Breivik-terorista koji se izruguje žrtvama

SVJEDOK: Muhamed Mahmutović
Pratio sam suđenje Andersu Behringu Breiviku, masovnom ubici iz Norveške koje je počelo 16. aprila 2012. godine i bilo taj dan u centru pažnje svjetske javnosti.
Nakon prve dijagnoze psihijatara, koji su ga proglasili neuračunljivim, mnogi su mislili da do ovog procesa neće ni doći, ali se nekakvim čudom vještačenje ponovilo i dijagnoza se pokazala sasvim suprotna prvoj.
Mediji i javnost u Skandinaviji još špekuliraju o razlozima za takav preokret, nakon Breivikovog izlaska pred sud mnogima je bilo jasnije da se to desilo na njegovu želju, kada je uvidio da u slučaju neuračunljivosti neće moći praviti cirkus u sudnici i dobiti priliku da svoj manifest prezentira cijelom svijetu.
Oko osam stotina novinara koji prate suđenje je najveća garancija da će se cijeli svijet upoznati sa “Rekonkvistom” 21. vijeka, što u biti i jeste njegovo (zlo)djelo, koje je nazvao Manifest.
Kad je dobio prvu priliku da progovori, on je rekao ključnu rečenicu svog uratka od 1.500 stranica, da je morao počiniti ubistva “kako Norvešku ne bi zauzeli muslimani”!
On je nakon svog neviđenog zločina izjavio da mu je idol Radovan Karadžić i da ga želi što prije posjetiti, a u svom manifestu citira poznatog islamofoba dr. Srđana Trifkovića čak 24 puta. Trifković je inače poznat kao savjetnik ratne zločinke Biljane Plavšić i bivšeg predsjednika SRJ i premijera Srbije, Vojislava Koštunice.
Pišući svoj zadnji roman “Pacijenti”, u kojem je glavni lik Radovan Karadžić i njegovi pacijenti, među kojima je bio i Breivik, došao sam do saznanja da su se njih dvojica čak i sastajali na Fruškoj Gori. Roman je izašao iz štampe nekako uporedo sa zločinom kojeg je Breivik počinio, a oni koji su ga pročitali čudom su se čudili imaginaciji pisca, misleći da se o tome radi, ali mi sad pišu pisma i pitaju otkud sam znao.
Slično haškim suđenjima
Ko pročita njegov Manifest sigurno će već na osnovu toga znati da postoji neka dublja veza između njega i najvećih srpskih zločinaca poslije Drugog svjetskog rata, koji su u Bosni i Hercegovini počinili zločine genocida.
Njegov prvi nastup na sudu to će samo potvrditi. On se pojavljuje nadmen, arogantan i prvo kaže da ne priznaje sud koji mu sudi, a onda obrazlaže da je sve počinio u samoodbrani i odbrani Evrope od najezde islama. Ko je pratio suđenja Miloševiću, Šešelju, Karadžiću, pa i prvo pojavljivanje Mladića, odmah vidi da to sve ne može biti slučajnost. Njihova teza je potpuno ista.
Suđenje koje sam uživo pratio podsjeća u bobu na suđenje gore pobrojanim zločincima sa jednim doista imbecilnim izuzetkom. Bilo je degutantno gledati kako mu prilaze tužioci i ostalo osoblje suda da se redom sa njim rukuju, a on ih pozdravlja sa ironičnim osmjehom na licu.
Neupućenom bi slika mogla izgledati kao da su došli na prijem kod Norveškog princa Haakona.
Svakom čestitom čovjeku se od te snishodljivosti tužioca i ostalih okretao želudac, a možete tek misliti kako je bilo mnogobrojnim žrtvama i članovima porodice stradalih, koji su ovome pristvovali ili gledali prenos iz sudnice na TV-u.
Priliku da se izruguje žrtvama, kao što to radi i njegov psihijatar sa Durmitora, Breivik će zasigurno koristiti do kraja procesa, a onda se može desiti da sasvim slučajno opet postane neuračunljiv, kako bi umjesto iza zatvorskih zidina boravio u nekoj udobnoj specijaliziranoj ustanovi za takve slučajeve.
Dok je tužilac skoro dva sata čitao imena žrtava opisujući načine na koji ih je likvidirao, Breivik je to sve hladno promatrao, bez ikakvih emocija. Kad su svi mislili da je pred njima čovjek od kamena, on se rasplakao gledajući svoj propagadni antiislamski film koji je uradio prije masakra.
Nakon svega što ste pročitali, ne treba ni napisati da se prije početka suđenja, kao i njegovi idoli, izjasnio da nije kriv, iako je priznao zločin. Nakon pokazane tolike količine licemjerja i drskosti vidjelo se da bi i oni od njega mogli nešto naučiti!
Izvor: Al Jazeera