnih dana, mnogi vide uzrokom brzog širenja virusa, što je dovelo do najgore pandemije u 100 godina, sa više od dva miliona žrtava.

„Nedostatak osoblja i opreme u Wuhanu vodio je tome da mnogo zaraženih pacijenata nije imalo tretman“, napisao je Jun.

„Bolnice su krile istinu“, dodao je.

Snimci i dnevnik također otkrivaju kako su vlasti nastojale spriječiti novinare da rade svoj posao, čak i ako su radili za državne medije iz Pekinga i imali dozvolu vlasti Wuhana.

Na svakom koraku, od pijace do bolnica, policija je pokušavala spriječiti izvještavanje.

‘Prate me i špijuniraju’

„Ne mogu slobodno izvještavati. Dok su uključene državne institucije, konstantno me prate i špijuniraju“, napisao je Jun.

„Informacije o virusu se skrivaju i veoma je teško doći do njih. Tokom trodnevnog izvještavanja iz Wuhana, konstantno su me zaustavljali policija i osoblje bolnice. Tako sam shvatio koliko je ozbiljan virus i kako je osjetljivo i teško izvještavati o toj temi. Nisam to mogao niti zamisliti“, dodao je.

Policajci su uporno govorili novinarima, koji su tajno snimali ispitivanja, da ne mogu snimati, pošto je zona zatvorena.

„Ima tema i priča o kojima se ne može izvještavati u Kini. To je slučaj i sa mjerama kontrole pandemije, protokolu za potvrdu zaraženih. Bilo je nemoguće izvještavati“, piše Wei u dnevniku.

Od početka pandemije, devet kineskih novinara je ili uhapšeno, ili su nestali.

U decembru, istaknuta novinarka Zhang Zhan, osuđena je na četiri godine zatvora zbog “izazivanja svađa i provociranja problema” zbog svojih izvještaja o izbijanju pandemije.

„Kineski mediji i društvene mreže govore o krizi i očaju širom svijeta, ali ne i u Kini. Niko se u Kini ne usuđuje razgovarati o porijeklu virusa, počev od Wuhana, ili o ranim greškama lokalne vlade“, napisala je Wei.

„Jedino o čemu je dozvoljeno diskutovati u vezi pandemije je to kako su dobro vlasti radile i koliko im kineski narod treba biti zahvalan“, dodala je.

‘Virus je u Wuhanu poput historije’

U danima i sedmicama koji su uslijedili nakon 3 dana koja su zaustavila svijet, COVID-19 proširio se na ostale države, te na kraju stigao na sve kontinente i inficirao preko 91 miliona ljudi.

Wuhan se, ipak, vratio u relativno normalno stanje, piše Wei.

„Ljudi ovdje više i ne govore o virusu. To je poput historije koja je davno prošla“, piše.

Niko u Kini se ne usuđuje pričao o porijeklu virusa koji je krenuo iz Wuhana.

od CHAN WEI

„Narod se smatra veoma sretnim i ponosnim što su Kinezi, jer je to jedina zemlja koja je uspostavila kontrolu nad virusom. To možda nije istina, ali tako se većina Kineza osjeća“, dodala je.

Kinesko ministarstvo vanjskih poslova reklo je Al Jazeeri da su mjere koje su preduzete u ranoj fazi pandemije, značajno umanjile njegovo širenje.

No, studija univerziteta iz Southamptona navodi da je broj zaraženih mogao niti značajno niži da su vlasti ranije preduzele mjere.

Kineska vlada nije odgovorila Al Jazeeri na upit o slobodi medija.