Tadić je pao

Piše: Almir Mehonić

Izborni zemljotres u Srbiji – tako su pojedini analitičari prokomentarisali pobjedu Tomislava Nikolića na predsjedničkim izborima.

U Beogradu tu noć se odvijao specijalni izborni program. Politički analitičari, komentatori, novinari, urednici srbijanskih listova, spremni kao „zapete puške“ čekali su prve rezultate i potvrdu sveprisutnog mišljenja da je novi-stari predsjednik Srbije – Boris Tadić. Malo ko je od njih u to sumnjao, jer desilo se prvi put u historiji rivalstva ova dva političara da je Tadić pobijedio Nikolića još u prvom izbornom krugu. Bivalo je da Nikolić značajno bježi Tadiću u prvom krugu, a onda bi kandidat Demokratske stranke umoljavao ostale kandidate demokratske provinijencije da mu daju podršku i tako sabranim glasovima je za dlaku pobjeđivao.

Potpuni kontrast

Sada to nije bio slučaj, pa je Tadić samouvjereno pred kamerama izjavio da mu ne treba podrška predsjedničkih kandidata koji nisu ušli u drugi krug, već on traži podršku naroda. Pored svog izbornog rezultata ohrabrio je Tadića i dogovor o budućoj Vladi koji je postigao sa Dačićem.

Sve je ukazivalo da je veliki trijumf na pomolu.

No, kada je CESID (Centar za slobodne izbore i demokratiju) počeo sa objavljivanjem prvih preliminarnih rezultata, činilo se da zabezeknuti analitičari, novinari, političari, pa i sami naprednjaci ne vjeruju svojim očima.

Ipak se desilo. Tadić je pao.

Međutim, šta je tome predhodilo?

Nedjelje i nedjelje kampanje koja je bila potpuni kontrast od stvarnog života građana Srbije. Napuderisani i nasmijani političari smijali su se sa bilborda i spotova sve većem broju nezaposlenih i siromašnih građana.

Izborne poruke su više ličile na zemlje razvijenog Zapada, nego na poruke koje se šalju u ekonomski devastiranoj državi. Iritirajuće je djelovala i negativna kampanja u kojoj je prednjačila Demokratska stranka.

Hiljade reklamnih sekundi je potrošeno na spotove koji su Tomislava Nikolića prikazivali kao neprincipijelnu i nestabilnu ličnost, kao političara koji je protiv EU-a, kao osobu čija je diploma sumnjiva. Sve je to, opet, bilo daleko od stvarnih problema građana, onih sa kojima se obični ljudi susreću svaki dan.

Ipak, jedan veliki dio simpatizera i glasača DS-a nije se slagao sa ovim načinom kampanje. Izgleda da su oni presudili. Mala izlaznost u drugom krugu, naročito u velikim gradovima gdje je Demokratska stranka tradicionalno imala veliku podršku, značila je da su glasači DS-a razočarani i nezadovoljni, što je išlo na ruku discipliniranim glasačima Nikolića.

Dakle, građani su kaznili vlast. A najviše su kaznili lice te vlasti, čovjeka koji je imao najviše moći u njoj, osobu koja je u Srbiji bila i predsjednik države, predsjednik najjače stranke, stvarni premijer… Još jedan u nizu uzroka neuspjeha Borisa Tadića na predsjedničkim izborima je takmičenje u nacionalističkim porukama sa Tomislavom Nikolićem. Toga je bilo i previše u spoljnoj politici i politici prema Kosovu, a mahanje sa Dodikom je bila posebna priča.

Izbor Tomislava Nikolića za predsjednika Srbije otvorio je i neka druga pitanja. Nije to samo rezultat lošeg ekonomskog stanja u Srbiji, već odraz jakog nacionalističkog elementa koji nikada u Srbiji nije poražen. Treba se zapitati zbog čega u Srbiji u drugi krug ne može da uđe kandidat koji se zalaže za tekovine moderne Evrope, već to mora da bude kandidat koji se zalaže za tekovine Draže Mihajlovića i profašističkog četničkog pokreta. Kandidat koji je davao sporne izjave o genocidu u Srebrenici, o statusu Republike Srpske, Kosovu, Mladiću, Karadžiću… 

Ozbiljna pitanja

Zbog čega Srbi vide u Nikoliću alternativu, a ne vide je, recimo, u jednom Čedi Jovanoviću?  Ove odgovore Srbija i većinski narod u njoj trebaju, prije svega, sami sebi dati.

Iako se htjelo predstaviti da je jedan dio manjinskih naroda glasao za kandidata Srpske napredne stranke, analizom izbornih rezultata vidi se da je Nikolić izabran glasovima srpskog naroda. Ovoga puta Tadiću nisu pomogli glasovi nesrpskog stanovništva. Međutim, mnogi političari među Bošnjacima Sandžaka su požurili sa čestitanjima novom predsjedniku. Bošnjački političari, koji kažu da su autentični predstavnici svog naroda, trebali bi u najmanju ruku da upute ozbiljna pitanja novom predsjedniku Srbije. Nikolić treba jasno da se odredi prema spornim pitanjima statusa Sandžaka i Bošnjaka, pitanjima genocida u Srebrenici, budućnosti Republike Srpske i puča u Islamskoj zajednici.

Ako se Nikolić ne odredi prema ovim pitanjima, za sandžačke Bošnjake je njegov izbor samo nastavak dosadašnje srbijanske politike prema Sandžaku, Bosni i Bošnjacima.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i nužno ne predstavljaju uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera