UNESCO: Nepismeno 775 miliona ljudi

U svijetu ima oko 775 miliona nepismenih, koji ne znaju ni čitati, ni pisati – upozorava UNESCO.

Svjetski dan pismenosti obilježava se svake godine 8. septembra, a cilj mu je upozoriti na problem nepismenosti, koji još postoji u većem dijelu svijeta.

Pismenost u regiji

U Srbiji ima oko 1,35 miliona stanovnika bez dana škole ili s nekoliko razreda osnovne škole. Među obrazovanim stanovništvom najviše onih sa srednjom školom, dok je s visokim obrazovanjem svega 6,5 posto građana.

PISA istraživanje (najveća međunarodna provjera postignuća učenika) pokazalo je da učenici iz Srbije postižu rezultate ispod prosjeka, jer imaju samo enciklopedijsko i nefunkcionalno znanje.

Prema nepismenosti, Bosna i Hercegovina se može svrstati u rang nerazvijenih afričkih zemalja, gdje 15 posto ljudi nema ni osnovnu školu, a osim vlastitog imena i prezimena, ne znaju napisati ništa drugo.

Među osobama starosti od 25 do 35 godina bez završene osnovne škole u gradskim sredinama Bosne i Hercegovine je 7,75 posto muškaraca i 22 posto žena. U okolini gradova ovaj broj iznosi 16 posto muškaraca i 45,5 posto žena, dok u seoskim područjima 25 posto za muškarce i 47,5 posto za žene.

Poslije rata broj nepismenih u Bosni i Hercegovini je rapidno povećan, dok se interes za opismenjavanjem smanjilo. U Bosni i Hercegovini oko 1,7 miliona ljudi nema završenu srednju školu, a čak 53,5 posto radno sposobnih žena ima završenu samo osnovnu školu.

Podaci hrvatskog Državnog zavoda za statistiku ukazuju na podatak kako je 1991. godine popisom stanovništva u Hrvatskoj utvrđeno tri posto nepismenih. Godine 2001. taj se postotak gotovo prepolovio (1,8 posto). Pretvorimo li postotak u brojeve, riječ je o 69.777 nepismenih osoba 2001. godine.

Utemeljio ga je UNESCO davne 1967. godine kako bi promovirao važnost pismenosti, a ove se godine obilježava pod motom “Njegujmo mir”.

Prema ovim podacima, gotovo dvije trećine nepismenih su žene. Većina ih živi u južnoj i istočnoj Aziji, kao i u Africi.

Jedan od glavnih razloga za ovako veliki broj nepismenih UNESCO vidi u oružanim sukobima.

Rat primorava da se novac izdvaja na odbranu, umjesto na obrazovanje.

Sukobi, također, smanjuju ekonomski rast, dovode do širenja siromaštva i uništavaju infrastrukturu, navodi se u izvještaju.

Kritike zbog nagrade

Istovremeno, pravobranioci upozoravaju da je neodgovorna i sramna odluka UNESCO-a da uruči nagradu od tri miliona dolara za naučna dostignuća u oblasti biologije, čiji je sponzor predsjednik Ekvatorijalne Gvineje Teodoro Obiang Ngema Mbasogo.

Kritičari predsjednika Ekvatorijalne Gvineje optužuju ga za prisvajanje velikih svota novca od izvoza nafte ove siromašne zapadnoafričke države.

Pravobranilačka organizacija UG Justice, koja se bori za demokratiju u Ekvatorijalnoj Gvineji, tvrdi da UNESCO riskira da “ukalja” svoju reputaciju.

Propadanje spomenika

Uloga UNESCO-a bitna je i u Italiji. Tamo propadaju historijski spomenici koji ulaze u zlatni fond kulturnog nasljeđa.

Takva sudbina zadesila je dio preostalih zidina u Pompulji, koji su se srušili u oktobru 2011. godine pred gomilama turista.

Regionalne vlasti nemaju veliki izbor: da prodaju, izdaju u zakup riznice starine, ili da zatvaraju oči pred njihovim rušenjem.

Statistika je obeshrabrujuća. Italija posjeduje istinsko bogatstvo od čak oko 60.000 objekata od historijskog interesa. Od toga tek 47 nalazi se pod zaštitom UNESCO-a.

Kraljevski dvorac u Veneciji iz 17. vijeka devastiran je. Narušena je njegova nekada bijela fasada, drvena vrata zjape u pukotinama, jedinstvene freske su izblijedjele pod djelovanjem vlage.

Lokalne vlasti nemaju sredstava, dvorac je izložen na aukciju za 20 miliona dolara.

Očekuje se da UNESCO reagira u ovoj teškoj situaciji, dodatno opterećenoj galopirajućoj ekonomskom krizom.

Izvor: Agencije