U zemlji ne znaju šta se događa u dijaspori
Svjedok: Namik Alimajstorović
Osim nekoliko izuzetaka, sredstva informiranja u Bosni i Hercegovini malo ili nimalo pažnje posvećuju armiji od više od milion građana ove zemlje, što destimulativno djeluje na njihov odnos prema zemlji, koju i dalje, bar većina doživljava svojom domovinom.
U Bosni i Hercegovini ne postoji dnevna novina, radio, tv stanica koja ima rubriku “naši u svijetu” ili “naši u dijaspori”.
Apsurdno i nerazumljivo
Istina, izuzetak su crne hronike i nekoliko uspješnih sportista o kojima ovdje pišu feljtoni.
S razlogom, jer su ti sportisti dobri ambasadori Bosne i Hercegovine, ali kad ste ovdje pročitali priču, vidjeli reportažu o našim uspješnim studentima, kulturnim radnicima, profesorima na prestižnim fakultetima, uspješnim biznismenima; da ne govorim o udruženjima, klubovima, organizacijama građana Bosne i Hercegovine, pa i o krovnoj organizaciji bh. dijaspore, čiji su brojni članovi uradili mnogo za domovinu, a rade to i danas.
Ja ne znam zbog čega je to tako, ali je apsurdno i nerazumljivo.
Postavlja se više pitanja u vezi s ovim problemom:
– Da li to neko i ko putem medija namjerno 1.480.000 svojih građana gura u zapećak i pravi dvije Bosne?
– Zbog čega se kriju podaci o tome da je bh. dijaspora i dalje najveći ulagač u domovinu?
– Da li to nekome smeta uspjeh Bosanaca i Hercegovaca u svijetu, u veoma žestokoj konkurenciji u svim oblastima?
Pita li se ovdje neko zbog čega Bosanci i Hercegovci glasaju po najkompliciranijem sistemu na svijetu, zbog čega je povećan broj uzimanja stranih državljanstava, zbog čega su ambasade i konzulati Bosne i Hercegovine u svijetu (čast izuzecima) žicom ograđeni od sopstvenog naroda, ne žele i neće da pomognu bolju organizaciju i bave se samo naplaćivanjem skupih konzularnih taksi…
Dijele nas
Misli li ova zemlja dobro sebi i svojim građanima?
Kada je informiranje u pitanju, situacija mora biti promijenjena.
Ogromna većina građana i organizacija građana Bosne i Hercegovine u svijetu najbolji su ambasadori ove zemlje i oni koji su Bosnu i Hercegovinu već uveli u Evropsku uniju, o čemu se ovdje naveliko i naširoko priča, a malo radi.
Mi koji živimo u inozemstvu, zbog ovih i onih razloga, ne želimo da nas dijele.
Ne želimo da budemo druga Bosna i Hercegovina.
Bosna i Hercegovina je jedna i njeni građani su isti, ma gdje živjeli.
Sredstva informiranja mogu i trebaju mnogo više uraditi da to i bude tako.